Idite, halal vam bila sva imovina koju ste oteli

Izdvajamo

• Na kraju bih predložio i zamolio predsjednike stranaka. Nemojte mahati oružjem, pričati kako je rat neizbježan, potezati referendume, otcjepljenja, plašiti narod, ponašati se kao djeca u obdaništu. Previše je krvi ovdje proliveno, previše je imovine opljačkano, previše se kalorične hrane vari u vašim stomacima. Dosta je bilo, previše. Pustite omladini da vodi ovu zemlju. Ja vam ne vjerujem. Idite, halal vam bila sva imovina koju ste oteli. Pismo sam napisao na našem jeziku. Zar je važno kako se jezik zove. Svi ga savršeno razumijemo.

Povezani članci

• SVE ČESTITKE ZLATNOM LJILJANU, GOSPODINU KOMŠIĆU
• Filozofija sirijskog rata
• Viktor Ivančić: Mi i Prnjavor
• “Za ovo ćete glasati?”
• VODIČ IZ POSTSOCIJALISTIČKOG KOŠMARA
• FENOMEN SANDERS

Ilustracija: Balkan Breaking News

Je li vam logično da dvije glavne robne kuće u Sarajevu nemaju alkoholnog pića i svinjskog mesa, da od rata u Sarajevu nje sagrađena niti jedna crkva? Je li to poziv svim konstitutivnim narodima Bosne i Hercegovine da se nastane u glavnom gradu. Neko će reci, to je tako jer je investitor na tome insistirao. Zašto pristajemo na vazalne odnose? Toliko siromašni nismo. Možemo li mi u zemljama koje su dale novac za izgradnju robnih kuća otvoriti naš bar sa nekad poznatim, sada već izumrlim, bosankim brendom: „Šljivovica“? Možemo li bar u zemlji investitora po načelu reciprociteta kupiti nekretninu?

Piše: Nenad Maglajlić

Kako podnosite stanje u kojem se ponovo maše ratnim sjekirama? Ja sam lično sit svega, teško dišem. Zadnjih tridesetak godina strahujemo. Od višenacionalnih izbora, entiteta, odvajanja, pripajanja, demokracije, nacionalizma, budala, rata. Čekasmo i dočekasmo. Rat se desio. Krvav, da krvaviji ne može biti. Treba li nam opet?

Ostala je pustoš nakon rata. Grobovi, invalidi, primitivizam, nacionalizam, siromaštvo, rasturene familije. Pominjanje imena naše zemlje diljem svijeta asocira na zločin, stradanja, korupciju, bijedu. Imamo nove odrednice, nove oznake za naše sunarodnike: onaj Bošnjak, onaj Hrvat, onaj Srbin. Inteligencija je pobjegla, a ono malo pametnih ljudi izmjenjalo dresove i u borbi za očuvanje vlastitih fotelja udružilo se sa crnim đavolom. Gdje smo? Pokušat ću to objasniti u nekoliko tačaka:

1. Federalni dio ove napaćene zemlje cijelo vrijeme nakon rata govori da je Republika Srpska genocidna tvorevina. Ne shvatam. Želimo da živimo u zajedničkoj državi Bosni i Hercegovini, a jedan njen dio tako nazivamo. Ako je Republika Srpska genocidna tvorevina zbog čega su nam puna usta Bosne i Hercegovine, zbog čega ne pustimo Srpsku Republiku da ode. Rat je davno završen, ne možemo o njemu govoriti cijeli život. Šta želimo, teritoriju bez Srba? Prestanimo sa vrijeđanjem ako želimo očuvati državu.

2. Nakon rata srpska komponenta otvoreno, a hrvatska poluotvoreno u zajedničkim organima miniraju sve odluke u kojim se pominje država Bosna i Herecegovina. Većina srpskih i hrvatskih predstavnika u državnim službama imaju nalog svojih vlastodavaca da ne rade, da ne čine ništa. To su oni što uzbrdo koče. Što crnje, to bolje. Stav je jasan, državu urušiti, ubjediti svijet i Međunarodnu zajednicu da je zajednički život nemoguć, podijeliti zemlju i pripojiti je nacionalnim maticama. U tome im nažalost pomažu neki bošnjački političari koji ispunjenje svojih snova vide u maloj fildžan državi.

3. Moć i novac se dijele unutar stranke – klana. Ako ne pripadaš klanu ne možeš se nadati nekoj funkciji. Klan sve kontroliše, za tebe misli, kaže ti koje je gledište ispravno. Ljudi izvan klana ponekada dobijaju poneki posao ( inžinjeri, softveraši.. ) za koji stranka nema interesa. Nagrada za ovu vrstu poslova je obično podcijenjena. Oduzimanjem naknade za stručnost i vještinu stvaraju se viškovi kojim se nečasno nagrađuju značajni članovi klana.

4. Volite li neprijatelje? Okretati drugi obraz onima koji te opale po prvom, nutkati hljebom one koji tebe gadjaju kamenjem i slične gluposti su po meni nemoguće i nemoralne proklamacije. Debele knjige nas uče da zlo treba da bude kažnjeno, ukradeno vraćeno, a nepravda ispravljena. Šta mi činimo? Pretvaramo religijeske vođe u nekog super roditelja, heroja, zaboravljajući pri tome da nam je ta ljubav nanijela nemjerljivo više zla od bilo koje druge. Konačno, ta nas je ljubav odvela u torove u kojim se favorizuje i amnestira fašizam. Pogledajmo neke nazive ulica, ko su ljudi čija imena nose?

5. Je li vam logično da dvije glavne robne kuće u Sarajevu nemaju alkoholnog pića i svinjskog mesa, da od rata u Sarajevu nje sagrađena niti jedna crkva? Je li to poziv svim konstitutivnim narodima Bosne i Hercegovine da se nastane u glavnom gradu. Neko će reci, to je tako jer je investitor na tome insistirao. Zašto pristajemo na vazalne odnose? Toliko siromašni nismo. Možemo li mi u zemljama koje su dale novac za izgradnju robnih kuća otvoriti naš bar sa nekad poznatim, sada već izumrlim, bosankim brendom: „Šljivovica“? Možemo li bar u zemlji investitora po načelu reciprociteta kupiti nekretninu?

Na kraju bih predložio i zamolio predsjednike stranaka. Nemojte mahati oružjem, pričati kako je rat neizbježan, potezati referendume, otcjepljenja, plašiti narod, ponašati se kao djeca u obdaništu. Previše je krvi ovdje proliveno, previše je imovine opljačkano, previše se kalorične hrane vari u vašim stomacima. Dosta je bilo, previše. Pustite omladini da vodi ovu zemlju. Ja vam ne vjerujem. Idite, halal vam bila sva imovina koju ste oteli.

Pismo sam napisao na našem jeziku. Zar je važno kako se jezik zove. Svi ga savršeno razumijemo.