Hvala Dragane: Čović se odrekao svoje godišnje plaće kako bi mogao gledati Hrvatsku na BHRT-u

Povezani članci

• ISTINA ILI (JUGO)NOSTALGIJA?
• Dennis Gratz: Do kada će Prijedor biti grad koji negira zločine
• Ibrahim Prohić: BALKAN
• Pobjeda Neandertalca?
• Od Supeka do Borasa
• Donatella Di Cesare: Tehno-suverenizam

„Evo čitam neće biti prenosa na državnom emiteru ukoliko im se ne uplate neka sredstva. Ukoliko se to dogodi ja moram reći da će naš narod opet po ko zna koji put biti majoriziran jer neće moći gledati Hrvatsku nogometnu reprezentaciju na našoj televiziji i našem hrvatskom jeziku. Sramotno. Iz tog razloga ja se evo odričem svoje godišnje plaće i nek se taj iznos uplati na račun BHRT-a.“

Piše: Predrag Blagovčanin 

Dragan Čović neupitni lider najmanjeg konstitutivnog naroda u Bosni i Hercegovini još jednom po ko zna koji put, vlastitim je djelima pokazao i dokazao  svoju prepoznatljivu skromnost i neupitni patriotizam.

Zahvaljujući, na četiri rate još uvijek neisplaćenom povjerljivom izvoru iz Predsjedništva BIH, došli smo u posjed audio-video transkripta u pisanoj formi jučerašnjeg razgovora Bakira Izetbegovića, Dragana Čovića i Fahrudina „El Fahre“ Radončića.

Naime, iako je Čovićev novi službeni Audi A 8 opremljen četverozonskom klimom, zbog kontinuiranih predizbornih radova na cestama Federacije BIH, a bogami i Republike Srpske, češtice prašine i ostale rđe zaprljale su filter klime tako da se jedan od rotirajućih članova Predsjedništva BIH čak iz Mostara morao voziti sa do pola otvorenim prozorom.

„A di ste rodijaci šta se radi? Bake možeš li onoj maloj reći da upali klimu, Isusa mi sav sam se usafunjo. Kupiš novi Audi novcima poreskih obveznika, a ono klima ne radi. Nema u nas  kvaliteta, a ni u Njemačkoj. Što ćeš kad mi auta rade izbjeglice iz Sirije. Morat ću se požaliti Angelici. Nema smisla da  jednog  predsjednika države  napuše propuh tokom ovako bitnog službenog puta.“

Bakir Izetbegović ljubazno je zamolio djevojku iz protokola da upali klima-uređaj budući da je i sam znao do koje mjere je izlaganje propuhu opasno za članove političkih organizacija u BIH.

„Mene je rahmetli babo uvijek savjetovao, Bakire sine nikad nemoj stajati na propuhu. Odoše krsta, bubrezi i zapamti, uvijek al’ uvijek bez obzira dal’ snijeg pada ili sunce bije, nosi potkošulju i dobro se utrpaj. Znate svi da sam ja uvijek uvažavao riječi svoga babe i mudrosti našeg naroda. Nego za šta ste? Kafa, sok, himber… “

„Ima li Mirinde?“ znatiželjno upita Dragan Čović ali budući da mu je djevojka iz protokola ljubazno odgovorila da poslužuju samo domaće brendove bezalkoholnih pića Dragan se odlućio za SKY colu, Bakir naravno, tursku kahvu sa rahat lokumom, a Fahrudin nije ništa naručio obzirom  da je prvi dan Ramazana pa je zapostio.

„E svaka ti čast Fahrudine. To ti je moj Dragane pravi musliman, pravi Bošnjak. I ja sam mislio da zapostim ovaj ramazan al’ obaveze u SDA-a, sastanci sa liderima arapskog svijeta, konstantni razgovori sa ulagačima u ekonomiju naše države. Velike su to obaveze i insan nema vremena za sebe i svoju vjeru. Vidjet ćeš  i ti Fahrudine, ako bogda, kad jednog dana postaneš Predsjednik države,“ kroz smijeh reče Izetbegović.

Iako je u medijima ovaj istorijski sastanak bh.lidera označen kao jedinstvena prilika da se nađe rješenje za ovogodišnje održavanje lokalnih izbora u Mostaru i eventualne izmjene Izbornog zakona BIH, koliko smo primjetili zahvaljujući našem povjerjivom i krajnje anonimnom izvoru, legitimna demokratska prava mostaraca ipak nisu bili u fokusu radnog sastanka delegacija HDZ-a, SDA i SBB-a.

„Jesu dosadni sa ovim Mostarom. K’o da je bitno u ovom trenutku ‘oće li glasati ili neće. Evo ih osam godina ne glasaju pa što im to fali? Imaju sve i to uduplo. Moj Bakire napravili smo im dupli vodovod, duplu kanalizaciju, dva autobuska kolodvora, dvi komunalne službe, a ono bi da glasa. Ne znaju oni koliko mene novaca košta raspirivanje međunacionalne netrpeljivosti svako malo. Pa valja platiti navijače Zrinjskog,  pa ove kulturno umjetničkošportske grupe što slikaju šahovnice po brdima. Znaju li uopće moji birači koliko je mene došlo renoviranje i otvaranje Ureda predsjedništva u Mostaru? Da ti se pohvalim, stavio sam desetku fasadu i neke njemačke desetokomorne prozore. Vidjet ćeš kad dođeš. Vani ćelopek, unutra ledara.“

Izetbegović je bio svjestan enormnih novčanih sredstava koje su Draganu bile potrebne za održavanje statusa quo u Mostaru i njegove borbe za rješenje Hrvatskog pitanja u BIH kroz formiranje treće izborne jedinice. Također bio je svjestan i basloslovno skupog građevinskog materijala te se sa sjetom prisjetio izgradnje skromne vikendice na Poljinama. Međutim, za razliku od Dragana, Bakir je u toku svog političkog djelovanja ipak imao vrsnog mentora.

„Znam Dragane kako ti je. Al’ moram ti nešto reći: mene je moj babo naučio da je za politiku u Bosni i Hercegovini potrebno malo emocija, dosta stranih donacija i puno volonterizma. Vidiš kako se mi ponašamo u Mostaru. Nema para ni donacija al’ zato ima emocija. Te Neretva, te Stari most, te ljubav prema Mostaru… Pa bolan ja ni marke nisam dao za one ljiljane iznad grada. Sve su to moji birači volenterski i od svojih para napravili.“

Slušajući Bakira Izetbegovića kako govori o Mostaru, Starom mostu i smaragdnozelenoj Neretvi, Draganu Čoviću je zatreperilo lijevo oko, a svjedoci se kunu kako mu je iz desnog potekla jedna suza.

„Moj Bakire lako je tebi pričati o Mostaru. Ja sam rođen u tom gradu, meni je Neretva u venama. Moram ti priznati da ne mogu da opišem koliko mi je žao što je Velež ispao u drugu ligu. Pa ja sam čitav život rođeni. Nekad sam nosio bubnjeve i išao na sva gostovanja, od Triglava do Đevđelije. Kako smo samo tukli i Zvezdu i Hajduka. Ja sam želio sinu ime dati Vahid po Halilhodžiću. Ovo sad što kao navijam za Zrinjski to je samo, što bi rekli proforme. Gledam ja te utakmice al’ nije to to. Ne igra srce ko nekad za Velež.  Dao bi ja neke novce za Velež al’ bojim se šta bi rekli ovi moji sa zapadne strane. Ne znam što vi ne pomognete malo?“

Iskreno, Bakir Izetbegović nikada i nije bio neki fudbalski fan, niti ga je ova igra posebno zanimala. Kao što znamo i kao što smo vidjeli na klipovima, Bakir se bavio rekreativno košarkom. Postojala je mogućnost i profesionalnog bavljenja ovim sportom ali na našu sreću Bakir se ipak odlučio za politiku.

„Ma pomogli bi mi Veležu. Ja lično i moja SDA-a, al’ ih da izvineš na izrazu, jebe ona petokraka. Pa šta misliš dragi Dragane da se sazna da SDA finasijski pomaže komunjarama. Da skinu petokraku i promijene dresove u svijetlo zeleno mogli bi pričati. Ovako nema šanse. Pa šta treba da me reis Kavazović u usta uzima umjesto vlaha?“

Za razliku od Bakira Izetbegovića i Dragana Čovića, Fahrudin Radončić nije se uključivao u ovu značajnu polemiku. Najvjerovatnije zbog činjenice da mu je u toku privremenog oduzimanja slobode bilo strogo zabranjeno da komunicira ukoliko ne dobije dozvolu. Samo je kratko dodao. „A gdje nam je to najdraži vlah?“.

Otkako je izgubio izbore na državnom nivou Milorad Dodik ne dolazi tako često na sastanke trojke, četvorke ili petorke. Po vlastitom priznanju nema se para, neda ni opozicija, nije mu do putovanja al’ ipak mu nedostaje druženje sa starim prijateljima.

„Čujem se ja često sa Milom. Nije mi dobar. Ovi su ga iz opozicije stisnuli. MMF jedva pare daje, osilio se onaj narod, postavljaju neka suluda pitanja šta je sa kriminalnim privatizacijama, a vidjeli ste i na ovim protestima da je naš Mile izgubio čak i intonaciju. Ne može nikako da potrefi onu „Ne može nam niko ništa“ na matricu.  Možete li se vi sjetiti kako je on nekad lijepo pjevao. Ko slavuj. Al eto šta ti politika uradi“,  sa bolnim izrazom na licu reče Bakir.

Dragan Čović nije imao više vremena za sastanak i šuplju priču. Morao se hitno vratiti u Mostar budući da je u pola sedam dogovorio roštilj sa predstavnicima mladeži HDZ-a na svom skromnom imanju u Barama. Zbog toga je odmah prešao na temu sastanka.

„Evo čitam neće biti prenosa na državnom emiteru ukoliko im se ne uplate neka sredstva. Ukoliko se to dogodi ja moram reći da će naš narod opet po ko zna koji put biti majoriziran jer neće moći gledati Hrvatsku nogometnu reprezentaciju na našoj televiziji i našem hrvatskom jeziku. Sramotno. Iz tog razloga ja se evo odričem svoje godišnje plaće i nek se taj iznos uplati na račun BHRT-a.“

Bakiru izetbegoviću nije na pamet padalo da se odrekne svoje mukotrpno zarađene plate. Iako je cijenio rad BHRT-a,  arhiv i koncerte Mehe Puzića i ostalih doajena sevdalinke te pogotovo reprizni program Vize za budućnost smatrao je da se državni emiteri ne mogu finansirati od sadake političkih predstavnika.

„Ma Dragane da igra naša reprezentacija možda bi i ja bacio neki tal. Ovako, ne pada mi na pamet da odvajam od svojih usta da bi ova stoka mogla gledati fudbal. Uostalom ja svakako idem u Istambul. Erdogan me zvao. Kaže dođi da gledamo kako Turci deru Hrvate. Ma bit će ludilo. Znaš kako ti je kod Erdogana, all inklusive. Sve đaba, klopa, piće. Koliko hoćeš.“

Fahrudin Radončić se napokon uključio u razgovor. Kratko je rekao. “Mene to ne interesuje. Ja svakako navijam za Crnu Goru, a ukoliko ne bude prenosa na BHRT-u,  u centralnom istražnom svakako imaju satelitsku.“

Poštovani čitaoci nastavak ovog ekskluzivnog audio video transkripta u pisanoj formi koji je potresao region moći ćete pročitati kada uplatimo preostale dvije rate.

Iz tog razloga svoje donacije možete uplatiti na žiro račun broj: 052246987562456 bilo koja komercijalna banka sa naznakom: „za anonimni i povjerljivi izvor“.