HSS zasluženo kažnjen, HSLS potpuno promašio kampanju, HSP kao da nije ni sudjelovao

Povezani članci

• Poljudska močvara
• Esad Bajtal: Kakva je to kultura dijaloga, gladan narod ne smije da kaže da je gladan jer je to zabranjeno
• JE LI MOGUĆE DA SMO SVI GLUPI?
• Uvjetovana smjena „političkih slonova“
• Likvidacija Šušnice: I nakon 25 godina ubice i nalogodavci na slobodi – novi dokumenti
• Sretenje

Iz te priče o ostatku ovoga puta valja izdvojiti Hrvatske laburiste, HDSSB i don Ivana Grubišića. Svi ostali trebaju se zapitati zašto su uopće sudjelovali na jučerašnjim izborima. Jer, rezultatima su pokazali da ih zapravo nema nigdje.

Ostaje tužna istina da je Kukuriku koalicija ostvarila premoćnu pobjedu ne ponudiviši ništa novo i konkretno u smislu programa koji bi zemlju trebao izvući iz gospodarskog gliba. Možda još tužnije, činjenica što je ruševina zvana HDZ dobila sasvim pristojnih 47 mandata (uz pomoć Keruma koji je sebi lukavo donio dva mandata). Ove dvije činjenice dovoljno govore o ostatku političke scene. Iz te priče o ostatku ovoga puta valja izdvojiti Hrvatske laburiste, HDSSB i don Ivana Grubišića. Svi ostali trebaju se zapitati zašto su uopće sudjelovali na jučerašnjim izborima. Jer, rezultatima su pokazali da ih zapravo nema nigdje.

Tri nekad velike stranke – HSS, HSLS i HSP doživjeli su pravi fijasko, posebno dvije potonje koje neće biti zastupljene u Saboru.

HSS je zasluženo platio ceh sudjelovanja u vladajućoj koaliciji koja je zemlju dovela na rub ponora. Još i više, ovaj bi rezultat HSS-a trebao biti dobra pouka svima koji su naumili igrati na kartu klijentelizma za jednu društvenu skupinu. Friščić je uspio obesmisliti samu ideju te stranke pa HSS-u sad predstoji vjerpojatno promjena na čelu stranke i neki novi zaokret koji će pokušati vratiti povjerenje u “bazi”.

HSLS je jedini ponudio građanima realni gospodarski program, no polučio je – nulu. Djelomično to govori i o manjku svijesti građana koji pojma nemaju da živimo na rubu ponora, a većim dijelom ipak o katastrofalnoj kampanji Kosorove stranke. Samo jedna crtica. Sjedio sam prije par dana s nekolicinom uvaženih kolega koji su me skoro pa ismijali kad sam im rekao da HSLS ima šanse napraviti dobar rezultat jer će dio ljudi ipak prepoznati njihov realistični pristup. Tek sam tada postao svjestan da su njihovi oglasi kako na radiju tako i na televiziji predmetom raširene sprdnje. Nakon što sam ih i sam odslušao i odgledao shvatio sam da će rezultat biti baš ovakav kakav je i ispao – nula. Slično se može ustvrditi i za Ljubu Jurčića koji jednostavno nije uspio doprijeti do birača svojim porukama koje jesu bile realne i smislene. Informacije koje imam o vođenju obiju kampanja zapravo samo potvrđuju da se radi o amaterskom pokušaju brzog osvajanja povjerenja građana što rijetko prolazi.

HSP zapravo na izborima kao da nije ni sudjelovao. Tjednima već slušam najave kako će birači desnice ovoga puta u većem broju pohoditi birališta razoačarani HDZ-om i ustrašeni od premoćne pobjede lijeve koalicije. To se, naravno, nije dogodilo, ali ne zato što ih je omela južina nego zato što nemaju za koga glasovati, i to već drugi uzastopni izborni ciklus. Prije osam godina HSP je dobio prilično povjerenje građana, ali je Đapić bio izigran od Sanadera a kasnije je i upao u niz glupavih i koruptivnih epizoda od kojih se ta stranka još nije oporavila. Kadrovski, oni su potpuno nedostojni slavnog imena stranke. Da bi to desno biračko tijelo koje nesumnjivo postoji izašlo na izbore i dalo povjerenje HSP-u (ili nekom drugom tko će objediniti strančice na desnici), mora imati ZA KOGA glasati. Sada nema i zato je rezultat takav kakav je. Tragedija tim veća kad se vidi da bi sve te stranke u zbroju njihovih glasova u pojedinim izbornim jedinicama prošle vrlo dobro. Status vanparlamentarne stranke HSP-u će sigurno otežati posao okupljanja i profiliranja za iduće izbore, no ovo bi vrijeme trebali iskoristiti za snaženje stranke, ako je takvo što više uopće moguće. Uzgred rečeno, jeftini PR trikovi i pokušaji plasmana frontmena pravaških stranaka u pojedinim wannabe medijima samo su imali kontraefekt. Ovo je mala zemlja i takve je stvari nemoguće sakriti.

Među gubitnicima je i Milan Bandić koji je uspio skupiti između 2 i 3 posto glasova u četiri izborne jedinice u kojima je izišao na izbore. Kapital stečen u predsjedničkim izborima istopio se. Točnije, pokazalo se da predsjednički i parlamentarni izbori nisu isto. Još točnije, ovoga je puta HDZ bio jedinstven a ne kao tada s de facto trojicom kandidata (Hebrang, Vidošević, Primorac) koje je Bandić uspio pobijediti. Jasna je to poruka Bandiću što građani Zagreba misle o njemu, nezadovoljstvo gradskom vlašću u posljednje dvije godine samo se povećalo. Iako lokalni izbori nisu što i parlamentarni, već sad se može reći da Bandić odrađuje zadnji gradonačelnički mandat. Isprazni su izgovori kako se zbog previše posla gradonačelnik nije imao vremena baviti kampanjom. Stotinjak kilometara zapadnije, njegov kolega, gradonačelnik Ljubljane Zoran Janković, senzacionalno je pobijedio Janeza Janšu. Može se, naravno. Samo, trebalo bi tu i tamo i nekog sadržaja.

Ako smo u slučaju HSLS-a rekli da građani ne žele čuti surovu istinu, uspjeh laburista i HDSSB-a potvrđuje da postoji odrđena skupina birača, možda bismo ih mogli nazvati i “gubitnicima tranzicije” (posebno u Lesarovu slučaju) koji vjeruju (ili snivaju?) da su moguće radikalne društvene promjene. Kod HDSSB-a stvar je dodatno potencirana katastrofalnom gospodarskom situacijom u Slavoniji i velikim animozitetom prema HDZ-u. Obje su stranke građani mogli doživjeti i kao najžešću opoziciju dosad vladajućoj koaliciji. Oba tabora najavljuju da će se i u idućem mandatu ponašati slično. I dok je HDSSB vjerojatno blizu svog maksimuma sa šest mandata, laburusti imaju itekakav potencijal, a može se pretpostaviti da će im na ruku ići i (pretpostavljena) sve gora ekonomska i socijalna situacija.

Malo svjetla u tami barem za potpisnika ovih redova predstavlja rezultat Nezavisne liste don Ivana Grubišića koji potvrđuje kako se i s vrlo malo novca može polučiti uspjeh. Njegove jasne poruke ipak su doprle do dijela biračkog tijela a sigurno je kako će idući mjeseci i godine zbog parlamentarnog statusa mogućnosti za osvajanje dodatnih birača biti veće.

Teška vremena koja su pred nama vjerojatno rade za stranke i pojedince na krajnjoj ljevici i desnici. Takve društvene okolnosti, pokazalo se i ovaj put, otvaraju vrata populizmu svih boja.

seebiz.eu