Hrvatski pristup EU: Sa prigušenom nadom

Povezani članci

• Božica Jelušić: DRAGI BALAVČE….
• KAKO SMO GLEDALI IZBORE?
• Asim Mujkić: Uz dan imigranata
• Reuf Bajrović: Niko nema pravo izjednačavati Srebrenicu i Blajburg
• Kritična masa
• Real Madrid angažira “vrlo mlade” igrače

 Ovo proširenje EU nije popularno

Hrvatska je najmlađi član Evropske unije. Međutim, nada da će sada gospodarstvo krenuti naprijed je prigušena a korupcija u zemlji je veoma raširena.

By: Karl-Peter Schwarz

Prveo: Ešref Zaimbegović

EU je preko noći postala veća za jednu zemlju i 4,4 miliona novih stanovnika. Nije nedostajalo pozdravnih riječi i izjava o opredjelenju za dalju integraciju zapadnog Balkana. Prošlo je deset godina odkako je Hrvatska podnijela zahtjev za pristup; pregovori su trajali skoro sedam godina. Hrvatski političari su odahnuli, konačno su stigli na cilj. Iz EU potpornih kasa uliće se u narednih šest godina u Hrvatsku 11,7 milijardi evra što odgovara otprilike jednoj četvrtini gospodarskog proizvoda zemlje. Hrvatski potrošači su obavješteni da nema više carinskih kontrola, da će se sniziti naknade za roaming i da će bankarske transakcije biti jeftinije. Nekad u budućnosti će se u supermarketima sniziti i cijene uvoznih proizvoda iz EU. Istovremeno hrvatski proizviđači se boje da nisu dorasli evrposkoj konkurenciji. Industrijska preduzeće, koja su dosada pretežno izvozila u zemlje regiona, prebacuju dio proizvodnje u Bosnu i Hercegovinu.

Nada da će godpodarstvo sada krenuti naprijed je prigušena. I argumenti sigurnosti su izgubili na snazi. Od rata u Jugoslaviji prošlo je puno vremena. Tada je EU zakazala a sam  pristup EU ne daje više sigurnosti  nego što NATO u svakom slučaju nudi. Odkako je u novembru 2000. godine zemljama takozvanog zapadnog Balkana otvorena perspektiva pristupa mnogo toga se promjenilo: u regionu, u Hrvatskoj, u EU. Spremnost poreskih obveznika da, nakon problema u južnoj Evropi, finansiraju dalje problematične zemlje je mala. Statistički gledano Hrvatska nema veliku težinu. Ali ovo proširenje EU nije popularno.

Kompetentni tržišno orijentisani gospodarstvenici su rijetki

Loša starosna struktura, socijalni protekcionizam, preregulisanost, nefleksibilno tržište rada, mirovinski sistem koji se više ne može finansirati, brzo rastući dugovi uz malu konkurentnost, predimenzionirani javni sektor i dalje kočnice razvoja stvaraju Hrvatskoj i drugim zemljama u regionu više problema nego EU-27. Takozvana “Jugosfera” je jedno krizno područje. Drugačije nego u postkomunističkim zemljama srednje i istočne Evrope, koje su u devedesetim godinama na vlastitu inicijativu prošle kroz tržišno gospodarsku terapiju pa tek onda krenule na put ka EU, na Balkanu vlada još uvijek mentalitet radničkog samoupravljanja i slijepo vjerovanje u “blagoslov” državnog upravljanja gospodarstvom i zapadne pomoći.

Kompetentni tržišno orijentisani gospodarstvenici su rijetkost u političkoj klasi ovih zemalja. Rat u Jugoslaviji je zamrznuo korumpirane strukture iz Titovog doba i omogućio stvaranje novih kriminalnih klika. Korupcija postoji na svim nivoima; sudstvo je neefikasno i izloženo političkim uticajima. Od EU pohvaljeni “koraci u pravom smjeru” nisu ni u jednoj od zemalja doveli do cilja. Čak i u Sloveniji koja je pristupila 2004. i uvela evro 2007. pokazalo se u krizi kako snažno su povezane stare klike i strukture. Bosna i Hercegovina i Kosovo su još uvijek protektorati međunarodne zajednice i zbog toga privremeno bez perspektive za pristup; grčki i bugarski otpor blokira integraciju Makedonije. Ali sa Crnom Gorom se već pregovara, sa Srbijom razgovori trebaju započeti iduće godine a tada na red valjda dolazi Albanija.

Tolerancija u borbi protiv korupcije

Bilo bi pogrešno zadržavati voz koji se već zahuktao. Odluka EU da integriše zemlje Balkana i da drži vrata otvorena bila je ispravna; geopolitički nema bolje opcije. Kritiku međutim zaslužuje tolerancija prema vidljivim slabostima ovih zemalja. Greške koje su učinjene kod Rumunije i Bugarske su u međuvremenu javno priznate ali su ipak ponovljene kod Hrvatske. Doduše prvi puta je broj kapitola za pregovaranje povećan na 35, ali ne samo zbog pritiska jakog lobija iz Njemačke i Austrije koji je Hrvatima dao zapadnjačku  potvrdu neproblematičnosti, u jednom području se tolerisalo: kod borbe sa korupcijom.

Izvještaji  sa ovoga područja za Rumuniju i Bugarsku koje EU-komisija nakon pristupa ovih zemalja redovito prezentira su se osvjedočili. Zašto ovaj postupak nije utvrđen i za Hrvatsku? Kako želi EU-komisija reagovati ako opet dođe do stanja kakvo je bilo pod bivšim premijerom Sanaderom? Šta će sada uraditi kada je hrvatski sabor ograničio djelotvornost evropskog naloga za hapšenje i spriječio izručenje Njemačkoj nekadašnjeg oficira komunističke tajne službe koji je tražen zbog počinjenog ubistva u Bavarskoj? Kakav uticaj će to imati na pregovore sa Srbijom i Crnom Gorom ako se popusti Hrvatskoj?

 faz.net