Hrvatski mediji o Čoviću: Bogati tvrdolinijaš s hrpom afera na leđima

Povezani članci

• Don Ivan Grubišić: Crkveni vrh napravio mi je dobru reklamu
• Mirko Kovač pisac koji je veći od Jugoslavije
• Baroni i duhovi
• Norveški poučak
• Lucić: Svega ima u Eurohrvatskoj, jedino nema Eurobalkana
• Boris Dežulović: Politička ličnost kenozoika

Pobjeda Dragana Čovića nad Martinom Ragužem u bitki za hrvatskog člana Predsjedništva na netom održanim općim izborima u BiH značit će nastavak otvorenog sukoba s bošnjačkom političkom elitom iz Sarajeva u odnosu na pomirljiviji pristup koji je zagovarao njegov protivnik

Piše: Ante Srzić–tportal

Tako se nakon dva mandata Željka Komšića, čiji je legitimitet kao predstavnika hrvatskog naroda HDZ BiH žestoko osporavao, ova stranka vraća u Predsjedništvo BiH. Čović i HDZ BiH smatraju da su Hrvati obespravljeni u BiH te se zalažu za formiranje trećeg entiteta, ali i promjenu izbornih pravila kako bi se poboljšao status najmalobrojnijeg naroda u susjednoj državi. Zbog takve politike, a posebno suradnje s Miloradom Dodikom, gospodarom Republike Srpske, Čović je na meti brojnih kritičara, posebno iz Sarajeva, u kojem njegovu politiku doživljavaju secesijskom. Čović je došao u sukob i s dijelom Hrvata iz srednje Bosne, posebno tamošnjih franjevaca, koji smatraju da politika zalaganja za treći entitet vodi Hrvate u propast. 

Predsjednik HDZ-a BiH Dragan Čović rođen je 1956. u Mostaru u kojem živi sa suprugom Bernadicom, s kojom ima dvije kćerke, Sanju i Danielu. Završio je Strojarski fakultet, a potom, s vremenom, doktorirao postavši docent na Strojarskom fakultetu. Osim na Strojarskom, predaje na Ekonomskom i Filozofskom fakultetu u Mostaru. Prije ulaska u politiku radio je u mostarskoj tvrtki SOKO, a od 1992. do 1998. bio i generalni direktor ove firme. U HDZ BiH učlanio se 1994.

Čovićeva karijera u prvom redu obilježena je korupcijskim aferama i optužbama za enormno bogatstvo. U imovinskoj kartici naveo je da posjeduje stan i kuću u Mostaru, vikendicu te stan u Hrvatskoj u vlasništvu supruge. Čović nema automobil, a supruga vozi Audi 3. Naveo je da je kreditno opterećen s 150.000 KM, a mediji su sredinom 2013. objavili da je uz rijeku Radobolju u Mostaru sagradio vilu vrijednu pet milijuna maraka. Dobri poznavatelji prilika u zapadnoj Hercegovini tvrde da HDZ ondje kontrolira sve sfere života i praktički je nemoguće dobiti posao bez miga iz ove stranke. Nakon učlanjenja u HDZ i Čović je brzo napredovao. 

Već 1998. postao je zamjenik premijera i ministar financija u Vladi Federacije Bosne i Hercegovine (FBiH). Za člana Predsjedništva BiH izabran je 2002, ali ga je s te pozicije smijenio visoki predstavnikPaddy Ashdown u ožujku 2005, nakon što je Sud BiH potvrdio optužnicu protiv njega za zloupotrebu položaja. Tada mu je zabranjeno obnašanje izvršnih političkih funkcija. 

Političku karijeru nastavio je izborom na mjesto predsjednika HDZ-a BiH odmah nakon odlaska iz Predsjedništva. Tada se razišao s Božom Ljubićem, a on ga je optuživao za izbornu prijevaru, zbog čega je otišao iz stranke i osnovao HDZ 1990. Čović je tada postao predsjednikom HDZ-a BiH iako je Ljubić bio favorit tada još uvijek svemoćnog hrvatskog premijera i predsjednika HDZ-a Ive Sanadera. 

Godine 2010. izabran je u Predstavnički dom Parlamentarne skupštine BiH, ali je zauzeo delegatsko mjesto u Domu naroda. Iza sebe ima tri sudska postupka zbog korupcije, ali nijednu presudu. Godine 2005. optužen da je kao ministar financija FBiH primio mito od braće Ivanković-Lijanović i pomogao im izbjeći skoro 30 milijuna konvertibilnih maraka carinskih obaveza. 

Drugi put se našao pred Sudom BiH 2010, kada je optužen da je zloupotrijebio svoj položaj federalnog ministra financija i s tadašnjim federalnim premijerom Edhemom Bičakčićemnenamjenski potrošio 7,8 milijuna KM iz proračunskih rezervi.

Treća optužnica Čovića je teretila da je s ostalim članovima Upravnog odbora Javnog poduzeća Hrvatska pošta i telekom (HPT) donio odluku da se dug, u iznosu od skoro 4,7 milijuna KM, koji je imala ova tvrtka prema tada već nepostojećem Ministarstvu obrane – HVO, prenese na tri privatne firme. Kasnijom naplatom dugovanja spomenute firme su postale većinski vlasnici dionica Eroneta – najprofitabilnijeg telekomunikacijskog dijela HPT-a, navodi se na internetskoj stranici Centra za istraživačko novinarstvo.

U vrijeme kad se to događalo Čović je bio ministar financija FBiH, zamjenik premijera FBiH i predsjednik Upravnog odbora HPT-a. Politički se Dragana Čovića uvijek smatralo tvrdolinijašom unutar HDZ-a u odnosu na proeuropsku struju koja je uglavnom nakon raskola otišla u HDZ 1990. Na ovim izborima glavni konkurent Čoviću bio je upravo Raguž, a on bi zbog svojih pomirljivih stavova i proeuropske politike zasigurno bio draži izbor za Sarajevo i međunarodnu zajednicu. Ipak, pobijedio je Čović. 

Politički analitičar Enver Kazaz smatra da smo se pobjedom Bakira Izetbegovića i Dragana Čovića te trijumfom nacionalnih stranaka SDA i HDZ u političkom smislu vratili u devedesete godine. ‘U Federaciji BiH Dragan Čović je profitirao na promašenoj politici majorizacije Hrvata Zlatka Lagumdžije pa mu nije ni trebala kampanja jer je Lagumdžija homogenizirao i mobilizirao hrvatske birače’, smatra Kazaz.

S druge strane, nastavlja, politikom trećeg entiteta i neprihvaćanjem sporazuma u Berlinu koji je ponudila Angela Merkel, Čović vodi Hrvate u BiH prema daljnjem političkom sukobu s Bošnjacima i taj bi sukob mogao obilježiti iduće četiri godine u ovoj zemlji. ‘To je najveće iskušenje za ovu zemlju jer je u sporazumu bio ugrađen maksimum pravne imaginacije kao put prema institucionalnoj ravnopravnosti Hrvata, ali je odbijanjem sporazumna Čović očito išao na pobjedu na ovim izborima’, mišljenja je Kazaz. 

Također, iznosi, dogovorom s Dodikom Čović je podržavio Republiku Srpsku, što je poraz hrvatske politike u BiH. ‘Možemo zaključiti da BiH danas nije u krizi Daytona, nego u krizi Washingtona (Washingtonski sporazum Bošnjaka i Hrvata je temeljni dokument kojim je formirana Federacija BiH, op.a.) i u poziciji smo poraza dviju etnopolitičkih koncepcija i realno govoreći trijumfa RS-a.’ Kazaz smatra da BiH čeka hitno rješavanje ustavne krize uzrokovane presudom u slučaju Sejdić-Finci i rješavanje bošnjačko-hrvatskih odnosa jer će zemlja u suprotnom potonuti još dublje ustavno-politički, a shodno tome socijalno, gospodarski i u svim ostalim segmentima. ‘Poznajući Izetbegovića i Čovića, iskreno sam zabrinut za budućnost BiH’, zaključio je Kazaz.