Hrvatska se drugi put želi tući s Rusima?

Izdvajamo

• „Svuda gdje smo bili nazočni sa svojom vojskom bili smo primjerni, prvo u Afganistanu gdje smo učinili jako puno i nema i nema sumnje da ćemo i na istoku Europe biti od pomoći i konstruktivni“, kazao je Kovač. „Odlučeno je da Hrvatska aktivno pomogne sa svojim postrojbama na istoku Europe.“ Tko je odlučio u ime hrvatskih građana? Taj koji je odlučio, na to nije imao pravo. Kao što ni rečenih troje predstavnika RH na NATO-ovom summitu u Varšavi nisu imali pravo ništa obećavati u tom smislu, jer je riječ o ratnim igrama s mogućim posljedicama koje se više ne daju popraviti. Hrvatski sabor je ustavno/zakonski ovlašten donijeti odluku o uporabi HV-a izvan granica zemlje. Ne pojedinci i ne predsjednica RH, ministar vanjskih poslova, ministar obrane ili svi troje zajedno s premijerom. Pogotovo ne tehnički premijer, tehnički ministri i samoraspušteni Hratski sabor.

Povezani članci

• Tomislav Marković: Zašto Republika Srpska ne liči na NDH
• 30 godina od stravičnog zločina u Fojnici: Krv bosanskih fratara ništa ne može oprati
• Jonizovana javnost
• Dževad Karahasan: Političare iz BiH treba poslati na Gvantanamo!
• Učimo na greškama – Hrvatska mora bolje
• Pljuska Kolindi i Plenkoviću Amerika o Hrvatskoj: To je zemlja korupcije i nasilja prema manjinama

Foto: predsjednicki izbori

Prvi put je ustaški/endehazijski psihopat Ante Pavelića poslao na istočno bojište 3865 hrvatskih legionara u 369. pojačanoj pješačkoj pukovniji, koja je u sastavu njemačkog Wehrmachta od ljeta 1941. godine počinila jezive zločine u SSSR-u dok je u Staljingradu nije razbila Crvena armija. Sedam stotina preživjelih predalo se Rusima, od kojih je 429 legionara i časnika potom pristupilo Prvoj samostalnoj jugoslavenskoj brigadi pod zapovjedništvom svog potpukovnika Marka Mesića i s Titovom su se Jugoslavenskom armijom nastavili do oslobođenja Jugoslavije boriti pod crvenom zvijezdom, srpom i čekićem. Ovih su dana predsjednica RH Kolinda Grabar-Kitarović te tehnički ministri Miro Kovač i Josip Buljević obećali na varšavskom summitu NATO-a drugi put poslati hrvatsku vojsku na rusku granicu. Bez odluke Hrvatskog sabora to nisu smjeli učiniti

Marijan Vogrinec

Bez pitanja ikoga u zemlji, osobito građana Bijedne Naše koji su jedini nadležni odlučiti o uporabi svoje vojske, HDZ-ova „žena iz naroda“ Kolinda Grabar-Kitarović što se od ustoličenja na Pantovčaku odmetnula od naroda neovlašteno je obećala ovih dana u Varšavi šefovima SAD/NATO-a da će u sklopu četiriju multinacionalnih brigada (po 600-1000 vojnika) poslati HV na istočne europske granice s Rusijom. Bijedna Naša ne graniči s Ruskom Federacijom, dijele ih deseci tisuća kilometara, nema s njom neke osobite odnose niti je Moskva bilo kako/čime ugrožava. Ali HDZ-ova bezrazložno borbeno nabrijana, a nacionalno neodgovorna trojka na NATO-ovu summitu u Poljskoj (Kolinda Grabar-Kitarović, ministar vanjskih i europskih poslova Miro Kovač i ministar obrane Josip Buljević) želi oružano provocirati Ruskog medvjeda upravo na ulazu u njegovu špilju.

Više nego suludo i ničim opravdano, jer posljedice po RH ne mogu biti drukčije, nego katastrofalne u svakom smislu. Gle, plahi Njofra zažario očima i želi jurišati na medvjeda, jer ga je vučji čopor uvjerio da će ga braniti nađe li se u nevolji. Što će hrvatski vojnici na ruskoj granici? U kakvom je to interesu Bijedne Naše da se HV – o trošku hrvatskih poreznih obveznika! – šalje u tuđe ratove, daleko izvan vlastite zemlje? I to pod tuđim zapovjedništvom! Prema Kovačevim riječima, hrvatski će vojnici biti u sastavu brigada pod britanskim, kanadskim, njemačkim i američkim zapovjedništvom, raspoređenim u Estoniji, Latviji, Litvi i Poljskoj. Bilo bi to drugi put da germanski imperijalizam, sada udružen s američkim, pronalazi kvislinšku svijest i pokušava za vlastite interese upotrijebiti Hrvate kao topovsko meso protiv slavenske im braće u Rusiji.

Prvi put je ustaški/endehazijski psihopat Ante Pavelića poslao na istočno bojište svoju novounovačenu 369. pojačanu pješačku pukovniju („vražja“, Kroatische Legion, 3865 vojnika i časnika), koja je u sastavu njemačkog Wehrmachta od ljeta 1941. godine počinila jezive zločine u SSSR-u, pa i u izgubljenoj bitci za Staljingrad, te imala teške probleme s moralom i disciplinom. Sovjetska ju je Crvena armija razbila do neprepoznatljivosti. Od 3865 Pavelićevih legionara koji su se došli u SSSR boriti za Hitlera, preživjelih se 700 predalo Rusima početkom veljače 1943. u Staljingradu, zajedno sa zapovjednikom potpukovnikom Markom Mesićem. Većina (429) legionara i časnika razbijene 369. pukovnije uključila se u ruskom zarobljeništvu novoosnovanoj Prvoj samostalnoj jugoslavenskoj brigadi pod zapovjedništvom potpukovnika Marka Mesića i s Titovom Jugoslavenskom armijom nastavila se do oslobođenja Jugoslavije boriti pod crvenom zvijezdom, srpom i čekićem.

TGV Trećeg svjetskog rata

Vrag će znati za koga bi se nastaviti boriti – možebitno sutra? – zarobljeni u Rusiji, Estoniji, Latviji, Litvi i Poljskoj hrvatski vojnici, bude li uopće takvih, što bi ih sada na rusku granicu poslali Kolinda Grabar-Kitarović, Miro Kovač i Josip Buljević. Ne bi bilo zgorega da tih troje HDZ-ovih militanata smjesta navuku maskirne odore i, ako uopće znaju kako se rastavlja automatska puška, povedu hrvatski juriš na Rusku Federaciju. Za primjer drugima što će biti unovačeni za „istočnu bojišnicu“. Prvih dvoje, osim možda Buljevića, razumjet će zapovijed: juriiiiš, pa bila na engleskom ili njemačkom jeziku. Ministri Kovač i Buljević ionako sada imaju cajta za samoubilački ples s isukanim ratnim sjekirama, jer su do jeseni u tehničkom statusu ministara – samo plaćaju dospjele račune, provjetravaju urede i zalijevaju fikuse u njima – a od jeseni ionako mogu zaboraviti gdje su i što su bili. Dolaze drugi i, daj bože, trezveniji/okretniji kad je u pitanju maloumno guranje Bijedne Naše u TGV Trećeg svjetskog rata što ga je SAD/NATO očito već potpalio. Ne bi u prvi operativac zapadnih imperijalnih interesa u svijetu Jens Stoltenberg toliko obmanjivao globalnu javnost notornom izmišljotinom o tome da se Rusija sprema „napasti svoje zapadne susjede i Europu, kao što je izvela agresiju na Ukrajinu“.

I zato, jelte, postkomunističke zemlje bivšeg Varšavskog ugovora, koje su gotovo preko noći (1999.-2004.) sve odreda primljene u članstvo Sjevernoatlantskog saveza, moraju „ugostiti“ SAD/NATO-ovu najsuvremenije naoružanu živu silu, tzv. proturaketni štit „za obranu“ od iranskih i sjevernokorejskih dalekometnih projektila s nuklearnim glavama, podebljati vojne proračune na dva-tri posto BDP-a, kupiti od Amera polurashodovanu (ako nemaju dovoljno novca za novu) vojnu opremu, podupira jačanje SAD/NATO-ove jalove okupacije Afganistana, gledati kako SAD dodatno naoružava Gruziju i ne zna se nositi s džihadistima tzv. Islamske države, ali i stavljati svoje vojske na dispoziciju jastrebovima iz zapadnih imperijalnih stožera. Hrvatska samo čeka da joj se na engleskom ili njemačkom jeziku podvikne: „Aport!“

I evo Hrvata s puškom na gotov’s. Hoćeš protiv „mrskog baćuške“, hoćeš protiv talibana, hoćeš… Ma, protiv koga god hoće, ako podvikne „partner“ iz Washingtona, Bruxellesa, Berlina… Jer, kazala je za drugarske večere u Varšavi Kolinda Grabar-Kitarović militantima koji joj imponiraju valjda više od vlastitog supruga, „budućnost našeg prostora definitivno je u EU i NATO-u, za sve države koje to žele, a u budućnosti možda i sve“. Zato Bijedna Naša – tvrdi predsjednica RH, a veliko je pitanje neće li ipak ispasti po onoj „što se babi snilo…“ jer se najesen možda radikalno mijenja struktura vlasti – povećava broj svojih vojnika u Afganistanu na stotinjak, opet pod njemačkim zapovjedništvom (!) i šalje vojsku na rusku granicu. „Žena iz naroda“, a namiče narodu omču oko vrata.

Je li prva, kako voli tepati samoj sebi, hrvatska predsjednica Grabar-Kitarović svjesna armagedona među svojim sunarodnjacima i ostalim građanima dogodi li se – a hoće bude li grmjelo, jer je Moskva na to upozorila Banske dvore još 2009. godine – da ratni stožer Vladimira Vladimiroviča u okolnostima nacionalne ugroze pedagoški pogodi bezrazložno goropadan RH sa samo dvije nuklearne glave od kojih će jedna garant prasnuti posred Zagreba, a druga na nekom strateškom djeliću balkanskog kiflića? Možda će tu i tamo neki genetski iščašeni Hrvat, ne postane li Plavi planet neznatan oblačić prašine u Svemiru, bude li vražje sreće, opet nakon milenija i milenija silaziti s drveta na još zatrovanu zemlju. Za čije babe zdravlje. SAD/NATO-ove babe!? Što Hrvatska ima s američkim ratovima po globusu? Pa taj imperijalni militarizam zapalio je neukrotiv svjetski terorizam i više nitko od mirnih građana i nigdje nije siguran za vlastiti i živote svoje djece, jer mu državni vođe sudjeluju u vražjim rabotama. SAD se rastače u neviđenim rasnim sukobima bijelaca i obojenih, mahom Afroamerikanaca, što je sramota globalnih razmjera. Divlji zapad 21. stoljeća! Zemlja, pače kontinent nastao na genocidu nad starosjedilačkim narodima, otimačini, pljački i kriminalu nikom normalnom ne može biti uzor zapadne demokracije i „našeg načina života“. To je zlo u esencijalnom obliku, koje pretendira osvojiti svijet i podčiniti ga nemoralnim TTIP-ima, izmišljenim ugrozama i neprijateljima te agresivnim diktatima slabijim i dužnički ovisnim zemljama s prirodnim ili strateškim resursima. Uncle Sam, vidi se svakodnevno, sam sa sobom ne zna demokratski vladati, nema reda u svojoj kući, a žandarovao bi i uredovao po svijetu.

U 14 godina totalnog sranja u Afganistanu – iz kojeg milijuni bježe „u Njemačku“ i izbjeglički su problem No. 1 – SAD/NATO se zakopao do grla i to  mu je možda najteža ruska osveta poslije Hladnog rata. SSSR se povukao i dobrim dijelom raspao zbog teških, besmislenih rana u gorštačkoj zemlji opijuma i islamskog fanatizma, a Ameri su lakomisleno progutali vijetnamski mamac na talibanskoj udici. I što ima Hrvatska s tim da se miješa u posije koje će ionako svinje pojesti. I to, da se miješa s više vojnika nego dosad (75) i da predsjednica RH ljubazno prima kolaboracionističke vođe iz Kabula. To što su Ameri zakuhali s Tonyjem Blairom i društvom neka sami kusaju. To bi bio i hrvatski nacionalni interes, a ne glumatati lažno mirotvorstvo i misionarstvo. Zapadna „demokracija“ nema nikakve veze s afganistanskom kulturom, tradicijom i mentalitetom. Nikakvo oružano samaritanstvo neće donijeti ploda. Samo još više nesreće i smrti.

Ako Kolinda Grabar-Kitarović, Miro Kovač i Josip Biljević drže da treba „pomoći“ toj duboko nesretnoj zemlji na SAD/NATO način, neka obuku vojne odore i jave se na dužnost američkom generalu Curtisu M. Scaparrottiju. I stvar riješena. Isti je nadležan i za sve što (će) se događa(ti) na ruskoj granici, gdje Vladimir Putin jamačno neće sjediti skrštenih ruku kao onomad daleki mu prethodnik Josif Koba kad su SS i Wehrmacht na prepad, bez objave rata pohitali s najvećom vojnom silom na svijetu pokoriti zemlju koju nikad nitko u povijesti nije pokorio. Ni neće. Zapadne „principijelnosti“ glede i u svezi ruske agresije na Ukrajinu, aneksije Krima i sankcija Moskvi svojevrstan su dio psihološkog rata, koji razobličuju već notorne činjenice o negativnoj zapadnoj umiješanosti u rušenje legitimne vlasti te zemlje i nametanje prozapadne koja nije u stanju održavati red i mir. Niti je cijene svi žitelji, a SAD/NATO-u i Uniji odgovara nestabilnost gotovo u ruskom dvorištu.

Hrvatski fenjeraši na Kosovu

I različita su mjerila na snazi. Putin nema pravo uzeti dio Ukrajine kojim je carska Rusija raspolagala još prije 250 godina i koji je od presudne, strateške važnosti za sigurnost Ruske Federacije, a SAD/NATO imaju pravo (ne)izravno mijenjati vlast u Kijevu? Ili, Srbija nema pravo na Kosovo, gdje je bilo srce moćne države srpskog cara Dušana iz dinastije Nemanjića, najvažniji srednjovjekovni manastiri i vrijedni spomenici srpske državnosti i nacionalno-vjerskog identiteta, a Zapad  ima pravo taj teritorij jednostrano proglasiti državom i na njemu držati vojnu silu, kojoj opet fenjer drže pripadnici HV-a (misija KFOR). Jako pametno za dobre odnose dvaju najbližih susjeda, povijesno upućenih jednih na druge, srodnih kultura i jezika za koje ne trebaju prevoditelji. No, politička glupost očito je jača od zdravog razuma i izglednije budućnosti Hrvatske i Srbije, kao što je slična trula svijest političarana na vlasti primjerenija kockanju s ratnom kataklizmom globalnih razmjera.

„Svuda gdje smo bili nazočni sa svojom vojskom bili smo primjerni, prvo u Afganistanu gdje smo učinili jako puno i nema i nema sumnje da ćemo i na istoku Europe biti od pomoći i konstruktivni“, kazao je Kovač. „Odlučeno je da Hrvatska aktivno pomogne sa svojim postrojbama na istoku Europe.“ Tko je odlučio u ime hrvatskih građana? Taj koji je odlučio, na to nije imao pravo. Kao što ni rečenih troje predstavnika RH na NATO-ovom summitu u Varšavi nisu imali pravo ništa obećavati u tom smislu, jer je riječ o ratnim igrama s mogućim posljedicama koje se više ne daju popraviti. Hrvatski sabor je ustavno/zakonski ovlašten donijeti odluku o uporabi HV-a izvan granica zemlje. Ne pojedinci i ne predsjednica RH, ministar vanjskih poslova, ministar obrane ili svi troje zajedno s premijerom. Pogotovo ne tehnički premijer, tehnički ministri i samoraspušteni Hratski sabor.

Najesen, poslije izvanrednih parlamentarnih izbora 11. rujna, u Bijednoj će Našoj biti neka sasvim druga priča. S novom vladajućom većinom. Predviđene četiri multinacionalne SAD/NATO-ove brigade na istočnim ruskim granicama popunjavat će se rotacijom, pa hrvatski vojnici ne bi trebali u njihov sastav prije 2017. ili početka 2018. godine. „Mirotvorni“ američki predsjednik Barack Obama u siječnju 2017. napušta Bijelu kuću, ali potkraj mandata pokazuje pravo lice nezajažljivog zapadnog imperijalizma: osnažuje SAD/NATO-ovu vojnu prisutnost u Afganistanu umjesto da se povlači u skladu s obećanjima, traaži čak dodatno naoružavanje Gruzije radi vojnog pripetavanja s Rusijom te, kako je izrijekom napisao u članku u Financial Timesu u povodu varšavskom summita NATO-a, pozvao čelnike Sjevernoatlantskog saveza da „ne popuštaju pred sve većom prijetnjom Ruske Federacije zbog njezine aneksije ukrajinskog poluotoka Krima“.

SAD/NATO-ova filijala na Pantovčaku, bespogovorno poduprta namigivačkom diplomacijom sa Zrinjevca, to je jedva dočekala. Kud’ „partneri“ okom, Hrvatska će, jelte – skokom. Brus. Neće biti baš tako. Okolnosti su složenije, nego što podanička ekipa oko Kolinde Grabar-Kitarović misli, ali ne razmišlja. „U Varšavi moramo ponoviti našu odlučnost, našu dužnost po članku 5. Sjevernoatlantske povelja, da branimo svaku članicu NATO-a (28 ih je na broju, op. M.V.)“, napisao je Obama. A glavni tajnik Saveza Jens Stoltenberg spremno odgovara: „Živimo u opasnom svijetu, pod prijetnjom terorizma (koji je nakazno kopile baš agresivnog zapadnog imperijalizma, a ne samonikli vjerski ljudožder, op. M.V.) koji ugrožava južne granice Saveza. Tu je i Rusija, koja je od 2000. godine utrostručila troškove za obranu i upotrijebila silu protiv jedne od neovisnih europskih država, Ukrajine.“ Stoltenbergu se omaklo ono „utrostučila“ i „za obranu“.

Da je i udesetostručila, pa što onda, ako je morala jer je – za obranu. Normalno je da se svatko napadnut brani ili da se u okolnostima ugroze svog integriteta i svog  doma želi obraniti. Ne napadati. A SAD/NATO zazire od Moskve zato što se želi braniti, pa joj dovlači multinacionalne brigade na granice? Dosad nije poznato da je Vladimir Vladimirovič ikoga napao na Zapadu ili zaprijetio napadom, a rat u Ukrajini ima upravo esencijalne uzroke u agresivnoj politici SAD/NATO-a nakon rušenja Berlinskog zida i pada komunizma u istočnoj Europi i bivšem SSSR-u. Putin je Zapadu trn u oku, jer je osovio Rusku Federaciju na čvrste noge svjetske velesile i ne kani pustiti Uncle Sama da s „partnerima“ prekraja globus kako mu se sprdne. Bude li Zapad provocirao sukob na ruskim granicama, jer ima (sic) „ukrajinske adute“ i članak 5. Povelje, imat će sukob, a svijet najvjerojatnije nuklearni armagedon u kojem neće biti pobjednika. Prije godinu i pol izravno je upozorio SAD/NATO da je Rusija respektabilna nuklearna sila i da se o tome vodi računa. Pametnom dosta, a luđak si može samo umišljati da je pametan.

Nasuprot „ugroženim“ pribaltičkim i skandinavskim zemljama, gdje se Uncle Sam došao bahatiti tzv. proturaketnim štitom i multinacionalnim brigadama, Rusija je koncem lipnja instalirala podjednako ili još opasniji armagedonski odgovor s oko 10.000 dodatnih vojnika. Pa, ako je bal, nek’ je bal. Od koga se Moskva želi braniti? Od SAD/NATO-a i njihovih nahuškanih patuljaka (npr. Finske, Švedske, Ukrajine…), koji zbog vlastite gluposti i huškačke beskrupuloznosti mogu biti sravnjeni sa crnom zemljom. A čemu prijetiti zemlji koja ne kani napasti Europu i pogotovo ne SAD? Zbog tuđe bolesne pameti? Ako sirijski poučak, kojim je Putin pokazao svijetu kako se ratuje, nije upozorenje da Treći svjetski rat nije puka igra olovnim vojnicima na stožernom reljefu, onda – piši kući propalo je. I drž’ gaće.

Luda priča još luđih militanata

Ruski ministar obrane Sergej Šojgu nedavno je kazao da je „vojno i političko stanje na zapadnoj granici i dalje nestabilno“, jer „SAD i druge članice NATO-a nastavljaju osnaživanje svojih vojnih snaga prvenstveno u državama koje graniče s Ruskom Federacijom“. Kako su to onda ugroženi Washington, London, Berlin, Pariz… i, gle vraga – Zagreb? Luda priča još luđih militanata u okolnosti kad je aktualan Brexit i kad su Uniji možda odbrojani dani. Dobro, ne dani i mjeseci, ali godine jamačno da?

Nakon što se raspao komunistički vojni savez Varšavski pakt sa SSSR-om kao vodećom silom, zapadni mu pandan NATO je izgubio smisao, ali je ostao na sceni. Navodno s promijenjenom, mirovnom ulogom, što se pokazalo floskulom prvog reda. Sjevernoatlantski savez je ostao vojna šaka SAD-a i Zapada u obrani i širenju imperijalnog kapitalizma u svijetu i gušenju slobodarskih težnji osobito u zemljama bogatim prirodnim resursima i na strateški važnim dijelovima globusa. Jedan od ključnih ciljeva je pokoriti i ovladati ogromnim prostorom i bogatstvima Ruske Federacije. A tu je bivši KGB-ovac Putin glavna smetnja i zato sva kuka i motika protiv političara koji ima nepodijeljenu potporu više od 86 posto svojih sugrađana. Koji drže da izvrsno vodi Federaciju i ne da se SAD-u.

„NATO se vrlo dobro prilagođava novim sigurnosnim uvjetima i nije zastarjeli instrument već je fleksibilnošću pokazao svoju važnost“, zavarava samu sebe Kolinda Grabar-Kitarović nakon varšavskog summita. „Međutim, neki su procesi krhki i stabilnost može biti narušena ne budemo li svi budno pazili na te procese i ne budemo li ograničavali utjecaj pojedinih država koje žele naš prostor podijeliti na pojedine interesne sfere.“ Interesne sfere su podijeljene još pri kraju Drugog svjetskog rata u ruskom ljetovalištu Jalti i na to Grabar-Kitarović, na svoju preveliku žalost, ne može utjecati. SAD/NATO je pokušao redefinirati te interesne sfere nakon pada komunizma u istočnoj Europi i bivšem SSSR-u, koji pokušaj traje i danas te je uzrok golemih napetosti, psihološkog rata s Rusijom i političkih sukoba na rubu Trećeg svjetskog rata. Hrvatskom komarcu nije interes pristrano se gurati u taj sukob, jer može samo izgubiti. Ništa dobiti, osim štete i patnje.