ENG
Holandski izbori: Minervina sova i dečko iz glossyja
Autor/ica 👤Goran Sarić
Povezani članci
Wendy je u pravu. Kad pokušam da ga zraknem ženskim očima, dečko je stvarno komad. Kao sad sišao s naslovnice kakvog glossyja. Ako ne čitate novine i ne pratite politiku, a svi vas drugi razočarali – i to je nešto, zar ne?
“Za koga ćeš glasati”, dan prije izbora pitam Wendy, taksisticu koja me dvaput sedmično odvozi na posao. Iako znam da je to, u suštini, nepristojno, pitanje, zbog nečeg mi je veoma važan njen odgovor.
“Nemam pojma,” sliježe cura ramenima. “Sve je to isto. Svi oni obećavaju brda i doline, a kad dobiju izbore gledaju samo svoj interes.”
“Ima li iko od njih da ti se malo izdvaja?”
“Pa, znate,” oklijeva Wendy. “Onaj Thierry Baudet nije loš. Nov je, dobro ih provocira, a, iskreno”, iskosa me pogleda, ne smanjujući brzinu, “…i vrlo je zgodan.”
Znao sam! Zato sam je i pitao. Wendy je obična cura iz prosječne holandske četvrti, od roditelja iz niže srednje klase koji jedva krpe kraj s krajem. Ona i njen partner rade po desetak sati dnevno da bi platili dažbine, ponekad izašli u restoran, jednom godišnje par sedmica na odmor… Ne prati politiku, ne čita novine, ne ide u kino, nikad čula za Floyde i Strejse… Plaši se stranaca (posebno muslimana) i nelojalne konkurencije na poslu. Za nju je zgođušni Baudet (1983) s pričom o “kartelima” (bogatašima), “zaštiti naše kulture” i “tisućljetnoj civilizaciji” (kršćanstvo) – dar s neba!
I zaista, dva dana kasnije, “naš” Thierry je proglašen apsolutnim pobjednikom izbora: sa 0 (nula), na trinaest (13!) mjesta u Eerste kamer, nekoj vrsti holandskog “Gornjeg doma”. Neviđen skok! Dva mjesta više od, činilo se, neprikosnovenih liberala, skoro duplo od socijaldemokrata i (opet) do nogu potučenih socijalista! Izgleda da je hrpu glasova “ukrao” od do juče veoma popularnog islamofoba Geerta Wildersa i ne baš uvjerljivih demokrišćana. Čast ljevice spasili su “zeleni” (GroenLinks), “skočivši” sa četiri na devet mjesta u holandskom “domu lordova”.
I tu dolazimo do prividnog paradoksa koji govori o popriličnoj podjeli birača u Holandiji. Naime, i Baudetov Forum za demokraciju (FvD) – koji je tek prije dvije godine ušao u Parlament – i “zeleni” su tokom predizborne kampanje puno pažnje posvetili klimatskim promjenama. I dok su se “zeleni”, logično, zalagali za oštrije mjere protiv velikih zagađivača, Thierry Baudet je tvrdio sasvim suprotno: ma kakve klimatske promjene? To je samo ujdurma ljevice i ekologa, udar na džep malog čovjeka! Mnogim siromašnijim, slojevima u Zemlji Lala i Kanala se, očito, dopao upravo taj aspekt njegove priče.
To mi je, uostalom, u razgovoru potvrdila i gore spomenuta Wendy: “Znate, ja Vam ne vjerujem u te takozvane klimatske promjene. Samo hoće da nas, male ljude, opale po novčaniku. Pogledajte samo koliko su u posljednje vrijeme narasle cijene električne energije?!”
Tako Wendy, vox populi. Cunami je cunami, orkan – orkan, ali mi lovu ne diraj!
Osim negiranja klimatskih promjena, Baudet je kampanju bazirao na bajkama o “odbrani (kršćanske) civilizacije” i, (slabo) uvijeno) superiornosti rase, te borbi protiv “kartela”: direktora, menadžera, banaka, univerziteta i koga sve ne. Stoga su mnogi Holanđani prvi dio njegove priče dočekali sa iskrenim gađenjem.
Iako se u njegovim idejama našao i jedan broj bolje obrazovanih autohtonaca, većina birača koji su svoj glas dali Baudetu dolazi iz nižeg srednjeg sloja stanovništva, razočaranog mlakošću ljevice. Ti ljudi se mahom boje stranaca, ali su i kivni na sve veći jaz između bogatih (“katel”) i siromašni(ji)h slojeva stanovništva. Za te birače je čak i doskora najradikalniji holandski desničar Wilders, izgleda, postao “premekan”. On je na izborima sa devet, spao na pet mjesta.
Osim toga, Baudetu se mora priznati da je vodio dobru, beskompromisnu predizbornu kampanju. Navešću samo jedan primjer: nakon zločinačkog napada “turskog” Holanđanina Gökmena T. na putnike u tramvaju u Utrechtu u prošli ponedjeljak, kojom prilikom je ubijeno troje, a ranjeno više ljudi, svi političari ovdje su se složili da, iz poštovanja prema žrtvama, prekinu predizbornu kampanju. Jedino je Baudet bio “nedostupan”. On je naprosto nastavio s agitiranjem!
No, to nije previše zabrinulo njegove konkurente. Oni mu, kao “brbljivom novajliji”, ionako nisu poklanjali puno pažnje.
I to im se i osvetilo. Tako je svojevremeno bilo i sa Baudetovim “duhovnim ocem” Pim Fotuynom, pa i, nešto docnije, sa Geert Wildersom, čedom “ravničarske” islamofobije.
Kad sve sagledamo, moramo zaključiti da ovdašnji (uspavani) politički guliveri nikako nisu u stanju da skontaju moć prepredenih liliputanaca. Čiji simpatizeri, u pravilu, ne čitaju novine, nego fejsbuk, ne gledaju političke emisije, nego “survivale”, ne udubljuju se u partijske programe…Kako reče jedna biračica: “Glasala sam za jednog s lijepim prezimenom”!
Ali, i ti birači imaju oči. Ne znaju oni ko je Minerva, i njena sova, na koje se, u pobjedničkom govoru, pun sebe, pozvao učeni (pravnik) Baudet, ali zato vide ko ih pravi budalama. Ko obećava kule i gradove, a poslije sve trpa u vlastite džepove. Dok oni, u najboljem slučaju, stagniraju.
Uostalom, Wendy je u pravu. Kad pokušam da ga zraknem ženskim očima, dečko je stvarno komad. Kao sad sišao s naslovnice kakvog glossyja. Ako ne čitate novine i ne pratite politiku, a svi vas drugi razočarali – i to je nešto, zar ne?
Autor/ica 👤Goran Sarić
