ENG
Hercegovina ima ogromne potencijale za izvoz u Norvešku i čitavu sjevernu Evropu
Autor/ica
Povezani članci
Intervju – Jan Braathu, ambasador Kraljevine Norveške u BiH
Ambasador Kraljevine Norveške u BiH Jan Braathu, koji uskoro napušta našu zemlju, govorio je našoj novinarki o šansama BiH na norveškom tržištu, mogućnostima trgovinske saradnje dviju zemalja, neiskorištenim potencijalima naše zemlje, iskustvima Norveške koja mogu biti primjenjiva i u BiH, te približavanju BiH NATO-u
Krajem ovog mjeseca Bosnu i Hercegovinu napušta jedan od najboljih ambasadora koji službovali u našoj zemlji – Jan Braathu, ambasador Kraljevine Norveške u BiH. Kada je, prije pet godina došao ovdje, za razliku od većine diplomata, itekako je bio upoznat sa situacijom u BiH i tokom svog mandata koji se privodi kraju, važio je za jednog od najboljih poznavatelja prilika u BiH. Noveška je, zahvaljujući i angažmanu amabasadora, proteklih godina vrlo izdašno pomagala BiH. Pomenimo, između ostalog da je izdvajala značajna sredstva za reformu pravosuđa, prošle godine je najavila da će zajedno sa Švedskom izdvojiti po tri miliona eura za reformu javne uprave u BiH, finansira organizacije za ljudska prava, obrazovne programe, kulturnu saradnju, izdavanje časopisa (Sarajevske sveske). Ova zemlja sedam godina izdvaja sredstva za Univerzitet u Srebrenici (glavni su donatori za ovaj Univerzitet), a nedavno su dodijelili donaciju i tamošnjoj biblioteci. Najveći pojedinačni norveški projekat je ulaganje u deminiranje za koji svake godine izdvajaju oko milion i po eura. Norveška Vlada i Ambasada Kraljevine Norveške su najveæi donatori United World College-a u Mostaru, (UWC Mostar) koji je dio velikog UWC pokreta osnovanog 1962. prema zamisli njemaèkog pedagoga Hahn Kurta koji je vjerovao da se mnogo toga može postiæi u prevazilaženju vjerskog, kulturološkog i rasnog nerazumijevanja i da se sukobi mogu izbjeæi ako se udruže mladi ljudi cijeloga svijeta. „Imam dvoje djece i oni će od septembra nastaviti svoje školovanje u ovoj školi u Mostaru, vjerujem u to mjesto“, kaže ambasador Braathu u razgovoru za naš list. U oproštajnom intervjuu za Slobodnu Bosnu, ambasador Braathu koji će ovu dužnost u narednom mandatu obavljati na Kosovu, govori o projektima koje njegova vlada pomaže u BiH, mogućnostima trgovinske saradnje, neiskorištenim potencijalima naše zemlje, potrebi da se uvede bolja organizacija, približavanju BiH NATO-u, iskustvima Norveške koja mogu biti i nama korisna.
HERCEGOVAČKE LUBENICE ZA NORVEŽANE
Dvije hercegovačke opštine, Ljubinje i Ravno, u saradnji sa norveškom fondacijom BIP i organizacijama iz Mostara i Trebinja, upravo rade na jednom projektu međuentitetske saradnje lokalnih zajednica u poljoprivredi. Vi ste nedavno obilazili ovaj kraj, o kakvom je projektu riječ?
Mislim da je zanimljiv iz više razloga – prvo, riječ je o dva mjesta teško pogođena ratom, Ljubinju i Ravnom, koja su shvatila da je razvoj poljoprivrede ono što im može donijeti nova radna mjesta, drugo, ovo je međuentiteska saradnja jer Ljubinje pripada Republici Srpskoj, Ravno Federaciji, njihovi načelnici koji inače pripadaju različitim političkim opcijama odlično sarađuju, Oni shvataju da je od njihove uzajamne koristi da razvijaju Popovo Polje, to je njihova inicijativa, nije uopšte naša, i to je dobar primjer za čitavu BiH. Projekt u Popovom polju odnosi se na uzgoj lubenica bez sjemenki koje se uzgajaju za norveško tržište. Urađena je analiza tržišta u vezi s tim i onda smo kroz norvešku organizaciju BIP program poslovnih inovacija našli neke kupce u Norveškoj. Jako smo uzbuđeni kako će se ovo razvijati, za nekoliko sedmica lubenice će biti spremne za isporuku. Nadamo se da će sve biti dobro. Projekt nije veliki, investirali smo nekih sto hiljada KM, dobro, to jeste puno novaca, ali u poređenju sa milionima koji su otišli u druge, ali on bio mogao prokrčiti put i pokazati šta se može uraditi u poljoprivredi i šta se može uraditi kroz saradnju pojedinih opština.
Upozoravali ste ranije da bi BiH mogla mnogo više izvoziti u Norvešku, potpisan je i jedan asimetrični trgovinski sporazum između naše dvije zemlje. Zašto do sada nije bilo značajnije robne razmjene?
Mislim da je taj ugovor na snazi još od 2002., ali se nažalost ne koristi puno. Ustvari, ja radim dosta toga da BiH poveća svoj izvoz u Norvešku a ne obratno, što bi ustvari bilo najnormalnije. Hercegovina ima ogromne potencijale za izvoz u Norvešku i čitavu Sjevernu Evropu, zbog toga što voće i povrće u Hercegovini sazrijeva ranije nego u Norveškoj. Tako da je to vrijeme sazrijevanja savršeno za norveško tržište koje je malo, ali i proizvodni kapaciteti u Hercegovini su prilično ograničeni. Kupci žele imati samo jednog isporučioca jer oni žele imati isti proizvod u svim svojim prodavnicama. Generalno, problem proizvođača u Hercegovini je da su mali, jer ako želite da prodate nešto npr. njemačkom Liedlu, koji ima preko dvije hiljade prodavnica širom svijeta, jednostavno ne možete zato što je kapacitet proizvođača jako ograničen, ali možete dati ono što je potrebno Norveškoj. Od 2004.godine pokušavamo uvesti mladi krompir iz Blagaja, naši kupci žele kupiti tri ili četiri puta više nego što nam možete osigurati i moj zaključak je da je generalni problem sa poljoprivredom u BiH, organizacija. Primijetio sam i da vaši proizvođači jako malo poznaju tržišta izvan zemlje, a moramo priznati istinu – to jesu teška tržišta, kupci u Sjevernoj Evropi žele visok kvalitet, pakovanje određene vrste i također cijene su pod velikim pritiskom, tako da je to vrlo konkuretno tržište.
I upravo to pokušavamo da uradimo u Popovom Polju, a prethodno sa mladim krompirom u Blagaju. Pomogli smo osnivanju organizacije AgroNeretva i oni izvoze taj krompir iz zadruga, ali isto tako i jabuke, ne iz Hercegovine nego iz Bosanskog Novog, odnosno Novog Grada. Ima mnogo mogućnosti, ali se mora mnogo raditi da razvijemo standard kvalitete, ali presudno je znanje. Moram reći da smo imali i nekih zastoja, prije dvije godine pokušali smo izvesti voće iz Hercegovine, onda su proizvođači pokušali uštedjeti novac na pakovanju, tako da kvalitet tih paketa nije bio dovoljno dobar, pa kad su došli kaomioni u Norvešku, sve je izgledalo kao džem. Izgubili smo tog kupca u Norveškoj, i to je još jedna lekcija. I kupci i klijenti su ozbiljni ljudi, postoji jedna šansa, ako je upropastite, gotovo je. U Norveškoj se sada ovaj krompir i ostalo što se izvozi prodaje lancu prodavnica naveliko koji se zove Coop. Lubenice će biti prodate drugom velikom trgovačkom lancu Bama.
INTELEKTUALNE USLUGE, ZNAČAJNA IZVOZNA STAVKA ZA BIH
Da li za BiH predstavlja problem to što nema državno ministarstvo poljoprivrede?
Iskreno govoreći, nepostojanje bolje organizacije na državnom nivou jeste problem. Navest ću vam jedan primjer: sav med koji se uvozi u Novešku uvozi se preko Norveške centrale meda. Opet preko organizacije BIP, Centrala meda je saznala da postoji dobar med u regiji oko Trebinja, iz planina, i željela ga je naručiti. Centrala meda je napravila ugovor sa zadrugom Žalfija da naruči nešto meda, možda prije dvije godine, čak su pripremili i jednu marketinšku kampanju, dali su ime tom medu, čak su počeli otkupljivati prostor na policama gdje će on stajati, jer u Norveškoj prodavnice prodaju proizvođačima prostor na policama. Prva pošiljka je došla tek do granice sa EU, odnosno Slovenijom, vraćena je zato što nije bilo pečata državne veterinarske službe. I upravo zato što državni veterinarski ured još nema tu laboratoriju gdje će se moći ispitati taj med, i organe gdje će se moći dati pečat, med se ne može izvoziti. I čini se da nikome do toga nije stalo, osim proizvođača. Nažalost, ovi koji su na tome radili nisu zatražili nikakvu pomoć norveške ambasade, mi smo im mogli pomoći da izbjegnu neke komplikacije, ali, naravno, najveći problem u tome što državni veterinarski ured i organi koji se bave sigurnošću hrane nemaju te laboratorije u kojima se može ispitati proizvod niti ona tijela koja mogu dati pečat kojim se garantira sigurnost hrane. Međutim, ponovo zahvaljujući organizaciji BIP, zadruga Žalfija je uspjela izvesti dio opreme za pčelarstvo u Norvešku, tako da to nije baš poptuni fijasko, ali mogli su uraditi mnogo više nego što sada rade. Jedan pozitivan primjer, koliko ja znam, jedna jedina kompanija koja ima certifikat za izvoz proizvoda životinjskog porijekla jeste Norfish. Mi smo im jako puno pomogli, ustvari, to je bila prva norveška investicija u BiH nakon rata, bilo je puno problema, ali na kraju, uspjeli su da ispune sve i dobiju izvozni certifikat.
Osim poljoprivrede, gdje su još bh. potencijali za izvoz u Norvešku?
Poljoprivreda je samo jedan segment, ja sam veliki optimista što se tiče izvoza iz BiH, imamo naprimjer izvoz namještaja, ljude koji su kao izbjeglice iz BiH došle u Norvešku osnovali su kompaniju Adonis, oni izvoze razne vrste namještaja, uglavnom je to kuhinjski namještaj, jako su uspješni, u Norveškoj imaju brend Selma kuhinje, također postoje ogromne mogućnosti u proizvodnji metala, to je ustvari proizvodnja metalnih dijelova za norvešku naftnu i vojnu industriju koja se nalazi u moru. Imamo dvije norveške kompanije koje rade na tom polju, jedna ima ured u Zenici, a druga u Sarajevu, ali većinu posla obavlja sa partnerima iz Mostara, a ova kompanija dosta sarađuje i sa Žepčem i Novim Travnikom. Norveški poduzetnici ne žele samo jedan posao, žele dugotrajne poslovne odnose, žele partnere sa kojima mogu raditi narednih pet, deset godina, a norveški poduzetnici shvataju da samo u takvoj situaciji svi pobjeđuju. Tako ne radi se tu o eksploataciji nego o razvijanju odnosa koje idu u korist obje strane. Svaki put kada tek zasnivate odnose sa nekom kompanijom, uvijek postoji rizik jer nikad ne znate šta ćete dobiti, norveške kompanije žele smanjiti rizik time što će imati partnere sa kojima mogu sarađivati i u koje imaju povjerenje. Želim još spomenuti jedno polje za koje mislim da ima ogroman potencijal a to su inžinjerske usluge. Imate odlične inžinjere u BiH, mi u Norveškoj ih nemamo dovoljno, vaši inžinjeri ne moraju doći u Norvešku, mogu koristiti savremene komunikacijske tehnologije i raditi odavde, i dobro zarađivati. Sve više je norveških kompanija koje zapošljavaju inžinjere odavde tako da mislim da intelektualne usluge mogu biti značajna izvozna stavka za BiH.
NORDIJSKO VIJEĆE, MODEL PRIHVALJIV I ZA BALKAN
Do početka ove godine Norveška je, u dva mandata, bila kontaktna tačka za saradnju sa NATO-om. Koliko se BiH zbog neiuspunjavanja traženih uvjeta udaljava od NATO-a?
Ponosan sam što mogu reći da se moj ministar vanjskih poslova snažno potrudio da lobira za BiH u Tallinu ali, nažalost, Akcioni plan je tada dodijeljen BiH uz jedan uslov, i to je prvi put da je NATO postavio uslov za Akcioni plan za članstvo. Norveška to nije smatrala dobrom idejom, ali NATO je organizacija koja se zasniva na donošenju odluka putem konsenzusa, a taj uslov je bio da se nepokretna vojna imovina registruje kao državna imovina uz mogućnost korištenja kod Ministarstva odbrane i Oružanih snaga BiH. Ali, kroz razgovore, sastanke koje imam sa vodećim političkim figurama u BiH ja i dalje mislim da može doći do nekog kompromisa. Iako BiH neće uspjeti da počne implementaciju toga zajedno sa Crnom Gorom u septembru, mislim da do nekog većeg kašnjenja neće doći. Ono što mi čini optimističnim jeste to što vidim da ključni ljudi iz različitih političkih stanaka i nacija smatraju da je integracija u NATO nešto vrlo važno za BiH. Zemlja je zaista napravila veliki napredak u reformi odbrane i usklađivanju sa NATO-om. Vaše članstvo u Misijama ISAF-a je zaista cijenjeno, imate vojnike koji su zajedno sa danskim i njemačkim kontigentom, a mi koji imamo svoje vojnike u Afganistanu zaista to cijenimo i zahvalni smo na ovome vašem doprinosu. Prema informacijama koje dobijamo od naših kolega na terenu koji se nalaze s njima, imate veoma profesionalne vojnike i oficire.
Osim toga, u BiH, u Butmiru, imate jedini takav centar koji vrši obuku u vezi sa Partnerstvo za mir, to je Centar za operacije podrške miru, taj centar je pod komandom bh. oficira, a polaznici su iz svih zemalja u regiji, uključujući Albaniju i Srbiju. I to je jedna uspješna priča, ima i drugih uspješnih priča ovdje, ali ljudi o tome ne pričaju.
Regionalna saradnja je jedna od ključnih uvjeta za BiH kada su u pitanju euroatlantske integracije. Kakvo je iskustvo po tom pitanju Nordijskog vijeća i koliko jedan takav model može i ovdje biti primjenjiv?
Nordijska saradnja ima ogromnu važnost za nas nordijske i skandinavske zemlje, ona se proteže izvan naše jezičke grupe, jer uključuje i Finsku. Deset ili petnaest godina prije nego što je Evropska unija o tome mogla i da pomisli, mi smo imali bezvizna putovanja, imali smo slobodan protok kapitala, ljudi, studenata, imali veoma blisku i integrisanu saradnju, naše ekonomije se na više načina nadopunjuju. Imamo različite jezike, ali oni su toliko slični da se razumijemo. Švedski je drugačiji od norveškog i danskog, ali mi razumijemo jedni druge i to je velika prednost. I kulturno smo bliski, iako postoje velike razlike koje vi odavde ne možete vidjeti, strukture naših društva je drugačija. Imali smo i užasne ratove u Skandinaviji, ali to je iza nas. I mislim da je naše iskustvo pokazalo da je regionalna saradnja funkcioniše za male zemlje, čak je i važnija unutar šire regionalne saradnje kao što je EU. Tako da članstvo u EU ne umanjuje koristi regionalne saradnje. Mislim da se nordijski koncept može vrlo uspješno primijeniti i na prostoru Balkana. To jeste težak proces, ali mislim da može uspjeti ako postoji zajednička volja i razumijevanje da je to od obostrane koristi. Vaši najvažniji trgovinski partneri su i vaši susjedi – Hrvatska i Srbija – i to je prirodno. I Slovenija i Austrija su veoma važne za vas, ne samo na polju investicija. Upravo je regionalna saradnja ključ za ekonomski razvoj.
EU, Norveška, BiH
EVROPSKA UNIJA JE VEOMA VAŽNA I ZA NORVEŠKU I ZA BIH
Norvežani su dva puta (na referendumima 1972. i 1994. godine) odbili članstvo u EU. Ipak, Norveška je veći dio svog zakonodavstva uskladila s zakonodavstvom EU-a, a veliki dio njenog izvoza zavisi od EU-a. Kako se kriza u eurozoni odrazila na Vašu zemlju i kakvo je raspoloženje sada kada je u pitanju ulazak u Uniju?
Nedavne ankete pokazuju da je otprilike oko osamdeset posto građana protiv ulaska Norveške u EU i sigurno je da je aktuelna kriza razlog što je to tako. Lično sam zabrinut jer mi prihvatamo odluke koje se donose u Briselu. Volio bih da imamo više uticaja u tom smislu. Treba, međutim, imati na umu da je EU veoma važna za Norvešku – 80% našeg izvoza ide u Uniju i u našem je interesu, iako nismo njena članica, da EU bude uspješna. Ali, neki izazovi postoje – to što nismo dio kluba ne učestvujemo u donošenju odluka. EU nekada zaista djeluje unilateralno…Kao građanin Norveške
moram reći da sam malo sit izjednačvanja Evrope sa EU, mi Norvežani smo također Evropljani, kao što ste i vi u BiH Evropljani. Norveška podržava pristup EU prema Zapadnom Balkanu i EU jeste od velike važnosti za nas i za vas Sviđalo se nekom ili ne, moramo primjenjivati standarde, u tom smislu je bolje biti unutra nego izvan EU.
Kako vidite dalje stvari kada je u pitanju približavanje BiH EU?
Imam dojam da se igraju još neke igre, i da postoji izvjesno razočarenje. Pogrešno je kad ljudi pokušavaju praviti poređenje sa Turskom, to je ogromna zemlja i situacija po tom pitanju nije usporediva. Mislim da je EU ozbiljna kad kaže da želi da BiH uđe u Uniju. Međutim, jedan od problema u BiH je nepostojanje dogovora oko toga kako zemlja treba izgledati, kako biti organizovana. Tu ne pomaže stalno vojevanje političkih bitaka iz devedesetih. Na kraju krajeva, vaše institucije, politički lideri mogu naći trajna rješenja. Kazao samo nekoliko puta – izvnite, ali nisam ja taj koji je bio u Daytonu, to su uradile vaše vođe i sada se moramo nositi sa posljedicama. Ima još dosta pitanja na kojima se mora raditi, navest ću jedan citat, koji je, vjerovatno zloupotrijebljen, ali mislim da zadire u samu srž – ko traži sve ili ništa na kraju dobije ništa. Ovdje u BiH jedino je rješenje u kompromisu.
Autor/ica
