HDZ I CRKVA OSTAVLJAJU PUSTOŠ

Izdvajamo

• Dok je Socijalistička Republika Hrvatska imala poljoprivredni suficit od 2 milijarde dolara, današnja Republika Hrvatska je u minusu višem od jedne milijarde. To su brojke. To su činjenice, a ne lažne propovijedi. Te brojke nam govore, oče nadbiskupe, da nisu „komunisti“ iza sebe ostavili pustoš, već je pustoš koje smo svjedoci dijete, plod braka Crkve i HDZ-a.

Povezani članci

• Obama, Ajnštajn, Vuk i Crvenkapica
• Klerikalizacija visokog obrazovanja
• Srbija sekularna ili duhovna?
• U ŠVEDSKOJ, NEMIRI
• Dan sjećanja na Jadovno 1941
• Sophie Scholl: Učinila bih to opet

PATRICK HERTZOG/AFP via Getty Images

Josip Broz je bio jedan od rijetkih svjetskih lidera koji nije imao devizni račun u inozemstvu. Zamislite, Broz čiji je sistem kako kaže Bozanić „ostavio iza sebe poslovnu pustoš“, nije nikada iznio ni jednog jedinog dolara iz Jugoslavije i položio ga na račun u nekoj stranoj banci. A otac naš, naš biskup i kardinal sa 100 milijuna blokiranih sredstava na Vatikanskoj banci, iz stana od 600 kvadrata na Kaptolu dijeli moralne lekcije. Kojeg li licemjerstva.                        

„Komunistički režim ostavio je pustoš. Svojom izopačenošću porušio je i omalovažio moralne norme, obiteljski i školski odgoj, te radnu i poslovnu etiku“, istakao je zagrebački nadbiskup i kardinal Josip Bozanić u ovogodišnjoj propovijedi na misi za domovinu u Crkvi sv. Blaža. Kardinal koji progovara o narušenim moralnim normama živeći u nadbiskupskim odajama od 600 metara kvadratnih, kao da je u svojevrsnom staklenom zvonu na Kaptolu te ne vidi i ne čuje što se tu ispod i oko njega zbiva. U vrijeme dok Hrvatsku potresaju jedna za drugom afere visokih HDZ-ovih dužnosnika od INE preko vjetroelektrana pa nadalje, naša narodna dika i biskupska veličina iz odaja od 600 kvadrata progovara o „komunističkoj pustoši“ kao uzroku naše propasti.

Upravo ovogodišnji tjedan sa Danom državnosti su HDZ-ovi dužnosnici obilježili onim po čemu modernu i suvremenu Hrvatsku danas prepoznajemo, po kriminalu, zločinstvu i aferama, i to baš u slavljeničke dane državnosti. Eto, to je današnja Hrvatska. Kao da je netko upravo i htio „uprljati“ Dan državnosti i prikazati Hrvatsku zemljom stvorenom za kriminal, korupciju i lopovluke.

„Ono što se voli ne uništava se“ kaže nadbiskup u svojoj propovijedi odajući priznanje sadašnjim državnim službama, nasuprot onim komunističkim koji ostaviše pustoš. Da čovjek ne povjeruje. INA, taj motor hrvatskog, pa i jugoslavenskog gospodarstva, bila je početkom 90-tih jedna od najvećih srednjoeuropskih kompanija koja je naftu i plin crpila ne samo na poljima Hrvatske, već i na područjima od Sibira, preko Sirije i Azije do Afrike, bila je to u to vrijeme svjetska kompanija koja je mađarski MOL mogla progutati u jednom zalogaju i da se niti ne zagrcne. To je bila INA nekad koju ostaviše „komunisti“, sa preko 32 tisuće zaposlenih, kao najveće poduzeće u Jugoslaviji.

Tvrtka INA koju su ljudi socijalističkog morala izgradili i uzdigli na svjetski naftni vrh, a ljudi katoličkog morala upropastili, kojima suđenje upravo traje pod optužnicom da su prepustili upravljačka prava nad INOM  Mađarima za sitniš od 10 milijuna EUR-a i to ljudi bliski Bozanićevu katoličkom moralu, Ive Sanadera je brat župnik, a sestra časna. Neupitno čista katolička i moralna obitelj. I tada se sve to silno domoljublje i katolicizam sruši pred običnih 10 mijijuna EUR-a. I sruši se i INA i postade MOL-ova podružnica, uništava se sisačka rafinerija, a nafta sa hrvatskih naftnih polja se više ne prerađuje u Sisku već se izvozi i prerađuje po rafinerijama u Mađarskoj i Slovačkoj. Oče nadbiskupe, kardinalu, ono što se voli ne uništava se.

Otkriveno je tako da  6 nadzornika Vatikanske banke, a među njima je i nadbiskup Bozanić, ima na računima u banci blizu 4 milijuna EUR-a, da bi se početkom godine pročulo kako je Vatikanska banka blokirala više računa koji glase na kardinala Josipa Bozanića, a što je najvjerojatnije novac HBK i to u visini od 100 milijuna EUR-a. Iznoseći najvjerojatnije novac iz Hrvatske, pa i novac koji za Crkvu izdvajaju hrvatski porezni obveznici, kardinal Bozanić je pokazao svoj odnos prema Hrvatskoj. I dok kardinal i HBK štede u Vatikanu, bojeći se očito neke nove Ankice Lepej, odzvonjavaju licemjerjem njegove riječi upućene stadu o komunističkoj pustoši i poslovnoj etici. I upravo dok kardinal te riječi izgovara svjetske agencije javljaju, kako je nedavno prenijela i Slobodna Dalmacija, da je Josip Broz bio jedan od rijetkih svjetskih lidera koji nije imao devizni račun u inozemstvu. Zamislite, Broz čiji je sistem kako kaže Bozanić „ostavio iza sebe poslovnu pustoš“, nije nikada iznio ni jednog jedinog dolara iz Jugoslavije i položio ga na račun u nekoj stranoj banci. A otac naš, naš biskup i kardinal sa 100 milijuna blokiranih sredstava na Vatikanskoj banci, iz stana od 600 kvadrata na Kaptolu dijeli moralne lekcije. Kojeg li licemjerstva.

Već 30 godina Crkva i HDZ razaraju našu zajednicu, pustoše hrvatsko gospodarstvo uništivši tisuće tvornica, čime su Hrvatsku doveli na dno dna ljestvice europskih zemalja. Taj interesni brak u kojem HDZ-ov kriminal biva zaogrnut i prekriven crkvenim plaštom lažnog morala, ta ista Crkva masno naplaćuje Vatikanskim ugovorima, osiguravajući zauzvrat HDZ-u glasove svoga stada. Stoga nije nimalo čudno da u Hrvatskoj sjede zajedno „domoljublje“ i  kriminal, kao što su u istoj klupi Crkva i HDZ.

Kao rezultat takvih 30-godišnjih kretanja uništena je gospodarska osnova naroda i Republike. Već smo ostali bez hrane, uvozi se 50 do 60 % potreba za hranom. Dok su u Slavoniju nekada ljudi dolazili živjeti iz Njemačke, Češke i Austrije, danas se odlazi, najviše u Irsku.

Dok je Socijalistička Republika Hrvatska imala poljoprivredni suficit od 2 milijarde dolara, današnja Republika Hrvatska je u minusu višem od jedne milijarde. To su brojke. To su činjenice, a ne lažne propovijedi. Te brojke nam govore, oče nadbiskupe, da nisu „komunisti“ iza sebe ostavili pustoš, već je pustoš koje smo svjedoci dijete, plod braka Crkve i HDZ-a.

Sve nas je manje oče nadbiskupe. Nestaje našeg naroda, a Vi ne vidite rješenje problema u našoj stvarnosti već u onima kojih nema već 30 pa i 40 godina. Sva demografska predviđanja govore da će nas za tridesetak godina biti manje od 3 milijuna. Hrvatsku sve više prepoznajemo u riječima koje je davno, prije puno godina napisao Ivo Andrić.

„Živimo, ali kako. Kao da smo na velikoj santi leda koja, sivim oceanom pod bezimenim nebom, plovi sve brže u nepoznatom pravcu i sa svakim danom biva sve uža i tanja“.