Hava Muhić, majka najmlađe žrtve srebreničkog genocida: I u miru nas ubijaju

Povezani članci

• PRIČE O DOBRIM LJUDIMA – MEDICINSKA SESTRA LEJLA
• Miloš Vasić: Ostvario se Tuđmanov san, Hrvatska je u rukama 200 bogatih obitelji
• Heni Erceg: Ruže za Jadranku
• Laž je naša svetlost i naša tama
• Države bi se trebale usmjeriti na obeštećenje žrtava a ne na pokrivanje i prikrivanje zločina nacionalnim zastavama
• Vukovarsko groblje živih

Foto: Nino Maričić

Nisu mi dali da je vidim, pa makar bila i mrtva. Da znam ko je taj koji ju je odnio, ja bih ga i danas proganjala da mi objasni zašto je sve ove godine krio gdje je moje dijete ukopano i zašto to ranije nije otkrio.

Da je preživjela genocid u Srebrenici, bezimena beba Have i Hajrudina Muhić ovog jula bi slavila punoljetstvo.

Da jedinice Vojske Republike Srpske (VRS) i MUP-a RS pod vodstvom generala Ratka Mladića, kojem se u Haškom tribunalu sudi za genocid, nisu 11. jula 1995. zauzele tu “zaštićenu zonu Ujedinjenih naroda” da se, kako je poručio Mladić, osvete Turcima, bezimena beba Have Muhić zvala bi se Fatima.

Da streljački vodovi iz Republike Srpske i Srbije, inspirirani mržnjom, nisu tog ljeta  po bosanskim šumama i proplancima ubili 8.372 bošnjačkih dječaka i muškaraca, danas bi Fatimin rođendan slavili njen otac Hajrudin, dvojica amidža i djed.

Da u Bosni nije bilo rata, ni ovog teksta ne bi bilo. No, balkanske priče uglavnom nemaju sretan kraj.

Skoro svi muškarci iz porodice Muhić su mrtvi. Ubijeni su u genocidu jula 1995. kada se rodila i bezimena djevojčica, koja će na 18. godišnjicu najvećeg zločina u Evropi nakon Drugog svjetskog rata, u Memorijalnom centru Potočari biti ukopana nedaleko od oca Hajrudina, dvojice amidža i djeda.

Porodici Muhić pripadnici vojnih i policijskih snaga Republike Srpske, koji su prema presudi Međunarodnog suda pravde počinili genocid u Srebrenici, gotovo su zatrli trag. Preživio je tek Havin tada petogodišnji sin. On danas ima 23 godine i sa majkom živi daleko od bosanskih šuma i proplanaka, u Francuskoj.

”Molila sam da joj na tabut stave ime, da moje dijete, ipak, ne bude bez imena… Rekli su da će javiti. Mislila sam joj dati ime Fatima… Tu su u Potočarima ukopani svi, pa neka bude i moja curica”, započinje majka Hava svoju priču novinaru agencije Anadolija.

Srebreničke majke godinama s tugom govore kako je najveći zločin Mladićevih jedinica to što su one danas sretne kada nađu bar jednu kost svoje djece.

”Dobro sam, malo mi je lakše, jer znam da mi je dijete pronađeno, da će biti ukopano, znam gdje su njene kosti. Sve ove godine sam mislila na to svoje dijete. Od onog dana kada su nas razdvojili, kada je onaj vojnik UNPROFOR-a uzeo moju djevojčicu i, rekavši da je mrtva, da joj se pupčana vrpca omotala oko vrata, odnio da ju sahrani. Nisam bila sigurna da je mrtva. Nisu mi dali da je vidim, pa makar bila i mrtva. Da znam ko je taj koji ju je odnio, ja bih ga i danas proganjala da mi objasni zašto je sve ove godine krio gdje je moje dijete ukopano i zašto to ranije nije otkrio”, rekla je Hava Muhić.

Djevojčicu je rodila u bazi holandskog UNPROFOR-a, nakon pada Srebrenice, u noći sa 12. na 13. juli 1995. godine.

Djevojčica je službeno identificirana u decembru 2012. godine. Srebrenička beba je pronađena među pet žrtava ekshumiranih iz masovne grobnice formirane u julu 1995. godine u Potočarima. Tu su pronađena i dva starija muškarca, te starija i mlađa žena. To su Daut Mustafić (1920), Hedib Dizdarević (1938), Behara Đelilović (1922) i Hajra Mulalić (1976). Grobnica je pronađena krajem jula 2012. godine kada je Bosnu i Hercegovinu i Potočare posjetio generalni sekretar UN-a Ban Ki-moon.

“Nakon pada Srebrenice stigli smo u Potočare. Bila sam u jednoj improviziranoj zgradi. Mi smo tu zanoćili. Srbi su već ušli u Potočare. Mene je strašno zaboljelo. Svekrva i prija su me povele da se porodim. UNPROFOR nas je presreo. Objašnjavali su im da ja mogu ući u bazu, da meni garantiraju život, ali njima ne. I one su se vratile, a ja sam ušla u jednu salu. Jedna naša žena me je porodila. Oni su rekli da je dijete mrtvo… Došla su dvojica u uniformama UNPROFOR-a. Holanđani ili šta već, ja to ne znam. Rekli su da su uzeli bebu i da su odnijeli da ju sahrane. Uzeli su mi podatke i otišli.  Da sam makar vidjela bebu, pa makar i mrtva bila”, priča potresena Srebreničanka.

Dok se porađala, u blizini holandskih vojnika bili su i pripadnici srpskih snaga, neki čak odjeveni u uniforme vojnika UN-a.

”Ne znaš ko je ko od njih. Porodila sam se između dva i tri sata ujutro. Dijete su mi odnijeli, a ja mu ni imena nisam stigla dati. Možda su ga dali zločincima. Niko mi nije dao ni čašu vode, ni komad hljeba. Sve je to ostavilo posljedice po mene. Pila sam tablete protiv depresije i nesanice, moram ići ljekaru. Sve je to dio genocida nad nama u Srebrenici. Polako nas i u miru ubijaju”, kazala je Hava.

Prisjetila se da se, osim nje, u bazi UNPROFOR-a tog dana porodila još jedna Srebreničanka.

“Ona sada ima dječaka od 18 godina. Toliko bi imala i moja djevojčica”, kroz plač priča potresena majka.

Dodaje da je bila u panici jer nije znala gdje su joj sin, svekrva, otac…

“Tek poslije nekoliko dana sam saznala gdje su moji najmiliji. Nažalost, moj suprug i njegova dva brata su otišli preko šuma. Pokušali su se probiti do slobodne teritorije. Moj svekar je ostao u Potočarima. No, svi su stradali. Niko se nije vratio. Samo iz naše kuće stradala su četvorica muškaraca i, evo, moja beba. Moja svekrva je izgubila tri sina”, kazala je Hava novinaru agencije Anadolija.

Pored bezimene bebe, kojoj je majka toliko htjela dati ime Fatima, ovog 11. jula smiraj će pronaći još 407 žrtava genocida.

Među 408 identificiranih žrtava, novorođenče iz porodice Muhić je najmlađa žrtva koja će biti ukopana ove godine, a najstarija žrtva genocida je Edhem Rahmanović rođen 1919. godine.

Ukopan će biti i Nermin Nerko Subašić, najmlađi sin Munire Subašić, predsjednice Udruženja ”Majke enklava Srebrenica i Žepa”. Munira je pronašla samo dvije kosti svog voljenog sina.

Svoj smiraj će naći i Šaban Salkić sa svoja dva sina, Senadom i Smajom, Hamed Halilović sa sinovima Hasanom i Hamdijom, Šaćir Rizvanović sa sinovima Mirzetom i Nijazom, kao i Smajo Ibrahimović sa sinovima Saibom i Salihom i bratom Smailom.

Tabuti s posmrtnim ostacima ubijenih Srebreničana bit će ispraćeni iz Visokog u utorak 9. jula u 10 sati. Kolona sa tabutima nastavit će put prema Sarajevu, kretati se kroz Alipašinu i Titovu ulicu, a planirano je da se tužna povorka zaustavi ispred zgrade Predsjedništva Bosne i Hercegovine. Nakon Sarajeva kolona će se preko Sokoca, Han Pijeska, Vlasenice, Milića i Bratunca, uputiti za Potočare, a dolazak je planiran 9. jula oko 14 sati.

Tokom proteklih deset godina u Memorijalnom centru u Potočarima ukopano je 5.657 identificiranih posmrtnih ostataka žrtava genocida u Srebrenici. Sa novim žrtvama u Potočarima će svoj smiraj naći ukupno 6.065 žrtava.

Grobnicu formirao UNPROFOR

Grobnica u kojoj je pronađena beba Have i Hajrudina Muhić karakteristična je po tome što je to prva grobnica koju nisu formirali srpski, već holandski vojnici.

”Ona se po tome jedina razlikuje od svih drugih grobnica u kojima je pronađeno gotovo 7.000 žrtava genocida u Srebrenici. Grobnicu su, ponavljam, napravili vojnici UNPROFOR-a. Za mene je sporno dugogodišnje prikrivanje podataka o grobnici. Tek prije nekoliko godina je na svjetlost dana izašao podatak da su holandski vojnici napravili grobnicu, da su tamo sahranjene osobe koje je smrt zatekla u kampu UN-a u Potočarima. Za mene je to problematično, za što se toliko šutjelo, a porodice su tragale za najmilijima”, kazao je za agenciju Anadolija Amor Mašović, predsjedavajući Kolegija direktora Instituta za nestale Bosne i Hercegovine.