Hapšenje Fahrudina Radončića „prozor“ u naličje sistema

Izdvajamo

• Kako mogu imati puno povjerenje u „pravnu državu“ u kojoj će njihova stranka demontirati pravosuđe!? Koji će nam đavo pravna država i nezavsno pravosuđe, ako će ih demontirati vladajuće stranke. Pravosuđe se valjda (de)montira u parlamentima, donošenjem jasnih i odgovarajućih zakona! Ako vladajuće stranke mogu demontirati pravosuđe, onda imamo partokratsku, a ne pravnu državu!? U tom grmu leži „problematični zec“. Radončića, do okončanja postupka, niko ne može smatrati krivim, ali niti tvrditi da je apsolutno nevin. To je dugogodišnji partokratski manir vladajućih stranaka koje hoće da presuđuju u svim segmentima društva i države. U tom slučaju, šta će nam pravosuđe“?

Povezani članci

• Parlamentarna skupština BiH usvojila Zakon o akcizama
• JER IH SE NE TIČE: Zašto su srušili spomen-ploču Cacinim žrtvama?
• 11. juli – dan pada Srebrenice: Kada barbarizam pobijedi
• Toponimi zaborava
• Basara: Neka za ovu kampanju slogan bude citat iz Hajdegera: „Zašto uopšte nešto, a ne ništa?“
• Ne treba nam Darvin!

Hapšenje Fahrudina Radončića, bez obzira na krajnji ishod, svojevrsni je „prozor“ u naličje sistema iz kojeg nam se pojavljuju mutne slike društva (sistema) u kojem bitišemo. Nakon mnogih poruka – povodom hapšenja – čini se opravdanim zapitati se – živimo li u „raljama“ odmetnika, koji su involvirani u vrhove vlasti?

Piše: Vehid Jahić

Nakon hapšenja gospodina Radončića, njegova stranka, inače jedna od vladajućih, oglasila se saopćenjem u kojem teško optužuje vlast, koju i sami tvore.

Prevedene poruke iz saopćenja glase: imamo vlast koja  provodi politički montirane procese; imamo porodično-kriminalne i odmetničke centre moći u vrhovima vlasti; imamo zloupotrebu i divljanje kriminalnih elemenata u pravosudnim, opet porodično-kriminalnim strukturama. Uz sve to iz SBB-a tvrde da „imaju puno povjerenje u sposobnost pravne države i vjeruju u poštene ljude Tužilaštva i pravosuđa BiH“!? Istovremeno, saopćenjem vrh SBB-a poručuje kako su „potpuno uvjereni da je Fahrudin Radončić apsolutno nevin“.

Tim porukama, predstavnici SBB-a vladajuće stranke u (F) BiH običnim građanima su kazali ono što neki odavno pretpostavljaju. Za takvu iskrenost zaslužuju čestitke, jer su javno progovorili kakvu vlast tvore.

S tim u vezi logično je postaviti nekoliko pitanja. Kako mogu imati puno povjerenje u „pravnu državu“ u kojoj će njihova stranka demontirati pravosuđe!? Koji će nam đavo pravna država i nezavsno pravosuđe, ako će ih demontirati vladajuće stranke. Pravosuđe se valjda (de)montira u parlamentima, donošenjem jasnih i odgovarajućih zakona! Ako vladajuće stranke mogu demontirati pravosuđe, onda imamo partokratsku, a ne pravnu državu!? U tom grmu leži „problematični zec“. Radončića, do okončanja postupka, niko ne može smatrati krivim, ali niti tvrditi da je apsolutno nevin. To je dugogodišnji partokratski manir vladajućih stranaka koje hoće da presuđuju u svim segmentima društva i države. U tom slučaju, šta će nam pravosuđe“?

Dok pravosuđe ne odluči – ima li osnova sumnje za pritvaranje i istragu protiv Fahrudina Radončića – sva politička nagađanja o „apsolutnoj“ nevinosti, dok Sud ne govori o krivici, već samo o sumnji, su pritisak na pravosuđe. Takve poruke su logika partokratskih sistema. I nakon okončanja procesa, sve kvalifikacije koje se temelje na pretpostavkama, a ne argumentima, su politikantski pritisci na pravosuđe.

Povodom ovog slučaja ima i tvrdnji da bi hapšenje Radončića moglo uticati na jedinstvo i poziciju bošnjačkog naroda, jer može pući koalicija SDA – SBB. Za takve tvrdnje nema nikakvih osnova. Valjda su koaliciju trebale sklopiti dvije pomenute stranke, a ne samo predsjednici Izetbegović i Radončić. Ako je koalicija samo njihov „tal“, onda su nam vladajuće stranke DJL, kako inače smatraju nepristrasni analitičari. Od koalicija i njihovih razlaza, koristi ili štete dosad su imale samo stranačke oligarhije, a nikako obični građani, koje stranke ionako ne pitaju ništa. Ako će zbog ovog pravosudnog slučaja zastati i reforma, što također neki tvrde, onda mi zaista nemamo ni države, ni sistema, ni normalnih parlamenata, već naše sudbine i životi zavise od volje ili statusa nekoliko nacionalnih oligarha.

Ovakve priče i nagađanja o pravosuđu čuju se i iz oligarhijskih grupa RS-a, čim se u javnosti progovori o eventualnoj odgovornosti tamošnjih naciokrata. Tada i Srbe plaše da se ugrožava njihov položaj. U principu slične tlapnje se čuju iz sve tri naciokratska oligarhijska vrha, kada se na bilo koji način ukaže na njihova (ne)djela. Takvih kvalifikacija, mišljenja i „opasnosti“ nema kada hiljade Bošnjaka, Srba, Hrvata i ostalih građana protestvuje zbog pljačkaških privatizacijskih aranžmana, zakidanja njihovih prava i slično. Oni „u ime zakona“ ostaju bez desetine neisplaćenih plaća i drugih primanja. Kada pod udar zakona dođu stranački oligarsi, onda se na pravosuđe vrše pritisci da se proces vodi „u ime politike“. Kada dođe do supremacije politike nad pravosuđem, tada nema pravne države. Na sceni je ideološka. Takvu Europa ne želi.

Slučaj Radončić pokazuje da je BiH vlastima bitna samo sudbina moćnih Bošnjaka, Srba i Hrvata. Ostali su niža kasta. Zato obični pripadnici pomenutih naroda i građani zaista imaju dojam da su u „raljama“ političkih odmetnika.