GREŠKA U DEJTONU ILI U NARODU

Izdvajamo

• Sada je pitanje treba li mijenjati Dejtonski sporazum i zašto?. Naravno, treba ga mijenjati ali ne zbog Republike Srpske, ne radi Federacije, ni radi još uvjek nedosanjanog sna o republici Herceg-Bosni, kako bi to jedni, drugi ili treći željeli predstaviti, i time spriječiti promjenu njihovog statusa. Treba ga mijenjati upravo zbog njih koji upravljaju nacionalnim zajednicama, zbog njih koji su uveli sopstveni narod u prosijačenje i doveli ga do nestanka sa mape civiliziranih naroda. Treba ga mijenjati radi naroda ove nesrećne zemlje, koji lakše prihvataju međusobna ubijanja i protjerivanja nego međusobnu suradnju i zajedničku borbu protiv onih koji im uzimaju i posljednju nadu da će oni i njihova djeca, ikad živjeti životom dostojnim čovjeka. Potrebno je spriječiti dalju zloupotrebu Dejtona od onih koji su potkradajući i pljačkajući sopstveni narod stvorili porodična i nacionalna partijska kriminalna društva sa neograničenom neodgovornošću na temeljima Dejtonskog Ustava. Ova društva nemorala i prevare, društva cinizma i mržnje, društva koja su ciljano građena za dalje širenje međunacionalne mržnje, razaraju i uništavaju svaku ideju zajedničke borbe protiv kriminala i korupcije vladajućih grupa i pojedinaca, protiv nemoći i gladi onih koji su ostali na margini balkanskih kriminalnih transformacija.

Povezani članci

• Srđan Šušnica: Hoće li se “mali zeleni ljudi” pojaviti u BiH? (III)
• Šovinistička pravda: “Naše” žrtve su žrtve, “njihove” agresori
• Slava zločinu: HDZ i satelitske stranke odbacile Haški sud i međunarodni pravni poredak
• Novo radno mjesto
• Kako Lovrenović, Jergović i društvo dolijavaju ulje na vatru
• BHAS: Zadovoljni smo urađenim poslom u popisu

Foto: alliance/dpa

Dejtonski sporazum hitno treba mijenjati da bi se spriječilo prikrivanje kriminala koji je učinjen pod zaštitiom i u ime tog Sporazuma, Treba ga promjeniti da bi se spriječilo novo međusobno ubijanje, protjerivanje i istrebljivanje. Treba ga promjeniti da ponovo međunarodna zajednica ne bude označena kao glavni krivac za pljačku i opću moralnu devastaciju čovjeka na Balkanu. Treba ga mijenjati radi naroda ove nesrećne zemlje koji još nisu sposobni da razaznaju nacionalnog političkog lidera od nacionalnog kriminalca i prevaranta.

Piše: prof. dr. Nedžad Bašić

Savez za novu prevaru

Sve je raskrčmito za „sitnu lovu“ koja je utrošena za kupovinu raznih letnjikovaca, za gradnju porodičnih hacijendi i pomjeranje tokova rijeka i planina, za organiziranje glamuroznih svadbi   sinova i ćerki. Sve što se može potrošiti u Bosni uvozi se. Sve što se može proizvoditi u Bosni ne može se izvoziti. Ukidane su carine, razorena privreda, razoren je bankarski i obrazovni sistem, uništen platni promet, umjesto razvoja i planiranja – korupcija i mito, umjesto profesionalizma – nepotizam, umjesto ozbiljne politike – diletantizam i međusobno podmetanje i varanje. Državna imovina koja je preostala ekspresno se rasprodaje, uvoz luduje, država se zadužuje, donose se zakoni koji garantiraju radnicima brze otkaze, crnoberzijanci i sindikati zajedno likuju. Sve što je dobijeno potrošeno je ili je deponovano kod stranih banaka koje sada istu tu lovu forvarduju nazad u Bosnu ali uz kamatu koja na ovoj visokoj letnjoj temperaturi topi i posljednju nadu sirotinje da će preživjeti. I tako već više od 15 godina.

Sada se globalna klima dramatično mijenja. Prognozira se dalje globalno zagrijavanje sa visokim političkim tenzijama. Opća vika i galama na sve strane. Niko više nikoga ne čuje. Putin ništa ne čuje od silne galame Ukrajinaca. Obama u zaglušujućoj galami, koju podižu Jevreji, nešto petlja sa Irancima oko nuklearnog naoružanja. Erdogan u tutnjavi eksplozija i u dimu baruta petlja nešto po pitanju Kurda, dok Merkelova muku muči sa Sirizom i Ciprasom sa strahom da se ne digne nova buka i galama u Španiji odakle dolaze neprijatni šumovi na sve višim talasima Podemos-a. Talas izbjeglica iz Islamskih zemalja prijeti da izazove globalni sukob civilizacija što je poznati američki filozof tenzija i sukoba Samuel Hantington davno prognozirao.

U ovoj općoj zbrci niko više i ne postavlja pitanje odgovornosti onih koji su nas uveli u živo blato u kojem se gušimo i davimo. Politika opraštanja i zaborava koliko može biti potrebna i dobra između naroda i civilizacija, isto toliko može biti pogubna ako se radi o politici zaborava i opraštanja odgovornosti pojedinaca koji su čovječanstvo uveli u eru globalnih i lokalnih tenzija, mržnje i sukoba.

U toj općoj zbrci i galami Balkan trese dejtonska groznica. Jedni bi je liječili novim neoliberalnim medikamentima ukidanjem dejstonske recepture, dok bi drugi dejstonski recept osnažili sa medikamentima nove ruske medicinske škole. U tom silnom, bučnom natjecanju zapadne i istočne balkanske medicinske profilakse zaboravljena su pitanja: Da li je Dejtonski sporazum takav kakav je sam po sebi krivac za sve ono što danas preživljavamo na Balkanu? Da li je Dejtonski sporazum, ma koliko krivo skrojen, mogao sam od sebe da proizvede tako beskrupuloznu kastu tajkuna, da stvori tako nemoralno društvo, društvo nepotizma, korupcije, gladi i razorne nejednakosti između onih koji vladaju i onih kojima se vlada? Ako je Dejtonski sporazum doveo do nakaradnog odnosa između entiteta i nacija, ko je onda krivac za ono što se dešava u tim nezavisnim i suverenim entitetima u kojima je sudbina nacija i običnog čovjeka jednako tragična. Ovo se pitanje više i ne postavlja i niko i ne traži odgovor na njega.

Dejtonski sporazum izrasta u novu veliku političku podvalu iza koje se pokušava skriti odgovornosti upravo onih koji su najodgovorniji za svu nesreću, bijedu i očaj naroda koji su dovedeni u najnižu mizeriju življenja što je najveći zločin protiv čovječnosti u 21 stoljeću. „Narodni tribuni“, politički lideri i tajkuni, koji su uveli narode u međusobna ubijanja, iseljavanja, u bijedu, nesreću i nemoć, sada bi, kada su svoju porodicu i svoju stranačku bulumentu obezbjedili sa luksuzom življenja za nekoliko narednih generacija, da preuzmu ulogu revolucionarne nacionalne avangarde, koja će voditi njihove narode u nova preseljenja, u novo siromaštvo, prosijačenje, glad i očaj. U tome oni vide svoju novu šansu da obezbjede za sebe još jednu deceniju vladanja i dominacije nad sopstvenim narodom, što bi bilo dovoljno za njegovo definitivno nestajanje. A nakon toga neće nikog biti da postavi pitanje njihove odgovornosti za kriminal i zločin koji su počinili prema sopstvenom narodu. I tako oni će ostati u istoriji kao posljednji „heroji-branioci“ svoga naroda, kojeg nisu uspjeli spasiti upravo zbog tog istog Dejtonskog sporazuma.

Zašto mijenjati Dejtonski sporazum?

Sada je pitanje treba li mijenjati Dejtonski sporazum i zašto?. Naravno, treba ga mijenjati ali ne zbog Republike Srpske, ne radi Federacije, ni radi još uvjek nedosanjanog sna o republici Herceg-Bosni, kako bi to jedni, drugi ili treći željeli predstaviti, i time spriječiti promjenu njihovog statusa. Treba ga mijenjati upravo zbog njih koji upravljaju nacionalnim zajednicama, zbog njih koji su uveli sopstveni narod u prosijačenje i doveli ga do nestanka sa mape civiliziranih naroda. Treba ga mijenjati radi naroda ove nesrećne zemlje, koji lakše prihvataju međusobna ubijanja i protjerivanja nego međusobnu suradnju i zajedničku borbu protiv onih koji im uzimaju i posljednju nadu da će oni i njihova djeca, ikad živjeti životom dostojnim čovjeka. Potrebno je spriječiti dalju zloupotrebu Dejtona od onih koji su potkradajući i pljačkajući sopstveni narod stvorili porodična i nacionalna partijska kriminalna društva sa neograničenom neodgovornošću na temeljima Dejtonskog Ustava. Ova društva nemorala i prevare, društva cinizma i mržnje, društva koja su ciljano građena za dalje širenje međunacionalne mržnje, razaraju i uništavaju svaku ideju zajedničke borbe protiv kriminala i korupcije vladajućih grupa i pojedinaca, protiv nemoći i gladi onih koji su ostali na margini balkanskih kriminalnih transformacija.

Dejtonski sporazum hitno treba mijenjati da bi se spriječilo prikrivanje kriminala koji je učinjen pod zaštitiom i u ime tog Sporazuma, Treba ga promjeniti da bi se spriječilo novo međusobno ubijanje, protjerivanje i istrebljivanje. Treba ga promjeniti da ponovo međunarodna zajednica ne bude označena kao glavni krivac za pljačku i opću moralnu devastaciju čovjeka na Balkanu. Treba ga mijenjati radi naroda ove nesrećne zemlje koji još nisu sposobni da razaznaju nacionalnog političkog lidera od nacionalnog kriminalca i prevaranta.