Granična policija: Antikoruptivni te(k)st traži Radončićev odgovor

Povezani članci

• Amerikance je pomoć Afganistanu do sada koštala više nego Maršalov plan
• Nerzuk Ćurak: Mi smo taoci primordijalnih parohijalnih političkih elita
• Aleksinac i Sarajevo
• O JEFTINOĆI I O NAMA SVIMA
• Mile Stojić: TAKO PROLAZI TIJELO
• Festival “FEMUS 16” u Stocu

Sistem selekcije je izrazito podložan mogućnosti preferencije na neprincipijelnoj osnovi i kao takav podložan koruptivnom uticaju. Za podizanje nivoa otpornosti na korupciju nisu potrebna nikakva materijalna sredstva, već samo volja i rukovodioca agencije za čije potrebe se selekcija vrši i Ministra sigurnosti.

Piše: Amer Tikveša

Već neko vrijeme kruži vic o policajcu koji ide u penziju. Pitaju se njegove kolege šta da mu poklone. Jedan kaže zlatni sat. Malo je, odgovaraju kolege. Auto, kaže drugi. Malo je, opet će ostali. Stan? Malo je i to. A da mu namjestimo par dana na nekom graničnom prelazu, sjeti se jedan. Puno mu je, viknuše svi uglas.

Da u ovom vicu ima istine, govori podatak da se za status kadeta za pripadnika Granične policije BiH plaća čak i do 15 hiljada maraka, tako tvrde upućeni u proces selekcije kadeta koji je izvršen 2010 godine. Sad je cijena, kao i kriza, veća.

Kao kadet, provede budući policajac godinu dana na obuci ukoliko se radi o srednjoj, a pola godine ukoliko je u pitanju visoka stručna sprema. U periodu obuke, primanja su minorna, jedva dostatna da se plati smještaj i hrana. Potom bude primljen u službu gdje će mu plata iznositi oko 1050 KM s toplim obrokom, u službu na granici koja je jedna od najporoznijih u Evropi i gdje korupciju na različitim nivoima nije moguće sagledati. Budući graničari, koji su koristeći koruptivne metode primljeni u policiju, u radnom ambijentu koji je i pored niza donesenih strategija, planova i drugih preduzetih mjera, koruptivan, velikim dijelom se vrlo lako „socijaliziraju“ i postaju lak plijen „starih vukova“ koji uz skromna primanja uvijek imaju novca za skupe provode, automobile, a čija je plata ustvari rata za otplatu stambenih ili drugih kredita. Oni postaju idoli mladih, neiskusnih a uz to pohlepnih policajaca. Umjesto da mladi policajci budu najjače karike, oni ustvari postaju mjesta na kojima se antikoruptivni lanac najlakše kida.

O tome prvi antikorupcijski avaz Fahrudin Radončić ne govori ništa. A trebao bi, jer je u nadležnosti njegovog ministarstva Granična policija, a sprema se i novi konkurs za prijem kadeta. Kada je bio posljednji konkurs, dakle 2010., primljeno je sto kadeta a apliciralo je preko 4000. Nije tu samo problem što su mnogi, ako ne i svi, platili da budu kadeti, mnogo veći problem što zbog odbijanja imamo 3900 mladih ljudi punih gnjeva od kojih su mnogi vjerovatno danas na ulici tražeći pravdu.

Ove godine bit će ih primljeno oko 120 kadeta, od čega 100 sa srednjom stručnom spremom, a aplicirat će ih mnogo više nego prošli put. Radi se o tome da je posao sa srednjom školom daleko teže naći nego s fakultetskom diplomom, u državnoj službi pogotovo, gdje je plata osigurana bez obzira na učinak. Dodatni motiv mnogima stvara i mogućnost nelegalne zarade koja je u Graničnoj policiji realna i svakodnevna mogućnost za sve one koji policijski posao vide kao izvor nelegalnog bogaćenja.

U Bosni i Hercegovini koruptivno ponašanje je gotovo postalo standard, pa je ključno pitanje na koji način je proces selekcije kadeta moguće zaštititi od ljudi koji ga provode a posebno od onih koji snagom autoriteta kojeg obnašaju mogu imati neprincipijelan negativan utjecaj na njega. Proces selekcije se, dakle, mora zaštititi od njegovih kreatora i realizatora (ministra sigurnosti, direktora Granične policije i komisije), pa je u tu svrhu potrebno izvršiti procjenu koruptivne osjetljivosti procesa i preduzeti mjere na njenom smanjenju ili čak eliminisanju, što je, u principu, jednostavno.

Procjena koruptivne osjetljivosti procesa bit će izvršena analizom procesa selekcije posljednje klase kadeta, kako bi se stekli uslovi za njegovu modifikaciju i unapređenje, ukoliko za tim postoji stvarna volja.

Selekcija kandidata se odvija na osnovu Zakona o policijskim službenicima i Pravilnika o metodu, načinu i sistemu bodovanja testiranja kandidata i provjere fizičkih sposobnosti i obuhvata nekoliko faza.

Test opšteg znanja

Testiranje kandidata sastoji se od pismenog dijela testiranja što podrazumijeva test opšteg znanja i esej test. Tu je dio testiranja koji se odnosi na provjeru fizičkih sposobnosti i usmeni dio testa, što je intervju s kandidatom.

Svi dijelovi provjere kandidata su visoko osjetljivi na korupciju, što zbog načina na koji su strukturirani što zbog nekompetentne komisije izrazito podložne neprincipijelnom utjecaju rukovodstva a posebno direktora Granične policije.

Ključna osoba u procesu selekcije je direktor Granične policije koji, između ostalog, imenuje komisiju koja se sastoji od tri policijska službenika i dva državna službenika iz Ministarstva sigurnosti. Dakle, radi se sve o ljudima „iznutra“ čija je imena lako saznati i trasirati put ka njima ukoliko ste spremni na korupciju.

Testovi opšteg znanja izrađuju se u uskom krugu ljudi i ma koliko se „nastojali zaštititi“ u pravilu procure. Tako su se dešavale nelogične situacije u kojima kandidati skromnih obrazovnih referenci osvoje 98 ili 100% bodova, dok kandidati od kojih se mnogo više očekivalo osvoje neočekivano mali broj bodova, pa čak i ne pređu prag prolaznosti, odnosno ne osvoje 30 od 50 maksimalnih bodova. Interesantno je da nikada nije prihvaćeno, iako je bilo takvih prijedloga, da se izvrši retestiranje, tako što bi se grupi od 150 najbolje rangiranih kandidata dao test kojeg bi sačinila nezavisna komisija, pa čak i onaj koji su već radili, kako bi se utvrdile eventualne devijacije i time provjerila autentičnost prethodnog testiranja.

Da to ne bude tako, dovoljno je listu od, npr., 1000 mogućih pitanja svima učiniti dostupnom svim kandidatima, npr. da se objavi na web stranici Granične policije. Kandidati bi putem odgovarajućeg softvera na mjestu polaganja slučajnim  odabirom dobili pitanja za test, odgovorili na njih i odmah znali rezultate. Živimo u informatičko doba sa  ogromnim mogućnostima za objektiviziranje raznih procesa, uključujući i proces selekcije kadeta. Potpuno je sigurno da bi kandidati za kadete, mladi i sposobni ljudi, ako bi im se dozvolilo, a u cilju podizanja etike cijelog procesa, sami napravili sistem koji bi omogućio objektivnu provjeru znanja. Zašto ne napraviti takav eksperiment i napraviti svojevrstan model autoselekcije u kojem bi svi kandidati bili ravnopravni?!

Esej test

Drugi dio pismenog ispita je tzv. esej-test. Radi se ustvari o pet postavljenih pitanja gdje je na svakom pitanju moguće osvojiti po pet bodova. Komisija na osnovu odgovora provjerava motivaciju, interesovanje i pismenost. Komisija, s obzirom na njen sastav, nije kompetentna da procijeni dvije od tri stvari: motivaciju i pismenost. Neophodno je u komisiju uključiti ili lektora ili profesora jezika te psihologa. Također, na ovom testu bodovanje se pokazalo jako problematičnim, jer omogućuje da se u zavisnosti od toga da li kandidat spada u kategoriju „favorita“ broj osvojenih bodova kreće u rasponu od nula do 25, a da pri tome ključni parametar za vrednovanje bude „opšti dojam ili procjena“. Kako bi se problem umanjio, umjesto bodovanja, efektivniji način ocjenjivanja bio bi po principu prošao/pao. Na taj način bi se isključivanjem bodovnog raspona bitno smanjio subjektivni uticaj komisije, a eliminisali bi se kandidati koji su ispod traženog nivoa.

Primjerice, kako je moguće odgovor: „Motiviran sam za ovaj posao jer ću biti u prilici da spriječim ulazak droge u našu zemlju koja odnosi živote mladih“ bodovati većim brojem bodova od odgovora: „Trgovina ljudima je nešto protiv čega sam se borio i radom kroz nevladin sektor te smatram da ću kroz rad u Graničnoj policiji imati veću učinkovitost u svojoj borbi.“ Dešava se, naime, da dva odgovora, suštinski ista, motivacijski uska, ali se tiču rada Granične policije i govore o motiviranosti budućeg policajca budu različito i nefer bodovana. U principu, trebalo bi biti da su obojica prošli ili obojica pali.

Fizičko testiranje

Kad je u pitanju ispitivanje motoričkih sposobnosti, tj. fizičko testiranje, najmanju osjetljivost na korupciju ima plivanje. Jedino tu imamo situaciju gdje se kandidati ocjenjuju po sistemu zadovoljava/ne zadovoljava. Svi moraju preplivati istu dionicu u određenom vremenskom roku. Ko može, položio je.

To se može uvesti i na ostalim testovima a to su: sklekovi, podizanje trupa za 30 sekundi, skok udalj iz mjesta, taping test rukom, okretnost na tlu, koverta test te Kuperov test trčanja za 12 minuta, ali može ostati i postojeći način bodovanja imajući u vidu da preferira fizičku sposobnost kao bitnu značajku budućeg policajca.

Međutim, u ovoj grupi provjera ključni problem je mjerenje rezultata koje vrši potkomisija. Članovi potkomisije, u pravilu ne oštećuju kandidate tako što bi im umanjivali rezultate, ali zato dodaju „bonus“ bodove favoritima. Činjenica da  se konačna lista kandidata formira na osnovu bodovnog skora koji se razlikuje u nijansama i to na drugoj decimali, ustvari pokazuje koliko je bitan svaki bod.

Potpuna objektivizacija procesa provjere fizičkih sposobnosti moguća je primjenom:

–       Elektronskog brojanja i mjerenja određenog parametra, gdje god je to moguće,

–       Automatskom javnom prezentacijom rezultata odmah nakon izvršenog mjerenja

–       Angažovanjem nezavisnih kontrolora koji bi pratili rad komisije i potkomisija na svakoj radnoj tački

Na ovaj način bi se sigurno spriječila mešetarenja nosilaca procesa selekcije i „naknadne korekcije“ izmjerenih rezultata. Faktički, od samog početka procesa selekcije postojala bi javna rang lista dostupna svima i oni koji žele na neprincipijelan način utjecati mogli bi samo nijemo gledati šta se događa, bez mogućnosti uticaja.

Usmeni dio ispita (intervju)

Usmeni dio ispita, intervju, također je vrhunska smijurija. Ocjenjuje se bodovanjem, a gleda se na verbalnu produktivnost, komunikativnost, ponašanje, psihičko stanje, sigurnost u sebe, samopouzdanje i na govorne mane. Komisija, u postojećem sastavu, opet nije kompetentna da ocijeni tako osjetljive kategorije, posebno ako se ima u vidu da intervju traje 5 – 10 minuta. Navedene karakteristike kandidata nije moguće procijeniti u tako kratkom vremenu, čak i ako bi komisija bila stručno kompetentna, što ovdje nije slučaj.

Intervju se boduje sa 35 bodova (cijeli proces nosi 140 bodova), pa osobe koje su se u prethodnom periodu bavile procesom selekcije tvrde da je njegova svrha „peglanje“ i „usaglašavanje“ postignutih rezultata. To znači, da nekom od „favorita“ treba „dati vjetar u leđa“ ili nekoga treba „usporiti“.

I u ovom slučaju rješenje je vrlo jednostavno. Potrebno je uključiti tim stručnih ljudi na čije se oblasti djelovanja odnose navedene kategorije. Neophodno je izbaciti bodovanje te uvesti minimum koji svaki kandidat mora zadovoljiti kako bi prošao.

Prema tome, sistem selekcije je izrazito podložan mogućnosti preferencije na neprincipijelnoj osnovi i kao takav podložan koruptivnom uticaju. Za podizanje nivoa otpornosti na korupciju nisu potrebna nikakva materijalna sredstva, već samo volja i rukovodioca agencije za čije potrebe se selekcija vrši i Ministra sigurnosti. Ministar Radončić, koji na sav glas poziva na borbu protiv korupcije, ima priliku da utiče na promjene prilikom odabira kandidata za Graničnu policiju. Time bi se zaposlilo 120 sposobnih i izbjegao bi se gnjev na hiljade mladih koji bi znali da su posao dobili oni koji su za taj posao sposobniji od njih a ne podobniji.

Prema tome, ministre Radončiću i direktore Dumančiću, učinite nešto da opravdani gnjev mladih a prevarenih ne bude ispoljen prema onima koji rade u prelijepoj zgradi sjedišta Granične policije ili nekih drugih velelepnih zgrada.