Grafiti i Titovaže
Povezani članci
Foto: Jack Campin
Vraćamo li se boljoj prošlosti?
Možda je pitanje uranilo, ali polako dolazi na mjesto.
Očito je to i u odnosu prema simbolima nekog prošlog vremena. Prema porukama i parolama na „onim istim fasadama“.
I nije to više, kako pronicljivo zaključuje Viktor Ivančić, „puka nostalgija“. I pita se. „Što ako je naša prošlost najrazornija kritika naše sadašnjosti? Što ako je pamćenje čin otpora?“
Ne mali broj anketa koje se objavljuju i još više onih koje se taje otkrivaju neugodnu istinu za današnje vlastohlepce i čuvare nacionalnih bunkera. Sve više građana, pa i mlađe dobi, koji nisu imali priliku živjeti u Jugoslaviji, imaju sve pozitivniji odnos prema njoj. Plakati poput „tamnica naroda“, „umjetna tvorevina“, „mrak“ gube eho i sve više liče pucnju u prazno.
I odnos prema Titu se mijenja. Uzalud nastojanje vlasti da ga zaključaju u ladicu zaboravljene prošlosti i sakriju figurice s njegovim likom. Stari se još uvijek ne da. Sve glasnije se javlja s uličnih tetovaža i novoskrojenih portala poput. „Uspomene na druga Tita”, ”Jugoslavija za početnike”, ”Titomanija”, ”Ujedinjenje ex Yu naroda”, ”Priznajem, Jugosloven sam”…
Pored klasičnih ”Bravar je bio bolji”, sada fasade krase i ”Stari je za vas bio Betmen”, ”Stari vrati se, jebi im majku”, ”Druže Tito Mašala”,
Još je pozitivniji odnos građana ”izgubljenih u vremenu” prema socijalizmu. I njega ilustriraju ulični napisi: ”Bolje Goli otok nego goli i bosi”, ”Ne možemo ništa izgubiti osim lanaca”, ”Hoćemo – nekad – nazad”
Prema jednom istarživanju, iz prošle godine, preko sedamdeset posto upitanih građana Hrvatske i BIH žali za vrijednostima socijalizma.
Tako dr. Petar Kuzmić, teolog, u članku ”Socijalizam je opet u modi”, objavljenom u Autografu, citira Tariqa Alija, jednog od najutjecajnijih lidera suvremene međunarodne ljevice:
”Socijalizam je imao mnogo loših stvari i svi smo svjesni da se radilo o neuspjelom eksperimentu, ali i kapitalizam je podbacio najmanje 30 puta tijekom proteklih 200 godina i nitko ga ne smatra propalim projektom. Stoga mi se socijalizam, unatoč svemu, čini mnogo prihvatljivijom opcijom, pod uvjetom da počnemo iznova, svjesni pogrešaka i voljni da ih ispravimo”.
Dakle, više je nego očito da se točak povijesti ponovo pokreće. Filozofskim i sociološkim analizama se udaraju temelji. Političare nitko i ne pita. Oni se i onako uvijek prilagode. Da mi je samo vidjeti koliko će ih opet ”u datom trenutku” pretrčati u drugi tabor.
Još se narod čeka. Narod je prefrigan i obično slijedi struju. Dok mu ne dođe do vrata. A onda nema te sile koja to može zaustaviti.
Ili kako reče Rambo Amadeus: ”Narod je glup. Eto, sad izlazi na ulice i žali se što je glup. Pa ne možeš se žaliti što si glup!”