Građanin Mustafa Cerić

Povezani članci

• Tri ratna druga
• Čežnja za ratom
• OBAVIJESNA GRAĐA GOSPOĐE RUŽICE
• KEMAL MAHIĆ: ZAKON O RADU – ZAKON O ROBLJU
• Kosorka djevojka
• Esad Bajtal: Nema parcijalnih i nema nametnutih sloboda

Piše: Zijad Burgić

Zašto o ovome nisam ranije pisao? Možda to objašnjava moja misao o ljudima. Neki ljudi, rekao bi čovjek naizgled pametni, umisle da su množina, da su narod. Drugi neki ljudi iz naroda, izgledom skromni, ali obzirni, u želji da ih ne povrijede (mozak kod umišljenog svijeta je lahko povrijediti), neće da im ukažu na njihove pogubne zablude. Posljedica svega je izgubljenost cijelog naroda, pri čemu oni umišljeni i dalje misle da su upravu, dok ostali okajavaju i svoje i njihove zablude i grijehe. Jedni su griješni iz obzira a drugi iz idiotizma.Glupost ne treba nikada prikrivati, opasno je to za zajednicu.

Koju godinu uoči smrti akademik Pavle Savić je govorio za “Oslobođenje” i konstatovao tada, a radi se o drugoj polovini ‘80-tih, da u SANU postoje ljudi, pišem po sjećanju, sa kojima više ne vrijedi raspravljati već da ih treba fizički ukloniti. Zvučalo mi je to mnogo staljinistički i iznenađujuće za tako velikog naučnika.

Poslije, u istom intrervju, ublažiće to objašnjenjem da nije mislio na fizicku likvidaciju, ali da je riječ o opasnim ljudima koje treba na neki način izolirati iz javnosti. Sada znam da je bio upravu. Ta ljudska imela je iz tadašnjih akademskih, političkih, intelektualnih i kulturnih i vjerskih beogradski krugova našla svoj put kroz cijelu nam bivšu domovinu, zarazila svaki njen kutak, uništila sela i gradove, raselila, ubila, osakatila stotine hiljada i duboko unesrećila milione ljudi. I još nije kraj.

Upravo mi je sve ovo palo naum prije desetak dana, u četvrtak 20-tog decembra, slušajući dr Mustafu ef. Cerića i njegovo izlaganje u BIC “Gazi Husrev-beg” u Torontu, a u vezi sa predstojećim zasjedanjem Svijetskog bošnjackog kongresa, planiranim za 28. decembar. Za mene je to bilapretty scary story. Dr Cerić je po ovom pitanju ranije boravio u USA tražeći podršku tamošnjih džemata, u čemu je i uspio, s obzirom da je bio prilično lijepo dočekan.

U Torontu je, što je bio glavni razlog dolaska, Dr Mustafa Cerić bio jedan od glavnih govornika na zaista velikoj i u zapadnom svijetu priznatoj godišnjoj islamskoj manifestaciji RIS – Reviving the Islamic Spirit i to kao istaknuti islamski scolar. Ipak, koliko mu je bilo stalo da dobije podršku dijaspore u Kanadi dovoljno govori činjenica da je dolazak u Toronto dan ranije bio usklađen sa organizatorima RIS-a.

No, vratimo se našoj temi i govoranciji u BIC Gazi Husrev-beg u Torontu. Kako je nekoliko puta dr Cerić ponovio riječ je o istorijskom činu – alternativnoj budućnosti Bošnjaka i muslimana u Evropi. Ako bih jednom rečenicom htio da sublimiram njegovu skoro jednočasovnu priču, rekao bih da je tu veče po mom sudu, bivši reis prodavao maglu okupljenim Bošnjacima i muslimanima.

Uglavnom je govorio o zaštiti bošnjačkog naroda kroz jačanje bosnjačke nacije i muslimanske vjere, potrebe za nacionalnom državom “koja će zaštititi Bošnjake i muslimane”, himnom, zastavom, pri čemu se moglo shvatiti da je sadašnja Bosna i Hercegovina samo nužan državni oblik do formiranja “prave države” u kojoj će Bošnjaci biti “slobodni i ravnopravni sa ostalim evropskim nacijama i naconalnim državama”. Naveo je i pet stubova koji će to omogućiti: Svjetski bošnjacki kongres, Bošnjačka akademija nauka, Bošnjački univerzitet u Novom Pazaru (Srbija), Bosanski jezik i Islam. To su elementi, naglasio je dr Mustafa Cerić, koji će dovesti do potpune nacionalne emancipacije Bošnjaka.

Ono što je bilo meni neshvatljivo, bilo je ne pominjanje države Bosne i Hercegovine u njenim međunarodno prizntim, avnojevskim, granicama. Isto tako, o moralnoj dekadenciji u Bosni je govorio kao neko ko nema nikakve odgovornosti, čak je i naglasio da on više nije reis i da govori kao običan građanin. A bio je skoro dvije decenije na čelu IZ u BiH.

Pokušao sam, s obzirom da je riječ o mom džematu i da je riječ o gostu, da dosta blago u pozorim na nedovoljno isticanje Bosne i Hercegovine kao onog državnog i željenog oblika za Bošnjake. Da ukažem na potrebu za poštovanjem opštih ljudskih vrijednosti, valoriziranih u Evropi i važnih za nas kao Evropljane. Prigovorio sam dosta olakom udaljavanju mladih intelektualaca iz bošnjačkog korpusa pod njegovim uticajem… Bio je vrlo ljut građanin Mustafa Cerić.

Jedan mlad čovjek, dr Mirza Trokić, sa prestižnog univerziteta u Kanadi, McGill University, pokušao je da ukaže na bogaćenje vjerskih radnika u Bosni, uz istovremeni pad islamskog morala, ali dijalog nije uspostavljen. Građanin Mustafa Cerić je opet bio ljut i raspoložen samo za monolog.

Građaninu Mustafi Ceriću sam na kraju poklonio knjigu moje poezije “Krpljenje ljudske duše”, sa željom da je pročita i da u njoj vidi moju Bosnu. Nisu to iste Bosne. Građanin Mustafa Cerić je opasna ličnost za moju Bosnu i mene Bošnjaka.

P.S.

Ne znam zašto, ali meni ima neka veza sa svom ovom pričom rečenica koju pročitah sutradan, a koju je izgovorio Carlos Westewndrop: “Ja znam da se godinama traži neki bosanski Nelson Mandela. Nisam ga vidio u vrijeme mog mandata, a ne vidim ga ni danas u Bosni.” Pa sad ti ovo shvati!?