Građani Sarajeva poručuju: Žrtve u Dobrovoljačkoj zaslužuju počast

Povezani članci

• Dubravka Ugrešić: Kako to da nitko ne traži lustraciju i reviziju povijesti na crkvenu terenu?!
• Nerješiv problem: Potpuna bezosjećajnost prema žrtvama vlastitih zločina
• Naša stranka: Znaju li SDA, HDZ i DFŽK kakvu su Vladu FBiH dogovorili?
• Intervju s Tarikom Haverićem: Jednoumlje je smetalo samo dok je bilo komunističko
• Od Karadžića i ostalih simbola klanja opasnije su ideologije koje se njima hrane
• U POZADINI ODLUKE O RASPODJELI 648 MILIONA MMF-a: Srušen Čovićev plan

Porodice poginulih i zvaničnici RS-a će po peti put zaredom 3. maja doći u nekadašnju Dobrovoljačku, sada Hamdije Kreševljakovića gdje će položiti cvijeće i zapaliti svijeće u znak sjećanja na stradale pripadnike JNA. Prije dvadeset i dvije godine 3. maja 1992. godine u nekadašnjoj Dobrovoljačkoj stradalo  je sedam i ranjeno 14 osoba pripadnika vojske JNA.

Kako građani Sarajeva danas nakon ove vremenske distance gledaju na događanja u nekadašnjoj Dobrovoljačkoj ulici pročitajte u anketi portala Tačno.net.

A.M.: U redu je da ljudi postave cvijeće i da dadnu pomen na svoje mrtve kojih je sigurno bilo. Znamo šta se desilo u toku rata. Po mom mišljenju to je sasvim u redu. Mislim da ta kompletna ceremonija treba da prođe mirno i dostojanstveno. Svi ljudi koji su dostojanstveni  u ovom gradu treba da ispoštuju te ljude. Ja lično podržavam da ljudi dođu i da sve prođe u najboljem redu bez ikakvih incidenata.

S.Z.: Zavisi iz kojeg aspekta gledate na taj incident. Iz ugla familija koje su tu izgubile nekog člana onda je to neki prirodan osjećaj i prirodna potreba da dođu i polože cvijeće tamo gdje su izgubili živote njihovi najmiliji. Međutim, ukoliko se to pitanje ispolitizira onda polaganje cvijeća ne poprima tu percepciju u javnosti. U svakom slučaju ne bi trebali biti na kraj srca u smislu da nas tuđa osjećanja vrijeđaju.

M.F.: Nemam neko posebno mišljenje o tome. Neka svako svoje žrtve oplakuje onako kako dolikuje ali zašto onda oni ne dozvoljavaju i našim majkama da obilaze stratišta gdje su naši ubijeni. Uvažavam svačije žrtve ali zašto se ne dozvoli ženama iz Višegrada da oblježe na mostu mjesto gdje su njihovi najmiliji ubijeni.  Zašto se ne dozvoli majkama Srebrenice da odu u Potočare. Evo sad vidimo da se vode krivični postupci protiv tih majki. Nažalost, i meni je dijete ubijeno u ovom ratu. Ovo što se događa u Dobrovoljačkoj ulici za mene je čista provokacija. Jer to su bili vojnici JNA. Postavlja se pitanje šta će strana vojska tu kad smo mi tad već bili međunarodno priznati.

E.M.:  Ja sam učesnik odbrane Bosne i Hercegovine i smatram da je to izrazito ispolitizovan događaj. Te da se Dobrovoljačka ulica koristi u propagandne svrhe sa ciljem daljeg zaoštravanja na nacionalnoj osnovi. Obzirom da sam branio ovu državu veliki sam protivnik politizacije tog događaja iz jednog prostog razloga. Vrlo dobro svi znamo ko je bio agresor, a ko se u ovom ratu branio.

D.Š.:  Lično ne vidim ništa sporno u tome da ljudi koji su izgubili nekoga u toj ulici tog dana dođu na to mjesto i polože cvijeće. Smatram da bi mi svi trebali biti mnogo tolerantniji jedni prema drugim i da jedino sa tim međusobnim poštovanjem ovih naroda koji žive u ovoj zemlji možemo oduprijeti ovim nacionalistima koji su sve ovo i zakuhali. Nažalost, nama bez obzira kako se ko zove uvijek fali malo pameti.

H.K.:  Međunarodni sud u Hagu je utvrdio da je kolona JNA bila legitimni vojni cilj, sudovi u Londonu i Beču ustanovili su da nema dokaza na osnovu kojih bi se moglo utvrditi da je u Dobrovoljačkoj 3. maja data naredba za otvaranje vatre na kolonu JNA.  Naravno, normalno je da ljudi koji su tu nekoga izgubili oplakuju svoje, ali da prave spektakl od toga u gradu kojeg su 4 godine snajperali i granatirali stvarno nema smisla.

V.I.:  Meni je žao svakoga ko je izgubio nekoga u ovom prokletom ratu. Međutim, mislim da  ljudi koji će tu polagati cvijeće još uvijek nisu shvatili da se njima manipuliše kako bi se dodatno potpalili ove nacionalne emocije. Ja stvarno nemam ništa protiv, nek polažu cvijeće meni ne smeta.

D.B.: Mislim da se to više ne treba ni spominjati. Samo pričamo o tom ratu. Svakako nisu nikoga osudili za to. Bilo pa prošlo moramo se okrenuti malo prema budućnosti.