Goran Sarić: Divlji kapitalizam: ko puši, a ko je popušio?

Povezani članci

• Dobro jutro u zemlji sretnih vampira
• Krtičnjak
• Ozren Kebo: DRUŠTVO PROTIV NOVINARA: A mi smo bolje pisali no što smo bili mlaćeni
• Zvijezda možeš biti ti: Dodik na Farmi
• Obnavljanje neuspjeha
• Tihana i Tijana

Foto: public eye

Iako nije bio trinaesti,  sve je govorilo da bi taj prvi petak u aprilu – prohladno, maglica, na nebu teški oblaci – za mnoge u malom holandskom mjestu Bergen op Zoom mogao biti crn, najcrnji u proteklih nekoliko decenija. Ta nije valjda direkcija ovdašnje filijale fabrike duhana Philip Morris – “dobra” za oko hiljadu i po radnika – bezveze tog jutra naredila da se potpuno obustavi proizvodnja, u dvorište postavila dva velika šatora i sve radnike pozvala na “kratki informativni sastanak”, naredivši im pritom da sobom ponesu obavezne fabričke bedževe?!

   To nije slutilo na dobro. Možda se to direkcija tek sada radnicima želi osvetiti za štrajkove u januaru, kojima su se ovi izborili za bolji kolektivni ugovor, nešto veću plaću i jednokratni dodatak? No, zar ova fabrika, u potpunosti orjentisana na izvoz, još pretprošle godine nije napravila više od 75 milijardi cigareta i ostvarila ukupnu dobit od 145 miliona eura, na sveukupni obrt PM-a od preko 80 MILIJARDI eura?! pa zar onda, mislili su s pravom radnici, nemamo pravo da “štrpnemo” malo veći dio tog povelikog kolača?

   No, poznati su svjetski trendovi krupnog, kooperacijskog kapitalizma: sve veća koncentracija novca i moći u rukama sve manjeg broja ljudi. Jaz između bogatih i siromašnih, ranije “rezervisan” samo za zemlje Trećeg svijeta, polako se, ali sigurno, produbljuje i u srcu samog (sve “divljijeg”) zapada.

   Bogatima profita nikad dosta. Baš sam sinoć gledao izvrsnu dokumentarnu seriju belgijske televizije “Arm & rijk” o provaliji između bogatih i siromašnih u najvećim svjetskim metropolama. U epizodi o Mumbajiju, jedan maharadža, ponosno pokazujući reporteru lavirinte svoje ogromne vile, svijetla obraza tvrdi da je pitanje (ne)bogatstva ni manje ni više nego Božija stvar, i da se mi, smrtnici, u to nemamo šta miješati.

   Hvala Bogu, dakle! Da sam na njegovom mjestu, i da sam beskrajno bezobrazan, možda bih i ja slično tvrdio.

   Elem, u sklopu trenda još većeg gomilanja moći, najveća kapitalistička čudovišta, moguli nezajažljivog apetita i vazdan gladnih očiju, i kada su uspješni, često se sele na druga, još povoljnija mjesta: Kina, Indija, Juža Koreja, a sutra, ko zna, Bosna, Albanija, Rumunija, Bugarska … Zar nije upravo Philip Morris, koji već decenijama “vedri i oblači” svjetskom duhanskom industrijom, nedavno zatvorio fabriku u Australiji i kompletnu je “preselio” u Južnu Koreju, zemlju jeftinijih nadnica i nižeg poreza?

   Sve su to znali i radnici fabrike u Bergen op Zoom. No, nada umire posljednja…

   I umrla je, i to vrlo brzo. Sastanak je trajao svega dvadesetak minuta. Poruka kratka i jasna: od 1. oktobra ove godine 1230 od ukupno 1371 uposlenih više ne mora dolaziti na posao. Nakon toga ostaje samo nešto administrativaca, koji se, po neizravnom objašnjenju direkcije, imaju brinuti za očuvanje poreskih olakšica firme u Holandiji, poznatom el doradu za mnoge off shore kompanije širom svijeta!

   (Ovdašnji sindikat je čak dobio informaciju da je Državna uprava poreza još davno sklopila tajni ugovor o olakšicama specijalno za PM, e da bi tu fabriku domamila u Zemlju Lala i Kanala. Od Parlamenta je zatražena i zvanična informacija o tome, ali se bojim da od toga neće biti ništa. I demokratija ima svoje granice. Suviše veliki igrači su u pitanju.)

   I dok bi u mnogim zemljama ovo cinično objašnjenje fabričke direkcije izazvalo lavinu protesta, radnici Bergen op Zooma su se samo zgledali, i razišli kućama. U Australiji su se, na sličan marifetluk divljih kapitalaca još ove sedmice “plave bluze” žestoko digle na noge, a ovdje ništa. Kao da iz fabrike nije otpušteno ne samo tih 1230 ljudi, nego, kad se zbroje sve od nje direktno zavisne službe (dostavljači, transport, hoteli i restorani …), i cijelih 4-5 000 ljudi?!

    “Ali”, objašnjava jedan od otpuštenih, “oni tamo imaju skroz drugi mentalitet. Mi u Holandiji smo mnogo mirniji. Mi, zapravo, sve prihvatamo. Pa nećemo valjda leći pred kapiju preduzeća i ne dati da nam ga prenesu?!”

    Nek’ vam je onda i nose kad ste tak’i nikak’i, buni se Balkanac u meni.

     No, ako ste mislili da je tu kraj cinizmu Philip Morrisa, prevarili ste se. Ima toga još.

   Naime, samo pet (5!) dana prije objave odluke o zatvaranju fabrike direkcija holandskog PM-a je u zabavnom centru Undercurrent u Amsterdamu burno proslavila predstavljanje novog tipa Marlboro cigarete u Holandiji. Preko šesto zvanica, sve sami ovdašnji džet set, oskudno odjevene dame, besplatno iće i piće, “šteke” novih cigareta se dijele na sve strane – sve uoči otpuštanja tolikih “sirotanovića”, od kojih su mnogi bezmalo cijeli svoj radni vijek proveli za mašinama PM-a!

   Vjerovali ili ne, prije no što je ušla na slavlje, svaka zvanica je morala potpisati izjavu da vanjskom svijetu neće otkriti nijedan jedini detalj komercijalnog dijela proslave! Evo i izjave jednog od organizatora “pušenja bez granica”: “Radi se o zatvorenom slavlju u čast svjetskog lansiranja našeg novog proizvoda. O svemu ovome mogu se imati različita mišljenja, ali ja nikako ne želim da upotrijebim riječ: ‘žaljenje’. Već samo otpuštanje naših radnika je dovoljno“. Završen citat.

   Reče, i osta živ. I sa cijelom svitom ode da negdje drugdje, na tuđoj grbači i sirotinji, zgrće veliku lovu.

Tito dragi, gdje si?!