ENG
Glup, gluplji, najgluplji…
Autor/ica 👤Igor Serdar
Povezani članci
Ivica Dačić, Josip Đakić, Ivan Đakić čija lica gledamo po raznim tiskovinama, portalima, facebuk stranicama i ostalim dostupnim kanalima za komunikaciju uvijek imaju jedan zajednički nazivnik. Ljute se, ljute druge i čine ljutitima treće.
Postoje i ljudi kojima ova trojica tvoraca ljutitih – čine nelagodu i sram.
Poznajem doslovno stotine različitih osoba – i Hrvata i Srba kojima je najteže u određenim trenucima u životu izraziti pripadnost narodu. Zbog ovih glupih, i glupljih osjećaju se najgluplji u trenutku kad je potrebno ponosno reći, da, ja sam Srbin…,da, ja sam Hrvat…
Zašto?
Zato jer uvijek postoji neki – ili srpskohrvatski ili hrvatskosrpski kreten – zbog kojeg ti bude neugodno. Recimo mali Đakić sa sličicom ustaše i četničkom glavom ili mali sloba s Jasenovcem, prvim svjetskim ratom ili osmanlijama…
Ima li nekakav način da se zabrani budali da laje iako nije pas? Nema. Ima li budala naciju? Nema. Budala laje bez obzira na selo. Zbog sebe. Čime su „igrali fudbal“ u Ćeralijama mali slobo znaš li? Pratite? Provjerite.
Glupavi mladac – sin od Đakić Josipa – u svojem odrastanju mogao je doživjeti u stotinama prilika da mu se servira ustaška retorika i ikonografija u svim mogućim i nemogućim prostorima, institucijama, na svadbama i raznim dernecima uokolo. Od hrvatskih glupana djelo. Nagledao se i naslušao dok je bio sasvim malen i zelen raznih primjera zlobe, mržnje i zluradosti prema svemu srpskom – od vjere do nekulture skandiranja na stadionima. Njegov nekontrolirani otac često je bio vinovnik, a samo malo rjeđe i predvodnik takvog izražavanja anti kulture.
Ivica, mali sloba Dačić redovito se trudio izazivati takve đakiće i vrlo često je baš taj malešni zločasti čovječuljak ponajviše prednjačio u srpskoj euforičnoj agresivnoj demagogiji, a mali đačići đakići hrvatići gledali su kako bi to ljutilo njihove očeve. To je radio iz Beograda, sigurnog od rata. Cijeli taj bivši film odigravao se na tlu Hrvatske. Ne u Zemunu ili Sremskoj Rači…
Što očekivati od tate Dačića i tate Đakića koji se – u svojoj nemoći – i danas bave istim problemima kao i za vrijeme agresije na Hrvatsku prije rođenja malih Dačića i Đakića? Od te dvojice istovjetnih glupana u brvnu treba očekivati da dokažu svoju neupitnu inteligenciju i zašute. Ali oni su inteligentni samo za kućnu uporabu. Hoby alat.
Ali, što bi Stari Dačić i stari Đakić radili da se ne bave „svojim“ ratom od prije?
Niti bi Dačić bio bitan i važan niti bi Đakić bio važan i bitan. Tvrdim da niti jedan od njih nema sadržaja kad im se oduzme njihov „pravedni“ rat. Ima li takvoga rata uopće? Nema. Ali to glupim dačićima i još glupljim đakićima „ne igra“…
Dačić bi morao shvatiti ono što nikako neće, a Đakić također. Dakle, propalo.
Izmanipulirani hrvatići i srbići trebali bi shvatiti da ih vode glup, gluplji i najgluplji i da tome treba stati na kraj, svaki svome ovaj puta, strpljenja….
Je li potrebno napisati da su i sloba mali i veliki htjeli srboslaviju po pravdi svojega boga marsa u Hrvatskoj? “Igrali se junaci“ sa stotinama tisuća hrvatskih Srba koje su mrtvo – ladno „pustili nizvodno“ kad je došla frka?
Prvo su ih nahuškali pa naoružali, pa izvarali pa ponudili na klanje i na kraju kad su ovi od straha u panici pobjegli sa „slavnim srpskim ratnicima“ u Srbiju – sad ih još neki tamo dačići optužuju da su „se dali proterati od ustaša i kao, što nisu slavno izginuli“. Lako ti je mali sloba tuđim kurcem po koprivama mlatit….
Beograd gori zbog raznih dačića, vučića, šešeljića i ostalih idiotićevaca, Zagreb se prži od raznih posauhanih kukavičkih kvazi uskrslih ustaša, srpski i hrvatski narod i ljubuje i trguje i putuje, ali od glupog, glupljeg i najglupljeg u politici nema popularnijeg, citiranijeg i slikanijeg idiota, oćeštu ili tamo, sve jedno…
Sadašnja sudbina ovih prostora – ali još samo malo, dok se ne raspukne – biti će „slikaj me“ jer ja sam dovoljno glup. Ako gori u Beogradu u Zagrebu se barem dimi…
„Ne, slikaj mene – ja sam još gluplji.“ – kaže mali od političara….
Ej, pusti ovu dvojicu: „Slikaj mene – ja sam najgluplji“. – kaže političar u usponu.
U Zagrebu je najslikaniji Bandić.
U Beogradu Vučić.
U Bosni je najslikaniji kaos.
Pravo bratstvo i jedinstvo.
Glup, gluplji i najgluplji imaju najviše šansi na izborima. Pa izvolte Mostar, Banja Luka, Sarajevo, Beograd, Zagreb…, glup, gluplji, najgluplji – konkurencija je zastrašujuća….., ali jedno je isto: iz raznih razloga niti jedan sustav nije dobar. Svaki se glupan na vlasti pobrinuo da može biti „kako on kaže“.
Vučić i Dačić, Dodik, Izetbegović, Plenković i Bandić – sve sami izborni pobjednici koje je narod izabrao. I tko je onda glup, tko je gluplji, a tko najgluplji?
Autor/ica 👤Igor Serdar
