GLOBALNA REZOLUCIJA
Povezani članci
- Klauški svečano objavljuje: Raspada se Tuđmanova nedemokratska zajednica
- BiH domaćin Konferencije Foruma načelnika štabova balkanskih zemalja B9: Poplave su bile ozbiljan test za OS
- GALERIJA 11/07/95: Učešće na konferenciji i uspostavljanje partnerskog odnosa sa Evropskom Muzejskom Akademijom
- Vaha sa Dinamom uzeo titulu-Video
- Obilježena 25. godišnjica masakra građana Sarajeva koji su poginuli u redu za hljeb u ulici Ferhadija
- Zašto Tito nije kao Willy Brandt
Najkasnije kada su Nino Raspudić i Emil Vlajki izrazili podršku okupaciji Wall Streeta, bilo je jasno da globalni protesti ne mogu uspjeti.
Raspudić, povremeni kolumnista vodećeg ratnohuškačkog portala od Vardara do Triglava, autor teza, da je ukidanje (zločinima izgrađene – op.a.) Herceg-Bosne najveća hrvatska greška, ili da Hercegovci nemaju šta igrati sa Bosancima u istoj ligi jer su svakako bolji od njih, je palamudeći o svjetskoj ekonomskoj krizi u emisiji “Peti dan“ na HRT-u (gdje još samo za vremensku prognozu nije dao komentar) konstatirao da bi se rado pridružio protestima na Wall Stretu. Obzirom na zavidno znanje u riješavanju kriznih situacija, koje je iskazao u rodnom Mostaru, nema sumnje da je ova podrška kapitalan dobitak Wall Street protesta. Zlatni Spiderman ili Batman? Manhattan čeka.
A potpredsjednik RS, bivši Miloševićev savjetnik, negator genocida u Srebrenici i autor izjave da se Hrvati i Srbi, kao kršćanski narodi, moraju boriti protiv islamizacije BiH – Emil Vlajki, prisustvom akciji „Occupy Banjaluka“, izrazio je podršku okupiranju Wall Streeta. Posljednja osoba koju je Emil Vlajki podržao na protestima, sada prima infuzije u haškoj ćeliji. Sa ovakvom podrškom, demonstranti na Wall Streetu ne trebaju brinuti za budućnost.
99%
Na navedenim primjerima pada i osnovna ideja vodilja protesta – Mi smo onih 99%! – kojom se čovječanstvo pokušava animirati na sveplanetarne proteste.
Prema podacima Ujedinjenih Naroda, 1% svjetskog stanovništva posjeduje čak 40% planetarnih bogatstava. Uzmemo li za referentni uzorak najbogatijih 10% stanovništva Zemlje, pripadajući procenat planetarnih bogatstava iznosi čak 85%.
Parola o „99%“ bi bila ispravna, jedino ukoliko finansijsku krizu postavimo za polazak i ishodište svih problema.
U tom slučaju, Nino Raspudić, Emil Vlajki i “politički korektno“ neki treći (nesretni Fatmir Alispahić u ovakvim situacijama obično dopuni konstitutivni kvorum, ali se nije javno izjasnio o protestima) zaista pripadaju u „99%“. Tako naivna i pojednostavljena teza znači da bi se za bolji svijet (a takav se, valjda, želi postići) trebalo boriti, rame uz rame sa Breivikom, Wildersom, Mladićem, Karadžićem, prosječnim talibanom, teroristom, neo-nacistom i svakim drugi živućim ekstremistom koji nije dovoljno bogat za onih „1%“.
Ili je, ipak, ekonomska kriza tek jedan segment mnogo većeg problema, sveopšte ljudske, izgrađene na stranputicama mržnje, ratova, raznoraznih “izama“, fobija i huntingtonovskih podjela?
Uzroci i posljedice
A može se i prosto pitati…
Da li neko, zaista misli, da ova finansijska kriza nema veze sa 11-tim septembrom, troškovima ratova u Iraku i Afganistanu, „ratom protiv terora“ i popratnim nusefektima? Ili da, teška finansijska situacija u Bosni i Hercegovini i ostatku bivše Jugoslavije, nema veze sa ratovima devedesetih?
Neki od vodećih svjetskih ekonomskih stručnjaka tvrde da bi povratak na direktnu konvertibilnost dolara u zlato, tzv. “zlatni standard“ (kada cjelokupna suma novca u opticaju odgovara vrijednosti zlata u centralnoj banci), mogao Ameriku i svijet izvući iz krize. A „zlatni standard“ dolara je ukinut 1971. godine, pod pritiskom troškova rata u Vijetnamu.
Čak su i toliko puta kritikovane međunarodne institucije, Svjetska banka i MMF, proistekle iz rata, tačnije – Drugog svjetskog, po čijem su završetku, 1944. godine, osnovane, radi finansiranja poratne reparacije i stabilizacije svjetske ekonomije.
Zato je ekonomska kriza tek posljedica, djelić problema i ne može se riješiti sa onima, koji svojim djelovanjem vode u nove ratove i krize.
„Dosta!“ i „Okupirajmo!“
I upravo zato je moto „okupiranja“ baziran na podjeli „99%“ i „1%“ promašen, pa globalni protesti, sa nedovoljno razjašnjenim ciljevima i ne mogu ništa bolje polučiti od subotnjih, koji su predstavljali tek skupove izražavanja nezadovoljstva najrazličitijim stvarima.
Ako je u konačnici, jedina svrha protesta 15-og oktobra, trebala biti podrška demonstrantima na Wall Streetu, postavlja se pitanje…Da li i oni znaju šta tamo rade?
Jer, ako pod hitno ne iskristaliziraju ciljeve, zahtjeve i realne mehanizme postizanja istih, iza „Occupy Wall Street“ pokreta će jedino ostati pjesma koju snime Rage Against the Machine i Eminem, kao što su Dubioza i Frenkie snimili (nama) pokretu „Dosta!“.
Onda će se dio izdvojiti u “JOSD Wall Street“ i kada, podijeljeni sujetama i samopromotivnim ambicijama, počnu organizovati odvojene proteste protiv neoliberalnog kapitalizma i velikih korporacija uzvikujući: „Mi smo onih 99%!“, po dolasku kući će staviti status i slike na Facebook koji – niti je neoliberalno kapitalistički, niti velika korporacija.
I dok to sve, u 7mil. $ vrijednoj vili, pregleda Mark Zuckerberg i „1%“ raji pokazuje „vidi mu glave!“, jedina racionalna misao je…
Znam ja nas „99%“, …. ti nas „99%“!