Genocid i kako ga steći

Povezani članci

• Premijera dokumentarnog filma Gospođe u najboljim godinama
• Promocija knjige Nermine Mujagić, ‘Višegrađanstvo’ u Kamernom teatru 55
• Otvoren natječaj za prijem pete generacije studenata Škole kritičkog mišljenja u Mostaru
• MARKALE
• Marinko Čulić: Kolindin đir
• Dva pojma neoliberalizma

Na otvaranju Olimpijskih igara u Londonu skupilo se svakakvog svijeta. Bio je tu, između ostalih, i novopečeni predsjednik Srbije – Tomislav Nikolić.

I kad je već u Londonu, Nikolić, šta će, da intervju za Guardian. Evo kako Tanjug prenosi možda i glavnu poruku Nikolićevog intervjua: “Predsednik Srbije Tomislav Nikolić upozorio je da Srbi na Kosovu žive pod pretnjom genocida i da bi svaki pokušaj nametanja vlasti prištinskih institucija mogao da dovede do egzodusa Srba. Šta ako se Srbi isele. Ko će prihvatiti rezultate takvog genocida? To je jedna od definicija genocida – kada proterate 40.000 ljudi, bez obzira da li su u pitanju žene, muškarci (civili ili) vojnici, i kada izmenite etnički sastav teritorije. To je genocid – rekao je. (…) Nikolić, koji boravi u Londonu, gde se održavaju Olimpijske igre, istakao je da postoji opasnost da bi Priština bila spremna da ode toliko daleko. Jedine oružane snage koje su tamo, pored međunarodne zajednice, su albanske. Ubeđen sam da im ne bi smetalo da to odmah učine – kazao je Nikolić, objavljeno je na sajtu britanskog lista. Predsednik Srbije je, međutim, dodao da jedino što sprečava takvu akciju je prisustvo NATO snaga.”

Kad čovjek ovo pročita, na prvi pogled mu se učini da je možda bila u pravu ona silna analitičarsko-ljevičarska elita koja je najavljivala da će s Nikolićevom pobjedom u srpskoj politici zapuhati novi vjetrovi. Najprije, teško je i povjerovati da se samo (nesretnih) trinaest godina nakon NATO bombardovanja Srbije, na mjestu predsjednika ove države pojavila ličnost po kojoj NATO snage na Kosovu predstavljaju maltene “srpsku majku”, odnosno jedinu silu koja sprečava Albance da nad preostalim kosovskim Srbima izvrše – genocid. Kad smo već kod genocida, upravo je to oblast za čije proučavanje navedeni Nikolićev intervju donosi i neke nove (naučne?) uvide. Citirajmo ponovo to mjesto: “Srbi na Kosovu žive pod pretnjom genocida i svaki pokušaj nametanja vlasti prištinskih institucija mogao bi da dovede do egzodusa Srba. Šta ako se Srbi isele. Ko će prihvatiti rezultate takvog genocida? To je jedna od definicija genocida – kada proterate 40.000 ljudi, bez obzira da li su u pitanju žene, muškarci (civili ili) vojnici, i kada izmenite etnički sastav teritorije. To je genocid.”

Zajebana stvar su definicije. Nekad ih je teško i zapamtiti, a kamoli tek skovati neku novu. Ne znam na šta se tačno poziva Nikolić kad kaže da je jedna od definicija genocida protjerivanje 40.000 ljudi (je li to donja granica?), uključujući i žene i djecu i muškarce, nezavisno od toga jesu li civili i vojnici, odnosno nasilno mijenjanje etničkog sastava teritorije, ali vjerujem da on kao predsjednik Republike Srbije i ozbiljan čovjek ne bi u jednim od najrelevantnijih svjetskih novina na upravo smrtno ozbiljnu temu pričao gluposti (mada nekoliko puta ranije jest pričao gluposti, ali svaki početak je težak). Iskreno, definicija ne zvuči loše. Četrdeset hiljada ljudi – to je za naše balkanske prilike čitav jedan pristojan grad. Protjerati toliko ljudi zasigurno je gnusan zločin. Ne bih se baš miješao je li i genocid, ne razumijem se u tu problematiku, nisam ekspert za pitanja genocida. Znam, međutim, nekoliko sitnica o definicijama generalno. Jedna od definicija definicije jest da je to formalno i koncizno objašnjenje značenja neke riječi ili termina. Kod pojedinih definicija, pitanje preciznosti biva najvažnije. Uzmimo, primjera radi, pojam “kilograma”. Iako je prvobitno kilogram definisan kao masa jednog litra čiste vode na temperaturi od 4 stepena Celzijusa pri standardnom atmosferskom pritisku, zarad preciznosti definicija je promijenjena te se kilogram danas definiše kao masa “međunarodnog prototipa kilograma” od legure platine i iridijuma visine i prečnika 39 milimetara koji se čuva u Međunarodnom birou za težine i mjere. Iako se navedeni Biro nalazi u Francuskoj, jedan kilogram je jedan kilogram i u Švedskoj i u Tanzaniji, i u Australiji i na Aljasci, i u Japanu i na Islandu. Smisao definicije je univerzalnost.

Vratimo se nakratko Nikolićevom intervjuu za Guardian. Osim Kosova, bilo je u intervjuu i drugih tema: od nekadašnje saradnje sa Šešeljem do aktuelne “rupe” u budžetu Srbije. U ovom je kontekstu, međutim, jedna stvar najznakovitija. Citirajmo ponovo Tanjugov sažetak; Nikolić je, dakle, Guardianovom novinaru “ponovio stav da u Srebrenici nije počinjen genocid”. I tu se sad stvara problem sa logikom, ne više sa politikom ili moralom. Ako Nikolić tvrdi da je protjerivanje 40.000 ljudi i mijenjanje etničke slike teritorije – genocid, odnosno da je to jedna od njegovih definicija, zašto tu definiciju samo lokalno primjenjuje. Čak ni najprononsiraniji revizionisti ne poriču protjerivanje i mnogo više od 40.000 ljudi iz srebreničkog kraja, kao ni promjenu etničkog sastava teritorija, da ubijanja i druge zločine sad i ne pominjemo. Ako je protjerivanje jednih 40.000 genocid, valjda je to i protjerivanje drugih 40.000, inače, nema definicije, nema pravila, nema argumenata, nema logike, postoje samo emocije, bol zbog (svog) naroda, empatija baždarena na vlastite sunarodnike i apsolutna ravnodušnost, ako ne i mržnja, prema svim drugim. Neki estradni mislilac je prije koju godinu izvalio da “tamo gdje prestaje logika, počinje Bosna”, pa su ga mnogi poslije citirali. Nije ni ta definicija pretjerano precizna. Kad bi Bosna počinjala tamo gdje prestaje logika, prije neki dan bi Bosna bila sve do Londona.

Oslobođenje