Gal(i) na dvoru kralja Johana!

Povezani članci

• Kada će hrvatska vlada osuditi egipatski režim?
• Raymond Rehnicer: NEPODNOŠLJIVA JEDNOSTAVNOST MODERNITETA
• Sloboda bez demokratije nije moguća
• KAKO FORMIRATI VLAST: Patriotski nacionalizam zajednice demokratske akcije
• Vesna Rajnović: Dajte Buntiću orden, dali ste mu dozvolu da nas ubija
• Željko Komšić: Pobjedili smo zlo u ratu, pobijedit ćemo kriminal i lopovluk u miru

Da Johan Krojf i Luis van Gal nisu prijatelji, to ovdje znaju i ptice na grani. Štaviše, što bi naši rekli, “organski” se ne podnose.

   A počelo je davno, još dok je van Gal prvi put bio trener Barcelone. Krojfu se već na početku nije svidjelo što je nekadašnji osrednji igrač holandske eredivisie (prva liga) uspjeh u Kataloniji pokušao postići dovođenjem bezmalo pola tima amsterdamskog Ajaxa s kojima je sredinom devedesetih osvojio pregršt trofeja: Klaiverta, Reizigera, Franka i Ronalda de Boera, te Filipa Kokua. Bivši nastavnik fizičkog iz istočnog Amsterdama kao da je zaboravio onu:  istorija se nikad ne ponavlja …

    Osim te, arogantni van Gal je u Kataloniji  načinio i drugu neoprostivu grešku: zabranio je, naime, culésima (navijači Barcelone) da prisustvuju treninzima njihovih ljubimaca. A katkad ih se na Nou Campu, naročito pred velike derbije, znalo okupiti i tridesetak hiljada! Više, znači, nego na svim stadionima naše Premijer lige u (barem) jednom kolu!

        A najslavnija četrnaestica u istoriji svjetskog fudbala je poznata po otvorenosti: što na umu – to na drumu. Krojfu ni veći “macani” nisu uspjeli začepiti usta. Pa je, putem van Galu izrazito nesklonih medija skoro svakodnevno “pio krv” zemljaku. A kad Krojf – bivša igračka i trenerska legenda (i) Barcelone – nekog uzme na zub …

Sa svoje strane, van Gal je često zamjerao Krojfu da ovaj, narodski rečeno, “priča bez veze”:  kritikuje, a ne nudi rješenja, gleda, a odbija preuzeti odgovornost.

   Nećemo vas zamarati svim pakostima koje su Krojf i van Gal jedan drugome činili, ali je iz svake polemike, kanonade teških riječi i optužbi, bilo više nego jasno: ova dvojica, što bi se u Holandiji kazalo, ne mogu “skupa na jedna vrata”.

   Toga su i sami bili svjesni. Krojf je uživao u prelijepoj vili u Kataloniji, igrao golf, u sklopu Krojf-fondacije otvarao fudbalska igrališta u siromašnim četvrtima širom svijeta, tu i tamo i dalje kritikujući stanje u svom voljenom Ajaxu … S njegove strane, van Gal je i dalje – sve s njegovom čuvenom “tekicom” pod miškom – s promjenjljivim uspjehom stajao na kormilu raznih nogometnih vrsta: reprezentacija Holandije, AZ, Bajern …

Sve dok, prije pola godine, u pokušaju da Ajax vrate na staze stare slave, odgovornima je uspjelo da nagovore Krojfa da se vrati i osmisli recept za preporod amsterdamskih “ratnika”.

I dalje odbijajući da zvanično preuzme neku od ključnih funkcija, Johan u Ajax za trenere mlađih kategorija dovodi velika igračka imena: Denis Bergkamp, Mark Overmans, Jaap Stam, Vim Jonk… Jer tu, u radu sa mladima, po Johanu, leži ključ uspjeha, a ne u unaprijed izgubljenoj trci s finansijski mnogo jačim klubovima iz Engleske, Španije ili Italije. Sam je, kao “kralj iz sjene”, preuzeo mjesto u petočlanom Raadu van commissarisen (RvC), važnom tijelu u upravnoj strukturi Ajaxovih “ratnika”. Od poznati(ji)h imena u RvC je sjedio još samo nekadašnji igrač Edgar Davids.

   I upravo odatle je ovih dana odjeknula medijska “bomba”: RvC je bez Krojfovog znanja i konsultovanja za novog direktora Ajaxa odredio nikog drugog do – Luisa van Gala!

   Doduše, van Gal bi na posao trebao prionuti tek u julu naredne godine, kad mu istekne ugovor s prošlim poslodavcem Bajernom, od koga, i pored otkaza, još uvijek prima “masnu” platu. Time je nedvojbeno zabijen “nožu u leđa” slavnom Johanu!

   Obrazlažući motive ovakve, i na ovakav način donešene odluke, RvC se pravda Johanovom “nekooperativnošću”, nedostatkom volje za “rad u timu”, čestim odsustvima, pa i činjenicom da je često nedostupan, pošto Krojf “iz principa” nema mobilni telefon. Osim toga, kažu “prevratnici”, Krojf je prije par mjeseci  izmislio “hiljadu i jedan” razlog da za direktora ne prihvati još jedno slavno ime loptačke povijesti, Marka van Bastena, da bi na istu funkciju pokušao progurati svog čovjeka, nama malo poznatog igrača s konca sedamdesetih, Čeu La Linga. Tome su se žestoko usprotivili ostali članovi Savjeta.

   Sportskom Holandijom ovih dana kruži glasina da je upravo prgavi, skandalima skloni Edgar Davids bio taj koji je “povukao obarač”. To i nije tako čudno: kao igrač trofejne generacije devedesetih, Davids je uvijek održavao dobre odnose s bivšim trenerom van Galom.

   A nakon jučerašnjeg neuspješnog pokušaja savjeta Kluba da presječe čvor i kaže kojem će se “carstvu” privoljeti, Edgar Davidsmediji ide i dalje. Optužuje, naime, Krojfa za rasizam. Krojf je, navodno, jednom rekao da Davids u RvC-u sjedi samo zato što je – crnac!

   Mnogima se ovakva tvrdnja učinila sumnjivom. Jer, ako je to istina, zašto Davids tek sada izlazi u javnost sa ovako ozbiljnom optužbom? Osim toga, Krojf je u prebogatoj karijeri igrao i trenirao tolike ljude druge boje kože da se čini naprosto nevjerovatnim da tek sada, i ovdje, pokazuje sklonost rasizmu i diskriminaciji.

   Prije će biti da je u pitanju (još jedan) nizak udarac u žestokoj borbi za “žezlo” na tronu amsterdamskog (bivšeg)  fudbalskog giganta.