FUDBALSKI KLUB KONTRA DEJTONA

Izdvajamo

• Trebalo je uništiti klub koji je diljem naše bivše zajedničke domaje plijenio nogometnim viteštvom, radničkom aurom svojih osnivača, multinacionalnim sastavom igračkog kadra, uprave i armije navijača. U galopu fašističke kavalkade, kao jedan od simbola zajedničkog življenja, a ne življenja jednih pored drugih, što emanira jezička tuđmanica suživot, koju, nažalost, u neznanju i u jezičkoj neosjetljivosti prihvataju i žrtve Tuđmanove zabludjele banovinske teorije, pa i političari koji se hoće izdavati kao bh. integralisti, FK Velež je trebalo da nestane, ali, opstao je!

Povezani članci

• Zukanović u Sampdoriji: Došao sam u veliki klub
• Zmajevi prijateljski meč protiv Meksika igraju 3. juna
• Zajednička izložba radova Prosvjetine likovne kolonije
• ORA NERETVA – PA NE BUDI NOSTALGIČAR!
• Nagrade za trajni doprinos razvoju dramskog odgoja u BiH
• Portret Lava Trockog

Zapisano u povodu pedesete obljetnice Fudbalskog kluba Velež

Teško je uništiti ljudskost; teško je zlom parirati prostodušnom poštenju mostarske Raje, svih poštenih Mostaraca….Velež se poput feniksa dizao i opet korača sigurnim nogometnim znalaštvom i poštenjem prema visovima bh. nogometa.

U svojoj prebogatoj povjesti Fudbalski klub Velež iz Mostara imao je logikom stvari, kroz različite epohe i različite političke sustave, sudbu od zvjezda, kada je osvajao Kup Maršala Tita do ispadanja iz najelitnijega nogometnog natjecanja – Premijer lige Bosne i Hercegovine. Kada bi se napravila ozbiljnija sociološka analiza, ovaj nogometni kolektiv, koji je za Mostarce i Mostar više i svetije od toga, a koji je jedno vrijeme u prefiksu svoga naziva imao oznaku radnički, došlo bi se do saznanja koja jezikom fakata neumoljivo govore da je ispadanje Veleža iz najelitnijeg nogometnog natjecanja u BiH skuhano van nogometnog terena u retortma političkog mračnjaštva ovdašnjih nacionalista. Trebalo je uništiti klub koji je diljem naše bivše zajedničke domaje plijenio nogometnim viteštvom, radničkom aurom svojih osnivača, multinacionalnim sastavom igračkog kadra, uprave i armije navijača. U galopu fašističke kavalkade, kao jedan od simbola zajedničkog življenja, a ne življenja jednih pored drugih, što emanira jezička tuđmanica suživot, koju, nažalost, u neznanju i u jezičkoj neosjetljivosti prihvataju i žrtve Tuđmanove zabludjele banovinske teorije, pa i političari koji se hoće izdavati kao bh. integralisti, FK Velež je trebalo da nestane, ali, opstao je!

Teško je uništiti ljudskost; teško je zlom parirati prostodušnom poštenju mostarske Raje, svih poštenih Mostaraca….Velež se poput feniksa dizao i opet korača sigurnim nogometnim znalaštvom i poštenjem prema visovima bh. nogometa.

Usprkos fašistima koji su mu najprije oteli legendarni, za njegovu povjest isključivo vezani Stadion pod Bijelim brijegom, a onda kanili ugasiti ovaj simbol mostarskog zajedničkog života, FK Velež je sportskim aspektima djelovanja počeo ozbiljno mrsiti konce onima koji, zaklinjući se u tekovine Dejtonskog mirovnog sporazuma, čine sve da on ne bude proveden. Više od dvadeset godina nakon što je Dejton nakaradno i nelogično podijelio Bosnu i Hercegovinu vidim da je masa Red army ta koja počinje i u podijeljenom Mostaru, koji objektivno jeste posljedica dejtonskih odluka, a i drugdje po Bosni i Hercegovini, stvarati zajedništvo i mijenjati sliku podjela ma s koje strane one dolazile.

Ne treba smetnuti s uma da je to izljev bh. i mostarskog domoljublja, koje je praktično nemoguće zaustaviti, jer je zasnovan na poštenju, kao biljci koja je za fašiste otrovna i smrtonosna…

Dejtonski mirovni sporazum je razjedinio BiH po željama njezinih tvoraca.

Ubjeđen sam da ovo što radi FK Velež može na terenu, jačajući bh. domoljublje, uz atraktivan nogomet, promjeniti i sliku BiH!!!