ENG
Fuchs uvodi ono što su škole već trebale imati
Autor/ica
Povezani članci
- DESANT NA CRVENU RIJEKU
- “Austrija neće pristati na kandidatski status Ukrajine na štetu Z. Balkana”
- Prosvjed protiv Zakona o radu na Markovom trgu
- Magazinović: Izbori će biti održani, HDZ ih ne može zaustaviti
- Dramatično u Konjicu: Zdravstveni radnici skinuli bijele mantile i prestali raditi
- Šverceri duha
Iako bi ministar obrazovanja, znanosti i sporta Radovan Fuchs zasigurno želio biti zapamćen kao graditelj škola, reformator visokog obrazovanja i informatizator obrazovnog sustava, kakvim se želio prikazati u javnosti ovih dana, sasvim je očito da se nakon njega nitko neće zapitati što nam je to tako proročanski ostavio u naslijeđe.
Škole su se gradile i prije njega, akademsku reformu pokušao je provesti na nivou sjekire i mača, a za informatizaciju “obrazovanja” zaslužniji su roditelji koji svojoj djeci kupuju svu silu IT proizvoda nego država i informatika koja se uči u osnovnim i srednjim školama. Ne čudi stoga da se u Hrvatskoj pod vrhuncima napretka u obrazovanju ne ističu nove ideje, principi, pristupi i znanja kojima se obogaćuju djeca i mladi, već najobičniji alati koje je Fuchsovo ministarstvo trebalo uvesti odmah na početku mandata. Zato se danas ističu softveri poput elektroničkog imenika ili pak elektroničkog upisa u srednje škole. Proročanski se govori o softverima koji više nisu pitanje napretka, već čiste nužde. Njima se povećava efikasnost i transparentnost sustava, a u različitim varijantama već se koriste u privatnom i visokom školstvu.
No u državnom obrazovnom sustavu ti su alati sami po sebi dokaz napretka. Vjerojatno stoga što ne služe obrazovanju djece, već obrazovanju učitelja, nastavnika i profesora. Za to vrijeme tek se marginalno govori o krizi koja je pogodila roditelje, kao i o djeci kojima ti isti roditelji neće moći osigurati školovanje. Fuchs na takva pitanja Večernjem listu odgovara da bi “bio najsretniji kada bi financijske okolnosti svima dopuštale da bez brige uđu u knjižare i odaberu udžbenike bez razmišljanja o njihovoj cijeni”.
Porazna je to izjava za jednoga javnog službenika kojima ti isti roditelji kroz poreze plaćaju plaću. I za jednog ministra čija vlada kroz subvencije hrani nakladnike. Porazna je to izjava i za ministra obrazovanja u zemlji koja se donedavno promovirala kao zemlja znanja. No također porazna je to izjava za gospodarstvenike jer jedan od aduta koji Hrvatska ima u očima domaćih i stranih ulagača upravo je dobro obrazovana radna snaga pa je pitanje hoće li tako biti ubuduće.
Možda će zato ministar Radovan Fuchs i ostati zapamćen u javnosti, ali kao onaj tijekom čijeg je mandata Ustav izmijenjen tako da po njemu ni obvezno obrazovanje više nije kategorički – besplatno.
Autor/ica
