FTV I BHT1: PROTEST ILI RAŽANJ, ŠTA JE PRAVI SIMBOL PRVOG MAJA?

Povezani članci

• Međunarodni poredak je postao jadan a mediji pobijeđeni i poniženi
• Klemm Security na udaru Matice hrvatske
• Štrik za sveti domovinski vrat
• Divlji kapitalizam bez moralnog kompasa
• Aco Stanković: Zašto mrziti Zdravka Mamića?
• Viktor Ivančić: Većina i pećina

Prilozi o proslavi Prvog maja bili su dosadni i puni stereotipa. Žalosno je da su urednici, voditelji i novinari naglašavali kako je to praznik koji treba da se slavi, a ne dan kada radnici ukazuju na svoja prava. Prema našim javnim servisima, simbol Prvog maja je janje na ražnju, a ne radnik na protestu

Piše: Nidžara Ahmetašević, analiziraj.ba

FTV: S mezara ajfon kliče: “Šta je ovo, uredniče?!”

28. april – 4. maj 2015.

NAGAĐANJA, SENZACIONALIZAM, STRAH: Brutalno ubistvo policajca u Zvornika bilo je, očekivano, centralna tema tokom ove sedmice u informativnim emisijama javnih servisa. Nažalost, ni FTV ni BHT1 nisu se uspjele oduprijeti nagađanjima, senzacionalizmu, raspirivanju tenzija i buđenju straha kod građana. Zbog toga su preskočili da nas informišu o bitnim stvarima i posmatraju dešavanja u širem kontekstu.

POZITIVNA PRIČA: Vrijedno je ipak na početku izdvojiti pozitivnu priču koju je FTV emitovao u Dnevniku 2 trećeg maja (uredila Jadranka Milošević). Dvoje mladih ljudi vratili su se u BiH i pokrenuli, čini se, unosan biznis uzgajanja smilja. Tako nešto sve se rjeđe dešava u BiH, zemlji iz koje ljudi masovno odlaze, te je vrijedno prostora u centralnoj informativnoj emisiji.

TERORISTIČKA PRIJETNJA: FTV nije odoljela senzacionalizmu u izvještajima iz Zvornika, a nikako nisu smjeli dozvoliti, niti tome izložiti gledaoce koji su zbog takvog pristupa ostali uskraćeni za bitne informacije. Za FTV je ovaj napad bio odlična prilika i za insistiranje na prijetnji od terorizma koja navodno postoji u BiH, a što je njihova omiljena problematika. Napad na policijsku stanicu nazvali su terorističkim činom bez da su o tome konsultovali stručnjake ili nadležne institucije, i bez najmanjeg pokušaja da provjere šta znači “teroristički čin”. FTV je 28. aprila (uredila Azra Pašukan) ustvrdila da je napadač bio povezan sa ISIL-om, o čemu nikakav dokaz nismo čuli. Uporno insistiraju da se napadač prije samog čina “čudno ponašao”. Šta znači čudno se ponašati?

ČUDNO PONAŠANJE: Recimo, neko bi mogao reći da je čudno ponašanje i odluka urednice da ovaj dan emituje prilog u kojem stanovnici Zvornika u anketi govore kako se plaše, a tek površno spomenu da lokalne vlasti pozivaju na mir, ili da nijednog incidenta nije bilo u tom gradu nakon napada. Ili insistirati na tome da su “svjetski mediji” dali neki značajan prostor napadu u BiH, što se nije desilo. Šta znači “čudno ponašanje”?

DEGUTANTNO: Dana 29. aprila (uredio Darjan Babić) degutantno je bilo gledati prilog sa sahrane ubijenog policajca, te scenu kada grupa novinara stoji nad rakom ubijenog s mikrofonima uperenim ka čovjeku koji čita posmrtni govor, dok iza njih plaču prijatelji i porodica. Još je degutantnije da nakon što nas izvijeste kako političari nisu držali govore na sahrani (a i zašto bi?), novinari FTV-a daju prostor političarima koji su bili na sahrani da govore. Zašto?

TRIPUT  SE ČUO TELEFON: No, tu nije kraj. Tridesetog  aprila urednik Rasim Borčak odlučio je Dnevnik 2 otvoriti prilogom koji počinje riječima: “Dok je ležao mrtav, Nerdinu Ibriću tri puta je zazvonio telefon. Ti pozivi stizali su, kako saznaje FTV, od Abdulaha Hasanovića. Zbog ovog se sumnja da je Hasanović umiješan u teroristički napad u Zvorniku.”  Toliko o profesionalizmu javnog servisa.

NERELEVANTNO, DOSADNO, NEPOTREBNO: Potrudili su se urednici FTV-a ove sedmice i da nas izvijeste o, čini se, svim protokolarnim aktivnostima dužnosnika, i to čitajući nam saopćenja iz ureda tih aktivista. Nerelevantno, dosadno i bespotrebno. Javni servis ne služi da javnost obavijesti da su javni službenici došli na posao, nego da nam kažu šta su konkretno uradili, ako jesu; a ako nisu, da ukažu na to.

DALEKO JE BALTIMORE: Ponovo vrijedi primijetiti i način kako se u dnevnicima FTV-a (ali i BHT-a) tretiraju vijesti iz inostranstva. Protesti u Baltimoreu, SAD, prikazani su samo kao neredi, a jedini krivci su, čini se, Afroamerikanci koji žive u tom gradu. Priča je mnogo kompleksnija i važnija, i samo malo truda je potrebno da se pronađu relevantne informacije i predstave javnosti. Površnost koju su pokazali uskratila je građane za informacije o dešavanjima u SAD-u.

KOJE  ZAJEDNIŠTVO? Isto tako je izvan konteksta prezentovana vijest o, sudeći prema izvještajima dijela hrvatskih medija i reakcija tamošnje javnosti, kontroverznom skupu koji su organizovali veterani u Zagrebu. U nevniku 2. maja (urednica Jadranka Milošević), to je “skup zajedništva” koji organizuju veterani koji mjesecima štrajkuju. Ta kratka i nekorektno formulisana vijest pritom je istaknuta u vrhu Dnevnika 2, bez da je jasno zašto.

PLUS SEDMICE

Prilog o uzgoju smilja iz Hercegovine.

MINUS SEDMICE

Županija i senzacionalizam

OCJENA: 1

BHT1:  Između manjka i viška pitanja

28. april – 4. maj 2015.

SMIRIVANJE TENZIJA: Zanimljivo je bilo 28. aprila gledati prilog iz Zvornika (Dnevnik 2 uredila Svjetlana Topalić) i porediti ga s onim što smo isti dan mogli gledati na FTV-u. Novinar BHT1 i novinarka FTV-a stajali su na istom mjestu, isti dan, prenoseći nam potpuno drugačiju atmosferu. Na FTV je dan nakon napada u Zvorniku grad bio u strahu, dok je na BHT-u situacija normalizovana i bez tenzija. Nažalost, i BHT1 nije uspjela izbjeći senzacionalizam. Tako puštaju građane da nagađaju o karakteru napadača, snimaju uplakanu porodicu, nagađaju o terorizmu, razgovaraju sa političarima na sahrani… No, ipak naglašavaju poziv na smirivanje tenzija, te emituju intervju sa načelnikom općine Zvornik koji smiruje situaciju.

NEISTRAŽENE PRIČE: BHT1 nije dovoljno istražila priču o navodno spornoj anketi koju je studentica postdiplomskog studija iz Sarajeva podijelila djeci u jednoj školi (29. aprila, uredila Blažica Krišto). Naime, oni govore da ta anketa širi predrasude postavljajući osjetljiva pitanja. No potpuno zaboravljaju da je riječ o naučnom istraživanju i da postavljena pitanja treba da otkriju postojanje predrasuda kod djece. Pritom, anketa nije bila obavezna. Ako nema takvih istraživanja, kako bismo onda saznali da li postoje predrasude? Isto tako su propustili da istraže i saznaju ko je vlasnik firme koja je snabdijevala vrtiće u Sarajevu hranom, te kako i kada je ta firma dobila ugovor s vrtićima. Nazire se u prilogu da je ta firma ugovor dobila u januaru ove godine, prije nego je formirana vlast u Kantonu. Ovakav prilog nam je dao samo djelimičnu informaciju, štiteći tako odgovorne time što ne postavlja dovoljno pitanja i ne ulazi dublje u ovaj problem.

DEFICIT PITANJA: Isto tako, novinari su mogli postaviti više pitanja u prilogu o zastavama ISIL-a, koje su zapažene u nekim dijelovima Tuzlanskog kantona (prilog emitovan u dnevniku 30. aprila, uredila Svjetlana Vučetić). Zašto nisu razgovarali s ljudima u mjestima gdje se viore ove zastave, s prolaznicima, pitali ih plaše li te zastave nekoga, da li ih primjećuju… ? Razgovaraju s jednim od zvaničnika koji kaže da to nisu zastave ISIL-a, nego zastave s arapskim natpisima. Šta piše? Zašto usred BiH stoje javno istaknute zastave na kojima nešto piše na stranom jeziku? Sve su to pitanja na koja odgovore nismo dobili, a ako su urednici smatrali da je ovo nešto vrijedno pažnje, onda su nam trebali dati sveukupnu informaciju.

SUFICIT PITANJA: Za razliku od ovih priloga u kojima nedostaje pitanja, četvrtog maja (Dnevnik 2 uredila Svjetlana Topalić) postavljeno je možda suvišno pitanje. Naime, urađena je anketa s građanima u kojoj pitaju da li se plaše terorizma. Stvarno!? U zemlji u kojoj svaki dan kriminalci javno ubijaju jedni druge, nerijetko stradaju slučajni prolaznici, djecu ubijaju u javnom prevozu, krađe su skoro pa uobičajena stvar, u društvu u kojem su ustaljeni termini “kriminalni milje” ili “osoba od ranije poznata organima gonjenja,” neko pita bojimo li se terorizma. Mi živimo u teroru koji nema veze s globalnim terorizmom. Kriminal je mnogo prisutniji problem nego terorizam u BiH, a o tome još do sada nisu govorili javni servisi niti su tražili odgovornost nadležnih.

PLUS SEDMICE

U dnevniku trećeg maja emitovan je izvrstan prilog o stripu u BiH. Zanimljivi sagovornici, dobra montaža, dobro snimljen prilog, uz vrlo dobru prezentaciju. Pritom je urednik Slaviša Starčević odlučio da prilog emituje u nedjeljnom dnevniku, koji može biti magazinskog tipa i donositi nam ovako zanimljive priče, što je dobra odluka.

MINUS SEDMICE

Senzacionalizam u prilozima o napadu u Zvorniku.

OCJENA 6

IZDVOJENO

U Dnevniku 2 prvog maja (uredila Samira Krehić) emitovan je kratak, a zanimljiv prilog o prvomajskoj budnici u Mostaru. Limena glazba probudila je stanovnike ovog grada, a, između ostalog, svirali su Smoke on the Water, od Deep Purplea, na Starom mostu. Zanimljiv detalj iz Mostara.

UPOREDNA ANALIZA

Izuzev ovog zanimljivog detalja, prilozi o proslavi Prvog maja u dnevnicima javnog servisa bili su prilično dosadni i puni stereotipa. Žalosno je da su urednici, voditelji i novinari naglašavali kako je to praznik koji treba da se slavi, a ne dan kada radnici ukazuju na svoja prava protestima. Prema našim javnim servisima, janje na ražnju je simbol Prvog maja, a ne protesti. Mnogo bolji ugao je priča o nedostatku solidarnosti među radnicima u BiH koji umjesto da su izašli na jedan veliki štrajk, kakvi se svakog Prvog maja organizuju u svijetu, oni su svako za svoj račun izašli tražeći isto. Plašite li se nepostojanja solidarnosti?