Franjo Habulin: “Nećemo prihvatiti kolebljiv stav aktualnih vlasti kada je u pitanju ocjena karaktera ustaškog režima”

Autor/ica 👤Franjo Habulin 22.4.2017. u 17:44

Povezani članci

Foto: Eugen Jakovcic (Courtesy Photo)

U organizaciji Saveza antifašističkih boraca Hrvatske i predstavnika srpske manjine, danas je održana komemoracija u Jasenovcu. Franjo Habulin, predsjednik Saveza antifašističkih boraca i antifašista Hrvatske (SABA) održao je govor koji prenosimo u cjelosti.

“Drugarice i drugovi,

antifašistički borci i antifašisti,

gospođe i gospodo,

Pozdravljam Vas i zahvaljujem što ste se okupili na ovome tužnom skupu. Tužan je u prvome redu zato što smo ovdje da se sjetimo mučenika – zatočenika jasenovačkog koncentracionog logora, svih, a pogotovo onih koji su poginuli u proljeće godine 1945., na domak slobodi, pokušavajući u očajničkom proboju izbjeći smrti što su im je namijenili ustaše.

No, ovo je tužan skup i iz još jednoga razloga.

I ove smo godine mi, antifašisti, bili prisiljeni otkazati sudjelovanje na službenoj komemoraciji što je organizira država. Upravo tako: morali smo, jer niti možemo, niti hoćemo prihvatiti kolebljiv stav aktualnih vlasti kada je u pitanju ocjena karaktera ustaškog režima i politika reagiranja na isticanje simbola, uključujući pozdrav, toga režima.

Niti možemo, niti hoćemo prihvatiti formiranje nečega što je nazvano Vijećem za suočavanje s posljedicama vladavine nedemokratkih režima. Nećemo, jer nam je jasno, jer znamo da je to vijeće za obračun s idejom komunizma i praksom socijalizma.

Nećemo, jer znamo da su komunisti imali vodeću ulogu u organiziranju Narodno-oslobilačke borbe, a da je socijalizam – uz čitav niz svojih evidentnih promašaja i pogrešaka – težio za dobrobiti radnoga čovjeka i cijeloga društva.

Za nas nema dvojbe da su žrtve jasenovačkog logora – Srbi, Židovi, Romi i Hrvati – antifašisti, bile nevine žrtve, a da su njihovi krvnici, ustaše, bili zločinci. Baš kao što nema ni trunka sumnja oko toga kakva je bila ustaška, naglašavam ovo: ustaška, a ne hrvatska država u vrijeme Drugog svjetskog rata.

Bila je zločinačka tvorevina. I time je sve rečeno!

I tako dugo dok vlastima, bez obzira koje stranke, te stvari ne budu jasne, tako dugo mi možemo u ugodnoj atmosferi satima pregovarati s predstavnicima Vlade, ali rezultata neće biti. Jer, s istinom o prošlosti, o zločinačkom karakteru ustaškog režima kompromisa nema, niti može biti.

Znam da će opet neki reći kako politiziramo komemoraciju, umjesto da šutke položimo vijence i odamo počast. Ali, vremena su takva da se šutjeti ne smije. Ako nećemo, barem mi, uporno ponavljati što je bio naci-fašizam, što su bili ustaše, što se događalo u Jasenovcu i u nekoliko desetaka drugih ustaških koncentracionih logora, prevladat će laž što nam je nameću povijesni revizionisti.

Nismo, dakle, mi oni koji politiziraju komemoraciju u Jasenovcu.

Politiziraju je oni koji nas svojim ponašanjem, bilo činjenjem, bilo nečinjenjem, prisiljavaju da govorimo. I to upravo ovako: konkretno i jasno. Danas i ovdje mi govorimo u ime desetaka tisuća ubijenih samo u ovome logoru, dobrim dijelom poimence utvrđenih, ali i onih koji će tek biti utvrđeni.

Žrtvama Jasenovca, dapače: žrtvama naci-fašizma i ustaštva kao njegove hrvatske inačice, mi smo dužni reći i uvijek i uvijek ponavljati: u vrijeme tvorevine što se nazivala hrvatskom državom, a stvorena je milošću talijanskih fašista i njemačkih nacista, ljudi su diskriminirani i ubijani naprosto zato što su bili druge nacije, vjere ili rase.

Samo zato!

I ma što se govorilo o zločinima pobjednika u Drugome svjetskom ratu, a nedvojbeno ih je bilo i mi zbog njih žalimo, pobjednici nisu ubijali po ključu nacionalne, rasne ili vjerske pripadnosti. I to je ona ključna razlika što se tako često i, naravno, s namjerom “zaboravlja”.

Svaki zločin treba osuditi, ali isto tako treba utvrditi motive onih koji su se ogriješili o zakone pravne države, ili naprosto o osnovna ljudska prava, treba utvrditi što je bio uzrok, a što posljedica. Tek kada to utvrdimo, mnoge će stvari postati jasnije. Neće to ispričati nijedan zločin, niti hoće, niti može, ali će objasniti motive. I utvrditi razliku između ubojstva zbog nacionalne, vjerske ili rasne pripadnosti i ubojstva iz osvete.

Ponavljam još jednom, da me nitko ne bi pogrešno shvatio: hrvatski antifašisti bespogovorno osuđuju svaki zločin, ali inzistiraju na tome da se znaju njegovi motivi, kao i da se prizna činjenica da je među onima koji su bez suda bili likvidirani nakon pobjede godine 1945. bili mnogi koji bi i u redovnom sudskom postupku dobili, s razlogom i uz dokaze, smrtnu kaznu.

Zločini nakon pobjede, a ona je na području nekadašnje Jugoslavije došla gotovo 2 tjedna nakon kapitulacije Hitlerovog Reicha i svih njegovih satelita, mrlja su na inače slavnoj i pobjedonosnoj Narodno-oslobodilačkoj borbi. No, mrlja ne može zasjeniti sjaj pobjede i nadljudske borbe što je do nje dovela.

Svaki od ubijenih u Jasenovcu, ali i u svim drugim ustaškim logorima, ugradio je sebe u tu pobjedu. Mi smo danas njihov glas. Mi smo glas desetaka tisuća pobijenih, znanih i neznanih. U njihovo ime govorimo. To je najmanje što možemo učiniti. Ali, to je i ono što moramo učiniti. To smo im dužni.

Zato, odajući dužnu počast svima ubijenima u Jasenovcu i u svim drugim logorima tzv. Nezavisne Države Hrvatske, a posebno odajući počast žrtvama pokušaja proboja iz jasenovačkog logora prije 72 godine, moramo se zavjetovati da nećemo dopustiti da mrak zaborava prekrije niti njihovu žrtvu, niti veličanstvenu Narodno-oslobodilačku borbu.

Nećemo dopustiti da pobijedi povijesni revizionizam koji je uhvatio duboke korjene u današnjoj Hrvatskoj, a kojemu je krajnji cilj da pobjednike iz Drugog svjetskog rata pretvori u poražene zločince, a one koji su zaista bili poraženi i koji su dokazano bili zločinci – u nacionalne heroje.

Neka to bude naš zavjet žrtvama Jasenovca i ujedno naš zavjet iz Jasenovca upućen sadašnjoj Hrvatskoj. Uz tradicionalni pozdrav koji – na žalost – postaje sve aktualniji:

Smrt fašizmu – sloboda narodu!”