Fra Ivo Marković: Začudna opomena Angeline Joly

Povezani članci

• Heni Erceg: Dole antifašizam!
• Dragan Čović je predsjednik najkorumpiranije hrvatske stranke
• Branko Lustig: Uvijek možeš odlučiti. Odlučio sam da hoću da živim
• ČIJA JE BOGGIE STREET?
• Slavo Kukić: Ova bi predizborna kampanja mogla biti prljavija od svih dosadašnjih
• Skini kurvu

Proturječni komentari filma Angeline Joly U zemlji krvi i meda natjerali su me pogledati taj film. Jasno je već bilo da bosanski muslimani vole taj film, a velikosrbima se gadi, a pogotovo su me zaintrigirale sitno-hercegovačke infekcije kojima je film odvratan kao i velikosrbima. Film me impresionirao. Angelina šalje uznemirujuću poruku svojim začudnim, jasnim i jezgrovitim, izrazito ženski osobnim i izravnim filmskim jezikom. U okvir velikosrpske ratne grozote Angelina je utkala složenu dramu dviju ljudskih sudbina s erosom u tanatosu – ljubav u smrti. Zadivljuje hrabri moralni poticaj Angeline Joly što se osjetila pozvanom doći u Bosnu da istraži i opomene na velikosrpstvo kao jedno od najvećih zala suvremenoga svijeta i otvori svijetu oči da ga više ne previđa nego zaustavi. Lijepa Angelina šokira četnički silovateljski program namećući se njihovu arhetipu grešnice Eve prototipom samosvjesne Gospe.

Velikosrpska ideologija je najsnažniji totalitaristički projekt na Balkanu iznikao iz nacionalnih buđenja u prvoj polovici 19. stoljeća. Pansrbizam po ugledu na panrusizam pretočio se u srpski imperijalizam s pravoslavljem kao ideologijom. Velikosrpstvo je progutalo sve nade u jugoslavensko zajedništvo i izazvalo obranaške i oslobodilačke težnje u podjarmljenim narodima. Vrhunac velikosrpstva je četnički pokret koji je toliko usvojio rasizam i elaborirao metodu genocida i etničkog čišćenja da je mogao biti uzor nacizmu i staljinizmu. Bez velikosrpskog konteksta ne može se razumjeti ni hrvatsko ustaštvo, ni Jasenovac ni Bleiburg, niti pokušaj i pad Jugoslavije, ni pojava vehabija, niti ijedna društvena pojava među narodima Balkana. Na koncu se Jugoslavija raspala oslobodilačkim ratovima od velikosrpstva a da velikosrpska ideologija nije poražena. Velikosrpstvo i sada davi BiH, Crnu Goru, Kosovo, a pogotovu narode u Srbiji i Srbe koji ga se žele osloboditi i izgraditi Srbiju kao normalnu zemlju integriranu u Evropu.

Nesporna je i dokazana činjenica da su velikosrbi bili posve zreli za genocid nad muslimanima, Hrvatima i Albancima i da su ga počinili uz masovna etnička čišćenja i da je Republika Srpska monstruozni rezultat toga zločina i aktualni nož velikosrpstva u biću ne samo BiH, nego i Hrvatske. Politički se BiH ne može riješiti niti će Hrvatska, a pogotovu Crna Gora i Kosovo imati mira bez defašizacije velikosrpstva. To je shvatila Angelina Joly i izrekla u završnom prizoru filma kada se Srbin pokajnički osvješćuje i priznaje: Ja sam ratni zločinac!

Velikosrpstvo je još uvijek najjači srpski politički program i srpska aktualna politika prijetvorno od njega ne odustaje. Četnički se pokret rehabilitira, RS slavi ratne zločince Karadžića i Mladića kao utemeljitelje, Dodik i ini se diče što su im epigoni. To se može razumjeti među Srbima, ali fascinacija velikosrpstvom u političkih hercegovaca zapanjuje. Ta je fascinacija posljedica frustracije i pretvara se u imitatorsko ludilo i inficira sve hrvatsko društvo. Tuđmanova fascinacija Miloševićem, Bobanova Karadžićem nastavlja se Josipovićevom fascinacijom Tadićem. Predsjednik Josipović evropski je započeo mirovne inicijative, a onda je dopustio da ga Tadić imperijalnim velikosrpskim potezom pretvori u marionetu velikosrpstva, sada se u njemu koprca i ne zna se osloboditi pa za sobom povlači svu novu hrvatsku vlast. Umjesto da hrvatska vlast bude evropska kočnica velikosrpstvu, umjesto da prisiljava srpsko društvo na radikalnu defašizaciju, umjesto da svim evropskim licemjerima u lice ponavlja da je RS genocidna tvorevina što priznaju svi moralni Srbi, umjesto da prizna da se prognani Hrvati nikada neće vratiti u tu četniju, da se BiH društvo nikada neće stabilizirati s RS, umjesto da ne odustane ni od kakve tužbe, naprotiv da svim mogućim mehanizmima blokira velikosrpski program, hrvatska politika se priklanja ludilu političkih hercegova i sada pomaže infiltraciji velikosrpstva u EU.

Proročka misija vjere u društvu je beskompromisno odupiranje zlu snagom oslonca na Boga, osobito onda kada u društvu prevlada defetistička identifikacija i fascinacija zlom. Tužno je i ohrabrujuće kada proročka misija glumice demaskira izdaju crkvenog velikodostojnika i sličnih lažnih i potkupljivih proroka.