„Festival demokracije“ omča oko Plenkovićeva vrata

Izdvajamo

• Komu to u digitalno doba trebaju pusti tjedni za napisati rješenje i uručiti ga osuđeniku kad je to posao koji se i po tzv. špranci može obaviti već 15 minuta po izricanju pravomoćne presude? U sljedećih pola sata taj osuđenik već može birati krevet u ćeliji. Sva ova farsa koja se događa državna je bruka do neba. Kako je moguće da pravomoćno osuđeni samo dan prije uhićenja mirno prelaze granicu, „sjete se“ obiteljskog porijekla i uzimaju b-h državljanstvo (Branimir Glavaš, Zdravko i Zoran Mamić, Miroslav Kutle, etc.) ili im „domoljublje“ grune iz debelog mesa u glavu zakonskim pravom i na dvojno, srbijansko državljanstvo (Josip Gucić, braća Košutić, unuci Franje i Ankice Tuđman, etc.) i onda im ponižena/izigrana tzv. država 'Rvacka može staviti soli na rep? Ako ih sudstvo poželi pitati za zdravlje. I gdje je logika u tomu da suđenja za najteža kriminalna nedjela traju i po  desetak godina (Ivi Sanaderu, Nadanu Vidoševiću, Tomislavu Horvatinčiću, Mihajlu Hrastovu za ratni i zločin protiv čovječnosti, ubojstvo razoružanih 13 srpskih zarobljenika čak 25 godina, etc.)? Ili da optužnice sramotno padaju u vodu zbog „postupkovnih pogrešaka“, npr. u stravičnom slučaju ubojstva obitelji zagrebačkog mesara Mihajla Zeca, gdje su ubojice, tzv. merćepovci, u istrazi priznali mučko ubojstvo majke, oca i 12-godišnje Aleksandre Zec u šumi na Sljemenu? Vladimir Šeks je bio državni odvjetnik. Sic transit.

Povezani članci

• Generacija kojoj će djeca pokoriti svijet
• Globalizirana simetrija kloniranih
• Kraus: Tražimo da se Vlada i Sabor pridržavaju Ustava
• KAD MANJINE TUKU BESKUĆNIKA
• Šta je vitalni nacionalni interes?
• VENECIJA U URGENTNOM STANJU ZBOG NAVALE TURISTA Pedeset milijuna nogu na Trgu Svetog Marka

Foto: Goran Stanzl/PIXSELL

Polit-ideološka uvjerljivost, moralne vrijednosti, domoljublje, opće dobro, čist obraz, stabilan karakter, odlučnost, razum i posjedovanje nešto više od dva zrna soli u glavi nisu CRO političaru nikakva nit vodilja, sigurnosni ventil za kontrolu ponašanja, uvjet odgovornosti i na osnovi odgovornog obnašanja dužnosti zalog biračkom povjerenju za novi mandat. Pa, je li, imamo ljude koji se godinama motaju po raznim nišama vlasti, stalno se na izborima guraju na nove i redovito natprosječno plaćene mandate s raznim boli glava povlasticama, a tzv. Samostalnoj, Neovisno i Suverenoj kola ubrzavaju nizbrdo. Uvijek s kočijašima koji urbi et orbi trube kako je „sve pod kontrolom“ i da je općinstvo „sámo krivo što ne vidi kako mu je dobro“, štoviše „bolje no drugima u našem okružju“. Sic transit. Neki dan se saborski zastupnik talijanske manjine ako se ne varamo, zastupnik talijanske manjine Furio Radin je u saborskim klupama već od 1992. godine, praktično u svim sazivima od međunarodnog priznanja RH, a hrvatskim Talijanima nije ništa bolje. Baš kao ni inim manjinama, osobito Srbima i Romima, koji također imaju „svoje“ zastupnike 

Marijan Vogrinec

Sada se već točno znâ: lokalni/regionalni izbori, osmi od državne tzv. neovisnosti RH, održat će se 16. svibnja, pa budući da je vlada neki dan tako odlučila, svi koji žele biti župani, gradonačelnici ili općinski načelnici imaju sljedećih 14 dana za prikupiti potpise za kandidaturu, a potom slijedi službeni rok za predizbornu kampanju. Što je svojevrsna ironija budući da kampanja, neslužbeno, traje već mjesecima. Naveliko se trguje moći, utjecajima, stranačkim pedigreima, dogovaraju se koalicije, unaprijed dijele mjesta u vlasti koja još nije ni vrabac u ruci, brzinski presvlače stranački kaputi, kontaminira javni prostor prljavštinama ad hominem, etc. Izbačeni iz HDZ-a tzv. lički Putin Darko Milinović, aktualni ličko-senjski župan, aspirant na gradonačelničko mjesto u Gospiću, sada i šef novoosnovane regionalne stranke tzv. desnog centra LiPO (kratica od: Lika, primorje, otoci) zadovoljno trlja ruke: „Najjača smo regionalna stranka u županiji! Nakon prvih 1500 članova koji su iz ličko-senjskog HDZ-a prešli k nama, prošli tjedan smo primili još 500 novih, a neki dan se dodatnih 44 bivših hadezeovaca učlanilo u LiPO“.

Vođa Domovinskog pokreta Miroslav Škoro – nesuđeni premijer i „jezičac na vagi“ HDZ-ove državne vlasti u drugom mandatu Andreja Plenkovića, a sada i aspirant na gradonačelničko mjesto u Zagrebu – udara na sva medijska zvona to kako njegov parlamentarni pokret suvereno tuče HDZ na hrvatskom istoku i po Slavoniji, gdje domino efektom redom padaju denver plave ZNA SE filijale Plenkovićeve stranke i članstvo, čak cijeli ogranci i njihova vodstva svlače HDZ-ove i oblače domovinskopokretne kapute. Zagrebačkoj je stranačkoj središnjici na Trgu žrtava fašizma pak osobito teško sjelo na želudac masovno disidentstvo u Vukovaru, tzv. Gradu heroju i HDZ-ovoj maskoti svekolikog višedesetljetnoga, je li, „domoljubnog“ prenemaganja. Nakon što je vukovarski gradonačelnik Ivan Penava – prokazan zbog navodnih nečasnih imovinskih enigmâ u obitelji – glatko popušio unutarstranačke/protuplenkovićevske izbore, učinio je otprilike isto u Vukovaru (i regiji) što i neupitni gosdpodar Like tzv. lički Putin u Gospiću (i regiji): devastirao je dojučerašnju si stranku i postao joj najljući neprijatelj. Eeee, što ti je CRO politika. Sprdnja.

Dobro im, a to ne znaju?

Polit-ideološka uvjerljivost, moralne vrijednosti, domoljublje, opće dobro, čist obraz, stabilan karakter, odlučnost, razum i posjedovanje nešto više od dva zrna soli u glavi nisu CRO političaru nikakva nit vodilja, sigurnosni ventil za kontrolu ponašanja, uvjet odgovornosti i na osnovi odgovornog obnašanja dužnosti zalog biračkom povjerenju za novi mandat. Pa, je li, imamo ljude koji se godinama motaju po raznim nišama vlasti, stalno se na izborima guraju na nove i redovito natprosječno plaćene mandate s raznim boli glava povlasticama, a tzv. Samostalnoj, Neovisnoj i Suverenoj kola ubrzavaju nizbrdo. Uvijek s kočijašima koji urbi et orbi trube kako je „sve pod kontrolom“ i da je općinstvo „sámo krivo što ne vidi kako mu je dobro“. Štoviše, „bolje no drugim u našem okružju“. Sic transit.

Neki dan se saborski zastupnik talijanske manjine Furio Radin, koalicijski partner vlasti Plenkovićevog tzv. light HDZ-a – i ne samo njegovog i ne samo u njegovim premijerskim mandatima – prezadovoljno smješkao sebi u bradu u nekom talk showu režimske „dalekovidnice“ kad mu je neprofesionalac u voditeljskoj ulozi dizao rep spomenom zastupničke dugovječnosti. Ako se ne varamo, Furio Radin je u saborskim klupama već od 1992. godine, praktično u svim sazivima od međunarodnog priznanja tzv. Samostalne, Neovisne i Suverene. A hrvatskim Talijanima, baš kao ni inim etničkim zajednicama – osobito Srbima i Romima – nije ništa bolje zato što u tzv. Visokom domu imaju „svoje“ zastupnike koje većinom nisu sami ni izabrali. U startu ubiru blizu tri prosječne državne plaće, plus dodatci i povlastice o kojima tzv. mali/obični ljudi ne mogu ni sanjati. Neki će medijski „teoretičari zavjere“ čak reći da dugovječni Furio Radin i „nije Talijan“, sic transit, kao ni da saborski zastupnik mađarske narodne manjine Robert Jankovics „nije Mađar“, odnosno da „svojih“ troje zastupnika – sudeći po broju dobivenih glasova – nije izabrala ni trećina od cca 180.000 srpskih građana Bijedne Naše.

Za manjince, je li, ne vrijedi toliko međustranačko pretrčavanje radi lakšeg proboja na izborima, iako pripadnika etničkih manjina ima o-ho-ho u gotovo svim političkim strankama od tzv. centra nalijevo, čak i vrlo radikalnim, već više vrijedi pravilo bijega u tzv. nezavisne kad se osobni i nacionalni/stranački interesi ne nađu na istoj valnoj dužini. Za manjince vrijedi i pravilo tzv. pozitivne diskriminacije, dvostruko pravo glasa – u XII. izbornoj jedinici po etničkom kriteriju na zajamčeni broj mjesta. Odaziv je uglavnom vrlo slab, jer pripadnici narodnih manjina radije glasaju na općim listama kao i Hrvati. Ili im se ne sviđaju ponuđeni sunarodnjaci ili se ne žele etnički izdvajati u mješovitim sredinama, legitimirati manjinski.

U suštini, radi se o istoj meti i istom rastojanju svih aspiranata na pozicije u vlasti: tamo sam, gdje se nudi više i bolje, pa… I to je ljudski, je li, zašto kriti. Politika je vrlo magnetičan posao i zato u politiku masovno jurišaju dobrim dijelom i kojekakvi redikuli i oriđinali i s ko’ca i konopca. Na opću nesreću, mnogi i prođu. I eto četiri godine belaja. A Bijednoj je Našoj sve manje izgledno postati Lijepom Našom o kojoj su sanjali stihom Hrvat Antun Mihanović i notama Srbin Josif (Josip) Runjanin još u ono davno preporodno doba. Sada drugi vjetrovi pušu i druge misli „domoljubima“ struje sivom tvari dok drže desnicu što na pupku, što pri ramenu, što na želudcu… – tražeći srce. Tri su kategorije u Bijednoj Našoj građana tzv. prvog reda: političari, hrvatski branitelji i tzv. Crkva u Hrvata. Svi ostali – zaslugom upravo tih što već tri desetljeća i preko leševa jurišaju u politiku, ma koja ili čija bila, samo da je izdašna te se više ni polumrtvi ne daju iz nje. Dok ih PNUSKOK, DORH, USKOK, etc. ulisičene „maricom“ ne otpravi u remetinečki apartman za te s uvijek istim copy and paste odgovorom: „Časni sude, nisam kriv/a“.

Zašto? Pa, zato…

I onda se pravomoćno osuđeni – nakon godina i godina više no smiješne pravosudne trakavice s neviđenim odvjetničkim akrobacijama na razboju pravosudnih smicalica zbog faličnih zakona, loptanja dokazima, pa razvlačenja procesa, iznenadnih „zdravstvenih tegoba“ optuženika, općenarodnog zaborava i zatvorskih odgoda, je li – smiju u lice ne samo božici povezanih očiju s kantarom u ljevici i mačem u desnici nego i svekolikoj javnosti. A hlebinci uvijek tupe jedno te istim glupim pitanjem: zašto taj i taj nije u zatvoru? Zašto ubojica dvoje turista na talijanskoj jahti mirno ispija kavu na terasi u Samoboru, a službeno ima guliti višegodišnju zatvorsku kaznu? Bolestan je, mora biti na terapiji. Zašto razvikani nogometaš i trener putuju po bliskoistočnim emiratima i BiH, a upravo je pravomoćno osuđen na 4,8 godina zatvora zbog pljačke 116 milijuna klupskih kuna? Nitko mu nije oduzeo putovnicu, pa je dan-dva prije uručenja rješenja o izdržavanju kazne pobjegao u BiH. Zašto njegov brat, osuđen na 6,5 godina prdekane zbog istog i još većeg nedjela također nije u zatvoru već iz Međugorja teškim koruptivnim optužbama čereči i najistaknutije hrvatske sudce? Dopustilo mu je isto to ‘rvacko krivosuđe koje nije znalo odmah spriječiti i najmanju mogućnost bijega u inozemstvo. Zašto se po izricanju pravomoćne presude istog trena ne oduzimaju putovnice osuđenima i smjesta ne odvodi u ćelije? Kao što se to radi (i može vidjeti u filmovima) u SAD-u, etc.

Zašto? Zato što Bijedna Naša nije uređena/pravna država i zato što njezino traljavo pravosuđe redovito trenira strogoću na onima na kojima bi to najmanje smjelo – na tzv. malim/običnim/nemoćnim građanima tzv. drugog/trećeg…petog i desetog reda. Zato. I ništa se neće promijeniti dok svaki drugi punoljetni posjednik tzv. biračkih prava i dužnosti – zgađen tolikim kameleonskim političarima i razočaran CRO politikom – ne izlazi na birališta, a ostatak ih ili disciplinirano sudjeluje u dirigiranom duopolnom stranačkom performansu ili pak raspršenim, razmrvljenim glasovima uistinu ne može ništa promijeniti. Izborni je zakon – plus politički svjesna/namjerna sabotaža e-glasanja – tako regulirao ‘rvacku demokraciju da vladajućem političkom duopolu HDZ/SDP s prišipetljama nije u interesu promijeniti praksu u kojoj isti stranački ljudi na trgovački skrojenim izbornim listama manje-više istih stranaka praktično ostaju na unosnim/utjecajnim pozicijama do mirovine. Bez obzira na to kako se brzo i dramatično zemlja približava ponoru.

foto: scsport.ba

Komu to u digitalno doba trebaju pusti tjedni za napisati rješenje i uručiti ga osuđeniku kad je to posao koji se i po tzv. špranci može obaviti već 15 minuta po izricanju pravomoćne presude? U sljedećih pola sata taj osuđenik već može birati krevet u ćeliji. Sva ova farsa koja se događa državna je bruka do neba. Kako je moguće da pravomoćno osuđeni samo dan prije uhićenja mirno prelaze granicu, „sjete se“ obiteljskog porijekla i uzimaju b-h državljanstvo (Branimir Glavaš, Zdravko i Zoran Mamić, Miroslav Kutle, etc.) ili im „domoljublje“ grune iz debelog mesa u glavu zakonskim pravom i na dvojno, srbijansko državljanstvo (Josip Gucić, braća Košutić, unuci Franje i Ankice Tuđman, etc.) i onda im ponižena/izigrana tzv. država ‘Rvacka može staviti soli na rep? Ako ih sudstvo poželi pitati za zdravlje. I gdje je logika u tomu da suđenja za najteža kriminalna nedjela traju i po  desetak godina (Ivi Sanaderu, Nadanu Vidoševiću, Tomislavu Horvatinčiću, Mihajlu Hrastovu za ratni i zločin protiv čovječnosti, ubojstvo razoružanih 13 srpskih zarobljenika čak 25 godina, etc.)? Ili da optužnice sramotno padaju u vodu zbog „postupkovnih pogrešaka“, npr. u stravičnom slučaju ubojstva obitelji zagrebačkog mesara Mihajla Zeca, gdje su ubojice, tzv. merčepovci, u istrazi priznali mučko ubojstvo majke, oca i 12-godišnje Aleksandre Zec u šumi na Sljemenu? Vladimir Šeks je bio državni odvjetnik. Sic transit.

Ubojice su oslobođeni krivnje, kao što aktualni saborski zastupnik tzv. suverenista (sic transit) s liste Domovinskog pokreta Miroslava Škore, je li, Željko Sačić nije odgovarao po zapovjednoj odgovornosti za stravičan ratni zločin 26. kolovoza 1995. nad šestero nemoćne srpske starčadi u zaseoku Gruborima nedaleko od Plavnog, koji su počinili specijalci ATJ Lučko. Nije oslobođen krivnje u slučaju masakra civila u Gruborima, ali je amnestiran pravosudnom tzv. zastarom. Zastare su također metoda u Bijednoj Našoj kojom se osumnjičenicima od „imena i prezimena“ gleda kroz prste i ostavlja na slobodi, pa…

Taj Sačić, o kojemu je novinar Hrvoje Šimičević objavio indikativan tekst u tjedniku Novostima (8. listopada 2020., „Dosje druga Sačića“) obrazac je polit-ideološkog profila „domoljubnog“ CRO političara kakvi će u čoporu nahrupiti 16. svibnja pred biračko tijelo eda bi si zadovoljili temeljni poriv: u se, na se i poda se. Bivši zauzeti, nadasve istaknuti i hvaljeni član Saveza komunista Jugoslavije (SKJ) u jugoslavenskom sustavu Milicije, koji je dizao u zvijezde komunizam, zaklinjao se Titu i titoizmu na bezgraničnu vjernost, u službenom obrascu se vlastoručno upisivao kao Jugoslaven po nacionalnosti, prošao je ratni put od 1991. godine kako ga je prošao – neka mu savjest sudi, ako je ima – polit-ideološki vrludao po liberalnoj tzv. ljevici (prije 14 godina bio je i predizborni kandidat HSLS-a, sic transit) te se nije protivio slobodi izbora i zakonitosti pobačaja u medicinski kontroliranim uvjetima ni priznavanju homoseksualnih brakova evoluirao je zadnjih par godina do nevjerojatno gorljivog mrzitelja svega što je prethodno bio i podržavao.

Trknuta država i kvarna politika

Lik koji je bio to što je bio, a baš ga nitko ni ne pita zašto je bio to što je bio, zapisao je novinar Šimičević, „Sačićev raniji biografski profil u isto je vrijeme tipičan za prosječnog hrvatskog nacionalista“. Komunist od glave do pete u doba kada je „crna“ Ruža Tomašić rođ. Budimir u Kanadi u ganc novoj odori ustaške tzv. Ženske loze bila „krasnoslovila“ proustaške ode (tipa “auto trubi, mi smo domoljubi“, sic transit) tzv. poglavniku Anti Paveliću i kvislinškoj tzv. NDH, a on raspomamljeno padao u trans pred komunizmom, Titom i SFR Jugoslavijom, sada „suverenistički“, rame uz rame stoje u istom šovinističkom redu i rigaju isti žestoki otrov na svoje neistomišljenike. Da ti pamet stane. CRO političari koje nije sram izaći na izbornu vjetrometinu i nuditi se svekolikom biračkom općinstvu!? Lik koji na saborskom Odboru za veterane traži zabranu zvijezde petokrake u javnosti te partizane naziva zločincima i masovnim ubojicama, a štono jučer im je gorljivo prisezao na doživotnu vjernost, krivotvori činjenice o „domoljubnom“ masakru civila u Gruborima i možebitnoj svojoj sukrivnji, tzv. pro life hoda ulicama Zagreba, anatemizira Istanbulsku konvenciju, tzv. rodnu ideologiju, homoseksualni brak, zakonitost pobačaja, etc. ne bi nikad dobio birački palac gore i sjeo u saborsku klupu da se nije nasukao na prolazno mjesto Škorine krajnje nekritičke i zazorne izborne liste.

Koliko god trknuta država i kvarna politika u tzv. Samostalnoj, Neovisnoj i Suverenoj, većinska biračka volja nikad u tri prošla desetljeća nije bila u prigodi iskazati se u svoj svojoj punini. Tzv. ljudi nahvao (dum Marin) su konspirativnom alkemijom svaki put uspijevali preveslati tzv. ljude nazbilj. Ništa se bitno nova/drukčije neće dogoditi ni ovoga lokalnog/regionalnog izbornog svibnja. Recimo, sasvim je moguće da neupitan anketni favorit Tomislav Tomašević ne dobije izbore za gradonačelnika Zagreba, jer su se navodno – tvrde „pouzdani izvori“ Radija Mileve – Bandićeva marljiva učenica Jelena Pavičić-Vukičević, koja je preuzela biračko tijelo i Bandić Milan 365 – Stranku rada i solidarnosti, te šef HDZ-a Andrej Plenković već dogovorili o izbornom ishodu u metropoli i nastavku obostrano lukrativne suradnje tipa ruka ruku mije i kad obraza nije. Pa će biti i poslije Bandića – Bandić? Sada u suknji? Predizborni slogan: „Odvažna i svoja“. Mo’š mislit’, svih dvadesetak godina se nije vidjela iz Bandićeve nogavice, a sada – tvrdi suparnik joj Joško Klisović (SDP) – „kupuje glasove birača novcem iz gradskog proračuna, obećava otpis dugova koji uopće nisu gradska, već državna krivnja, produžuje ugovore svojim suradnicima na četiri godine bez obzira hoće li biti izabrana, zapošljava u Holdingu…“

Rejting joj raste. HDZ i BM 365 imaju ključne adute u svom posjedu: novac (javni i tajni, je li), upliv u medijima (osobito u režimskom HRT-u), razvedenu stranačku infrastrukturu, logistiku svake vrsti, interesne „partnere“, ali i tradicionalno disciplinirano biračko tijelo egzistencijalno ovisno o vladajućoj poziciji vođa tih dviju stranaka… Svi ostali kandidati zajedno nemaju ni pola toga združenog kapaciteta neophodnog za dobiti izbore, pa u tim okolnostima ne mora biti prevažno je li Pavičić-Vukičević tek tzv. zec/zečica u utrci HDZ-ovom anonimcu, tzv. trećepozivcu Davoru Filipoviću ili je ovaj pak njoj zec. Premijer Plenković je na predizbornim hodočašćima uzduž i poprijeko Bijedne Naše već podijelio 180 milijuna javnih kuna lokalnih/regionalnih ugovora kupujući glasove, a za desetak dana počinje i istociljna jednokratna isplata tzv. Covid-dodatka (400-1200 kuna) za cca 850.000 penzića s mirovinom do 4000 kuna te financijska olakšica za mlade. Javni novac u stranačke/privatne svrhe? Itekako.

Filipović je znân užem gradskom političkom populusu kao „savjestan“, je li, HDZ-ov vijećnik te predsjednik Skupštine grada Zagreba (po abdikaciji Drage Prgometa), koji je marljivo dizao ruku za svaki Bandićev prijedlog, pa i najsporniji – gradski proračun za 2021. godinu. Sve mu je vrijeme u HDZ-ovo ime držao glavu iznad vode, pa se tako lukrativna suradnja ne može tek tako zabaciti iza leđa dok na ispražnjen Bandićev tron jurišaju dvojica najozbiljnijih aspiranata: Tomislav Tomašević iz parlamentarne platforme Možemo! i SDP-ov Joško Klisović. HDZ-ovi problemi ne svode se samo na Zagreb, gdje nema validnog kandidata za gradonačelnika. Grdne ga muke čekaju i u Splitu, Rijeci, na vagi je Dubrovnik, istočna Hrvatska je krajnje upitna (pogotovo Vukovar i Osijek), kao i dobar dio Slavonije, pa Međimurje, Varaždinska i Krapinsko-zagorska županija, Lika i Istra su manje-više već izgubljene, pa… No, stvar nije sasvim izgubljena, ali… Osobito je čupava situacija u Splitu, gdje se HDZ-ov kandidat za gradonačelnika Vice Mihanović našao na meti optužbi za plagijat doktorske disertacije koju je 2018. godine bio obranio na Ekonomskom fakultetu Sveučilišta Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku, Sada je to sveučilište pokrenulo provjeru Mihanovićeva doktorata, pa…

Šef HDZ-a i premijer Andrej Plenković primjetno je iz dana u dan sve nervozniji, prešetava se uz punu HRT-ovu logistiku od mila do nedraga po Bijednoj Našoj, reže vrpce, navlači kacigu u privatnim manufakturama i tapša tzv. male/obične, nikad viđene ljude po ramenima, prosipa srdačnosti i osmijehe kao da je upravo osvojio euroJackpot, lakira hudu društveno-političku zbílju do paradoksalnog kao da je on taj koji im treba kazati kako žive bolje no što sami osjećaju, u pravednijoj, humanijoj, socijalno stabilnijoj i bogatijoj zemlji no što jest. Pa će, je li, najbolje učiniti za sebe i svoju djecu, ako na lokalnim/regionalnim izborima masovno pohrle na birališta i „bezodvlačno“ (sic transit) zaokruže na listama broj ispred HDZ-ovih uzdanica za župana, gradonačelnika i općinskog načelnika. Zašto ne? Pa zato što i oni za koje nevjerodostojni politikanti drže da su veslo sisali imaju svoju glavu, neke svoje želje, očekivanja i procjene. Ako se HDZ u to uklapa – a ljudi se u manjim sredinama u dušu poznaju, pa farbanje tunela ne dolazi u obzir – bit će opcija i bez predizbornih cirkusijada. Nerijetko na granici maloumnosti.

Ako ne, badava polit-larpurlartistika, jumbo plakati, dnevno glumatanje pred tv-okom, stranački zombi-zidovi iza govornika, izjave o koječemu (i ničemu), „pametovanja“ uvredama i kvazihumorističnim dosjetkama ad hominem, itsl. Većina tih što će izaći na izbore već imaju jasnu predodžbu komu će dati svoj glas. I točno znaju zašto će zaokružiti baš tu/toga, poduprijeti tu stranku, odnosno nezavisnu listu i nikakav mu naknadni stranački marketing neće promijeniti odluku. Džaba ste krečili, kazali bi jarani, a uzalud bačene milijune za unaprijed propalu kampanju itekako se moglo korisnije potrošiti.

(Foto: Vlada RH)

Među romskim biračima i šire, 8. je travnja, je li, glede i u svezi, satirom, ironijom, pa i ponekom baš sočnom kočijaškom psovkom odjeknuo kvazipolitički show saborskog zastupnika romske, ali i još 11 manjina (austrijske, bugarske, njemačke, poljske, rumunjske, rusinske, ruske, turske, ukrajinske, vlaške i židovske, sic transit) Veljka Kajtazija. Na svečanosti u Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici u Zagrebu u povodu Svjetskog dana Roma predao je Andreju Plenkoviću godišnju nagradu Saveza Roma u RH „Kali Sara“ za „veliki doprinos“ romskoj manjini. Nema veze, je li, što ni sâm taj Plenkovićev koalicijski partner, Kajtazi, nema pojma koga sve zastupa i tko ga je izabrao u tzv. Visoki dom, gdje bivši oficir JNA ubire lijepu pinku jer na HDZ-ov mig diže ruku po „vlastitoj savjesti“. Ali itekako ima veze s Plenkovićem i HDZ-om kojima je kao kruh i voda neophodan i svaki romski glas. Očito im Romi valjaju samo kao „topovsko meso“ na izborima, a čim se birališta zatvore…

HDZ-ovi „suverenisti“ u niskom startu?

Iako je romska populacija raspršena i razjedinjena – od Međimurja (gdje hrvatski rasizam ne dopušta romskoj djeci sjediti u školskoj klupi zajedno s tzv. bijelim vršnjacima, a Rome se tereti za kriminal i javne ekscese) do skupina u Zagrebu, Bjelovaru, Pitomači, Rijeci koje međusobno gotovo ne komuniciraju, a Plenković ih nikad nije posjetio, ako i Kajtazi – „njihov“ saborski zastupnik ih predizborno instrumentalizira nagradom premijeru. Ni za što. Pardon, za nečinjenje. Koliko je Roma u strukturama vlasti, u društvenom životu, na vidljivijim mjestima u gospodarstvu, kulturi, sportu, školstvu, zdravstvu, vojsci, policiji…!? Ni svijećom ih nije naći, a Kajtazi nagrađuje svoga gazdu u tzv. stabilnoj saborskoj većini, i lokalnoj upravi.

Što je moguće očekivati od svibanjskog „festivala demokracije“ koji će porezni obveznici platiti cca 100 milijuna kuna eda bi se promoviralo 20 župana i gradonačelnika/cu Zagreba (statusa županije; proračun kao ostatak lokalne/regionalne samouprave zajedno), 127 gradonačelnika, 428 općinskih načelnika s armijom županijskih, gradskih i općinskih vijećnika, na 1232 glasačka listića (plahte?) u cijeloj zemlji. Ta će birokracija u četiri godine mandata progutati 40 milijuna kuna. Koliko im je vlast prirasla srcu, vidi se iz podatka da je prije četiri godine izabrano tek 40 posto novih lokalnih i regionalnih šerifa. Neki su se „pretplatili“ na vječnost i ne daju se iz unosnih fotelja. Recimo, pokojni je Milan Bandić šest puta osvojio Zagreb i, da ga naprasna smrt nije spriječila, vjerojatno bi i sedmi put. Stjepan Kožić (HDZ) šest puta je izabran za zagrebačkog župana i sada juriša na sedmi mandat. Lokalnih/regionalnih je pak šerifa s kojim mandatom manje sva je sila.

Slično je očekivati i ovog svibnja. Ista meta, isto rastojanje. Najnapetije će biti u Zagrebu, proračunski vrijednom cca 14 milijardâ kuna. A HDZ-u će biti najčupavije i u metropoli i širom zemlje, gdje veći gubitak izravno znači omču oko Plenkovićeva vrata. Neki mediji radikalnije tzv. desnice već objavljuju „pouzdanu“ insidersku vijest: stranački „suverenisti“ (sic transit) Ivan Anušić, Oleg Butković i mlađahni Šeksov posinak Marko Ressler „spremni su preuzeti HDZ“. Pa sad, je li, bili su nedavno spremni i znatno kapacitiraniji tzv. tvrdokrilaši Davor Ivo Stier, Miro Kovač, Milijan Brkić nadimkom Vaso i tzv. lički Putin „Dado“ Milinović, pa ih je Plenković više no uvjerljivo, kao od šale bio otpuhnuo s političke scene. I?