FERIDA DURAKOVIĆ: RADIJE BIH

Povezani članci

• Tetka Meja
• Bilježnica Robija K.: Govno i vitamini
• Vlado Košić: “Vlado, odstupi!”
• Diktatura optimizma
• Admiral Mahić, izbor iz poezije
• Mismo iz 1920.

Radije bih da gledam

oduševljena

kako vrana znalački skrha orah

(tu skrivenu suštinu do koje se stiže jedino

razaranjem svijeta!)

ispustivši ga iz kljuna s visine

iznad gradske raskrsnice

a onda čeka da prođu ti dosadni automobili

pa da s mirom jede

Radije bih da u bašti Zemaljskog muzeja

što prije moguće

u objektiv foto-aparata uhvatim

deset kvadrata šafrana nevjerovatnih

koji će tu biti

tek nekoliko jutara

jutara u koja ih ne vide oni

što trče za vlašću, slavom ili kruhom

Radije bih

da s toplim francuskim pecivom i mirisnom

kafom pored izloga svog malog gradskog pribježišta

mislim o tome kako ću slike sa šafranima

poslati svijetu

ako ga ujutro uopšte bude

Radije bih

da glavu zabijem u zemlju koja me ionako čeka

da s krticama potražim gomolje šafrana

da ih zamolim neka potraju duže ove tužne godine

Jer napolju se odvija drevna drama

Među zavađenim narodima:

Kome će pripasti vlast i čast

Kome će krv i tlo

Ko će pisati historiju

Koga će uhapsiti i tući dok ne prizna sve što ne zna

Koga će ubiti i baciti u jarak pored puta u nekoj dalekoj zemlji

Radije bih

Ali moram

odmah na ulicu, u razjarenu masu da stanem

rame uz rame s onima koje ne znam i s kojim nemam ništa

zajedničko osim ove zemlje lijepe i uboge

Eto, stojim tamo i treba da to opjevam oduševljenim pjesmama…

A kako opjevati One Gore

Koji pljuju po Onim Dolje

Dok se kolo od sreće ne zavrti

Iznova

Za koji sat?

Ferida Duraković

Sarajevo, 11. februar 2014.