Evo zbog čega uvodimo rubriku posvećenu ekologiji

Povezani članci

• Slučaj hidroelektrana: Hoće li HDZ uništiti i Bunu i Bunicu?
• Što će nam uopće ovakav 1. maj, danas sveden jedino na kičasto-besmisleni privid s besplatnim grahom
• Heni Erceg: Prokletstvo pisca
• FIDEL CASTRO – ODLAZAK U LEGENDU
• AL JAZEERA U BLAGOJ PREDNOSTI U ODNOSU NA N1
• Razgovori o klimi na plaži

Tacno.net pokreće novu rubriku u kojoj ćemo na sedmičnoj osnovi objavljivati relevantne informacije iz oblasti ekologije. Smatramo da je to jedan od važnijih segmenata života na Zemlji i da svako od nas treba da učestvuje u zaštiti okoline. Pročitajte zašto više niko ne bi smio biti pasivan

Pitanje zaštite čovjekove sredine neuralgično je kao malo koje drugo u vremenu što ga živimo. Namjerno kažemo zaštita čovjekove sredine, a ne jednostavno zaštita prirode, jer da nije te čovjekove volje za osjećanjem svemoći, koja ga nagoni na zahvate ponekad i demonske, priroda bi svoju ravnotežu znatno lakše održavala. No mi svjedočimo zlokobnom poremećaju ravnoteže. I brinemo se, s razlogom, jer ne shvatamo kako čovječanstvo može biti toliko slijepo kraj očiju i tako žustro hrliti u, čini se, neizbježnu pogibelj. Zdrav razum vrišti upozorenja i preklinjanja da se stane, ali u pitanjima složenim kao što je ekologija zdrav razum nije od velike pomoći, jer mu prečesto nedostaje sposobnost da zasječe površinu pojava i zaviri u njihovu nutrinu.

Ekologija, baš kao i druga važna i teška pitanja današnjice, poput antifašizma recimo, ima svoju privlačnost i zavodljivost. Zbog toga je slijede kako ozbiljni udvarači, tako i brojni kicoši, koji se zadovoljavaju da se tu i tamo nađu u njenoj blizini, vjerujući da im koketiranje s njom daje na važnosti. Ovi potonji solidno vladaju katekizmom ekologije, stvaraju utisak da svoje tirade prepune zgražanja nad uništavanjem planete čitaju iz kakvog brevijara što ga nose u unutrašnjem džepu kaputa, ali ih, češće no što bi htjeli, odaju i smiješnima načine njihove svakodnevne navike, denuncirajuće suprotstavljene proklamovanoj skrbi za prirodu.

Ekologiji nisu potrebni ni katekizam, niti pojednostavljivanja. Oni su zgodni za pitanja od manje važnosti, ali ekologija, sa svim svojim protivrječnostima, zahtijeva znanje, duboko i sistematično, jer samo ono može da joj osigura realnost. No čak i više od znanja, ona traži posvećenost i strpljivost. Nikakva empatija i briga za ugrožene šume Amazonije nije dovoljna da potre efekat jedne nemarno odbačene najlon kese.

Osvrnemo li se oko sebe, ma gdje spustili pogled, pred nama će se ukazati zastrašujući dokazi bahatog i nepoštivajućeg odnosa prema onome što nam ne pripada. Što je još strašnije, od te prirode, koja nam ne pripada i koju zlostavljamo, zavisi opstanak našeg potomstva. Ali to onečišćavanje prirode ponekad je i neizbježno. Napredak, kog se niko nije spreman odreći, zahtijeva i žrtve. Kako pronaći mjeru između nužnog i neizbježnog zahvata u ravnotežu prirode i onog koji je motivisan devijantnom pohlepom i voljom za svemoći, teško je reći.

Na to pitanje odgovor ponekad izgleda čak i nemoguć, kao što možemo zaključiti iz odnosa braće Troter. Beskrajno dobri Rodni izaziva našu naklonost i simpatije svojom brigom za  foke, šume i plave kitove i svojom spremnošću da se uključi u svaku ekološku akciju. Ali da nije preduzimljivog i ne toliko misaonog Delboja, koji dosljedno onečišćuje prirodu skoro svime što radi, Rodni bi, onako dobrodušan i idealističan, vjerovatno skapao od gladi.

Planeta se, to je neporecivo tačno, ubrzano razboljeva. Ali čovjek ne živi na planeti, već na neuporedivo manjem prostoru. I to je poprište na kom svaki čovjek može da vodi bitku za usporavanje bolesti, ako je već iluzorno govoriti o izlječenju. Umjesto salonskog lamentiranja nad sudbinom amazonskih šuma i ledenih kapa na zemljinim polovima, za početak će biti dovoljno da učinite nešto korisno tamo gdje živite. Svako propuštanje da uzmete najlon kesu, svaki metar kog prepješačite umjesto da ga pređete na točkovima, svako suzdržavanje od bespotrebnog i suvišnog poziva ili poruke na mobilnom telefonu, korisniji su doprinos pitanju ekologije nego što izgleda na prvi pogled. I skoro pa su sasvim dovoljan doprinos pojedinca ekologiji.

A što se tiče čovječanstva i zajednica što ga sačinjavaju, tu velika promjena u duhu i svijesti, ona koja bi počivala na umjerenosti, još uvijek nije započela. Kada je u pitanju čovječanstvo, vatrene propovjedi još manje pomažu. Tu promjenu će, nažalost, kao što obično biva, donijeti neko gorko i zastrašujuće iskustvo.

Zbog toga  tacno.net uvodi novu rubriku, posvećenu ekologiji.