Erminovo pismo iz Srebrenice

Povezani članci

• Predrag Lucić: A s kim vi cinkarite?
• Glasovi otpora: Uzdrmana beskrupulozna trojka
• A TKO JE ONO POBIJEDIO 1945.?
• Jovan Nikolaidis: KRHOTINE (parabola)
• Reportaža iz Srebrenice: Najtragičniji poklon koji je srpski narod u svojoj istoriji dobio
• Mostarska operacija

foto: Reddit

„Draga rodice Amra!

Ovo pismo šaljemo posebno za tebe. Pa kako si ti, radiš li, kako si se uklopila u sredinu? Znaš li što za Edu? Vjerujem da te interesuje kako mi živimo. Bilo je ovdje puno teških momenata i gladi. Ponekad sam bio toliko iznemogao da nisam mogao ni pantalone skinuti. I da ne bijaše padobrana ko zna što bi bilo. Bijelo brašno nismo vidjeli više od godinu dana, jela se zob i što sve ne. Ne mogu ti opisati, koji je to doživljaj kad čekaš noći da iz neba dođe hrana. Paketić padne pored tebe ili na glavu. Jednom sam uhvatio njemački paket, u njemu ima osam gotovih jela, keksova, čokolada, kafe, šećera, šibica. U američkim paketićima ima dobrih kolača, čokolada, sokova. Jednom sam uhvatio džak mlijeka u prahu a Ismet džak keksa. Imaš li priliku da gledaš Srebrenicu na televiziji? Kada je bila najveća glad ja sam dajinice Bulo sanjao tvoju prodavnicu i miris raznoraznih poslastica.

Živimo na starinski način, struje nemamo liježemo dosta rano, krećemo se samo po ulicama ali smo se već privukli na takav život. Sada samo dobro, jedino je Ermina imala nekih pogoršanja, jer je pod uticajem lijeka skočila sa trećeg sprata i jedva ostala živa.

Što će biti dalje ne mogu ti reći, rat još uvijek traje pa su sve karte u igri. Nadam se da ćemo se nekad vidjeti!
Ermin Hasanović“

U ruci mi je požutjelo pismo od 9. februara 1994. godine ili bolje rečeno parče papira Crvenog krsta, tada jedine veze između UN zaštićene enklave Srebrenica i svijeta.

Pošiljalac Ermin Hasanović, golobradi mladić od nekih 22 godine iz sela Voljevice nedaleko od Bratunca. Pismo je nijemi svjedok dijela svih onih patnji kroz koje su srebrenički mučenici prolazili.

Mezar Ermina Hasanovića leži danas 25 godina kasnije u dolini nišana u Potočarima. U dolini nedosanjanih snova i savršenog spoja tišine, blagog daška vjetra i česminog klokota vode. Tijelo je pronađeno zajedno sa ocem Ismetom u istoj grupnoj grobnici 2009. godine u Novoj Kasabi. Puno je Hasanovića na toj parceli.

Nisam Ermina stigao sresti za života. Njegova pisma iz opkoljene Srebrenice, nekog unaprijed osuđenog na smrt, pomogla su mi da bolje spoznam njegovu sanjalačku dušu i mladalačku nadu u život u slobodi.

Opet smo na putu ka Srebrenici. Radujemo se ponovnom susretu sa Erminom i drugim šehidima u tihoj dolini nišana. Nijemi i prkosni pružaju polomljene ruke ka nebu jer tamo nema granica i obruča, tamo njihove duše nalaze svoj vječni smiraj. Opet ćemo zagrliti Erminov bijeli nišan, pustiti suzu i proučiti Fatihu njemu, njegovom ocu i svim drugim paćenicima.

Naš ponovni susret je dokaz da nas rat nikad nije rastavio.