Elvira Ela Stojić: Gdje mi je otac, zašto šutite mostarski isljednici?

Izdvajamo

• Gdje mi je otac? Zašto ne kažete ljudi ko su ubice, zašto se ne odreknete zločinaca, zašto šutite? Ja želim samo da nađem i sahranim svoga oca pored moje majke na Sutini u Mostaru da konačno nađu smiraj, kroz suze govori Ela.

Povezani članci

• Hrvatsko „Gelem, gelem, lungo dromensa…“
• Fra Drago Bojić: Uzalud na policama tražimo ispunjenje svojih želja
• Ivica Đikić: Crna knjiga HDZ-a
• Zapaljen prelaz Jarinje, Thaçi krivi Beograd
• Imitacija države
• Udjel đavla

Zašto ne kažete ljudi ko su ubice, zašto se ne odreknete zločinaca, zašto šutite? 

Već 28 godina Elvira Ela Stojić traga za svojim ocem, Aleksandrom Acom Stojićem kojega su u trenirci i papučama iz stana odveli bojovnici HVO 29.10.1993. godine u Mostaru, žutim mercedesom i od tada mu se gubi svaki trag. Bilo je to tri mjeseca nakon što je odvedena i brutalno ubijena na trim stazi u blizini Bara u Mostaru, s još dvije žene Hatidžom i Elvedinom Kajtaz i desetomjesečnom bebom, i supruga Acina, Elina majka Nada rođ. Frenjo.

Aleksandar Aco Stojić

Ela i njene dvije sestre majku su pronašle i sahranile, a za oca se ni danas ne zna ni gdje je ubijen ni zašto. Samo neprovjerena informacija da ga je ubio Vinko Martinović Štela iza Mašinskog fakulteta u Mostaru te da su tijela s još nekoliko ubijenih odvezena prema zloglasnim jamama u Gorancima gdje su ubacivali ubijene ‘nepoćudne’ Mostarce.

Gdje mi je otac? Zašto ne kažete ljudi ko su ubice, zašto se ne odreknete zločinaca, zašto šutite? Ja želim samo da nađem i sahranim svoga oca pored moje majke na Sutini u Mostaru da konačno nađu smiraj, kroz suze govori Ela.

Traži i tražit će Ela svog oca dok god je živa i moli sve ljude koji znaju bilo kakvu informaciju o njemu da joj bar anonimno jave.

Šute mostarski isljednici, šute komšije, šute prijatelji. Jedan od zadnjih svjedoka, koji je 1993. živog vidio Acu Stojića, bio je Zvonko Vidović zvani Ježa, koji je tada saslušavao Acu. Vidović je u ratu bio pripadnik krim službe Vojne policije HVO-a i isljednik u logoru Heliodrom.

Ela čuva pisma koja joj je poslao njen otac mjesec dana prije nego su ga odveli, u kojima opisuje posljednje dane života. Pisao je da sluti, baš kao što je i Elina majka Nada govorila, da zna da će je ubiti i da ih čeka, da strahuje od njihovih koraka …

Nada i Aco

Mostarci koji su izgubili svoje najmilije nevino pobijene devedesetih, ne mogu živjeti mirno, ne mogu šutjeti o stravičnim zločinima i prolivenoj krvi nedužnih ljudi za čijim posmrtnim ostacima tragaju i danas, dok ubice slobodno šetaju onom stranom podijeljenog Grada koji ih svojom šutnjom štiti i tako zločin odobrava.