Eksperti pojma nemaju – A mogu raznijeti mir na Balkanu u paramparčad

Povezani članci

• Nema savršenog zločina, već nesavršene istrage: PRAVDA JE SPORA I NEDOSTIŽNA
• ZAVNOBiH kao STAVOBiH: Afirmacijska negacija
• Udruženi sudački poduhvat
• Marš Besmrtnog puka
• Ima posla ko hoće raditi
• ANKETA SINDIKATA

Uz nešto zaokruživanja o njihovom poznavanju regije, može se reći da eksperti ala M-Š-V+Less pojma nemaju o bitnom, ali mogu raznijeti mir u paramparčad. Zato, lijepo ih molimo… neka zašute. To im je poruka s Balkana.

Raspisali se svjetski “eksperti” ovih dana o Balkanu. Te Balkan ovo, te Balkan ono – jednom riječju: rat dolazi. Indicije su da je ekspertska ofanziva počela, a ona je, obično, prethodnica za realpolitik koja onda dotuče što, po organizatorima, dotući treba.

Gotovo simultano ekspertsko nastupanje u nekoliko renomiranih časopisa, o ratu koji – oni mirišu – dolazi, bila bi loša šala da nije opasni promašaj. Ne misle da laprdanje nikad nije samo teorijska ili novinska stvar. I kad ne očekuju da utječu na poteze svojih velikih sila, a i šire – a sigurno češće očekuju nego što mi to možemo i pretpostaviti – njihov je utjecaj ogroman. Što to znači?  Njihovo se stručno pretskazanje može ostvariti dok si reko britva bez obzira na to kakva je i s kakvim opcijama stvarnost zaista bila prije njihovog “inputa”.  Eto, što to znači. Tada će stručnjaci, u svojim ugodnim kućnim foteljama, cvasti gledajući snimke o Balkancima u lokvama ratne krvi, jer – potvrdila se njihova teorija: balkanska posla; uvijek ratoborni primitivci! Otprilike takav scenario bi se odmotavao, mada bi takav razvoj događaja, naravno, bio više nego išta drugo, business as usual onih izvan Balkana. Normalna operacija velikih koju “eksperti” pripremaju ali ne plaćaju, a ne bi predstavljala neki trošak ni velikim organizatorima; samo bi ovdašnji narodi plaćali cijenu u njihovim nekonvertibilnim životima.

‘Nekim zapadnim analitičarima nije bilo dosta ratova na Balkanu pa uporno traže reprizu.’ Tim riječima počinje članak Dejana Anastasijevića u najnovijem broju Vremena, koji sumira članke nedavno objavljene u tri renomirana časopisa s gotovo istom porukom: pozor, pozor, rat na Balkanu samo što nije planuo. Slijede naslovi članaka i časopisa gdje su objavljeni.

Tri autora: M-Š-V + Less

Londonski Independent objavio je članak pod naslovom “Kako bi Donald Tramp mogao da slučajno potpali novi sukob na Balkanu”, čiji je autor Denis MacShane.

John R. Schindler, bivši operativac američke Agencije za nacionalnu bezbednost (NSA), autor je članka “Prva spoljnopolitička kriza predsednika Trampa: sa Balkana se ponovo čuju ratni bubnjevi” objavljenog u njujorškom Observeru čiji je vlasnik Jared Kushner, zet Donalda Trumpa.

Njemački tjednik Fokus u tekstu pod naslovom “Eksperti upozoravaju: na pomolu novi rat na Balkanu”, citira politologa Wernera J. Weidenfelda, koji tvrdi da je Kosovo žrtva “ogoljene srpske agresije”, a što dokazuje za njega uvjerljivim argumentom afere s voznom.

Momentalna zvijezda među jastrebovima na temu Balkana vjerojatno je suradnik časopisa Foreign Affairs,Timothy Less, koji zagovara, ni više ni manje nego, prekrajanje granica, tvrdeći da je to jedini način da se sačuva mir na Balkanu. Kako, zaboga, pitala bih ja njega, prekrajanje granica može proći mirno, naročito kad slijedi rasističku logiku u osnovi njegova prijedloga – da jedni s drugima mogu živjeti jedino ljudi iste nacionalnosti.  

Bojim se takvih “eksperata”. Bojim se ukupnog rezultata njihovog mudrovanja s upucavanjem građanima strahova u kosti. Bojim se njihove vjerne kopije u “analizama” domaćih ponavljača sa zavrnutom mislećom aparaturom. Bojim se utjecaja takvih engleski (ili njemački ili ruskih) pisanih analiza na lokalne lakomislene snobovske vladajuće glave i podanički formatirane kičme i srodne im suradnike; bojim se onog što u krajnjoj liniji takve laprdačke “analize” zazivaju.

Ono što je dobro je to da smo naučili (jesmo, zar ne?) da takve “ekspertize” nisu ni neutralno stručne, ni nemoćne (ni) na domaćem terenu. Oni su stvarno šibice koje lagano dobivaju punu pucketavo-krvavu djelotvornost kad se nađu u rukama ne tako miroljubivo nastrojenih graditelja mira poput ovih današnjih na političkoj sceni exYu. Stoga je potreban veliki, veliki oprez.

Opasnosti od rata po mjeri su vladajućim klikama; za narode to su najave katastrofe

Tko proizvodi napetosti na domaćem terenu? Valja naglasiti, iako se ta proizvodnja događa – za sada – “samo” na liderskom nivou, lideri i njihov krug intelektualaca “prevode” je tako što tvrde da konflikti niču među narodima.

Tko lansira nagovještaje rata?

Ne narod, naravno. Ni u snu.

‘Moram reći da ne razumijem što se događa i zašto su svi odjedanput počeli govoriti o nekakvom ratu na ovom području. Ne znam za vas, ali u mom okružju nema nikoga tko je spreman za bilo koji cilj otići u rat’, prije par dana čuli smo od književnika Kristiana Novaka (Novosti).

Lideri su oni koji biranom agresivnošću mlate po susjedima. Ili zatvarju oči (sebi? Nama?) govoreći nebuloze da rat nije moguć ali sukobi jesu, kao da je ovdje sukob išta drugo nego početak r. Glupe, krvave, teške devedesete tako su i počele – s tobož  malim incidentima (malim? A netko je ostajao mrtav).

Kao što znamo, kad lideri i intelekutualci sa zavrnutom mislećom aparaturom govore o ratu sugerirajući da je neizbježan jer se “narodi mrze”, ili zato što je silno potreban za očuvanje nacionalnog identiteta; ili plasiraju koju drugu sličnu bljezgariju, sasvim malo treba da taj prokleti rat, zazvecka na vrata i kaže: zazivali ste me i prizivali, besramni gadovi, evo me, vaš sam identitetski rođak. Hajdemo! Pozovite narod – bez njegove krvi ne mogu.

Ipak. Zrake optimizma domaćeg porijekla prolamaju se kroz magluštinu sumnjivih ekspertskih analiza

Ono što bitno razlikuje današnju situaciju od one iz devedesetih, dobre su i hitre reakcije i komentari (nekih) naših autora s kvalitetnim akcijama otpora i odlučnošću da se suprostave glupostima i prepotentnostima koje opasnost donose. Prostor mišljenja i otpora ne prepušta se jastrebovima rata tek tako.

Među komentatorima otpora je i Zlatko Dizdarević (Novi list), koji izvještava primjerice i o reakciji, kako kaže, grupe politički pismenih ljudi iz Sarajeva, upućenoj uredništvu Foreign Affairsa povodom pisanja Timothyja Lessa upozoravajući ‘na nekonzistentnosti, površnim čeprkanjima po ozbiljnim temama tragom čudnih motiva s opasnim posljedicama. I sve ovo na temelju utisaka i inpresija izvana »u situaciji rastuće ksenofobije, radikalizma, ekstremizma i retorike podjela…« Posebno je bitno, kaže se, imati u vidu koliko časopis reputacije i utjecaja poput Foreign Affairsa objavljivanjem svojih »analiza«čini poglede iznesene u njima relevantnim. U sadašnjoj situaciji i opasnim’.

Dejan Anastasijević (Vreme) informira o detaljima iz tekstova zločudno zabrinutih jastrebova iz tri svjetska časopisa i sumira ono što im je zajedničko. Važno je uočiti da ove analize, kako napominje Anastasijević, ‘nisu objavljene na nekom portalu za proizvodnju lažnih vesti, nego u renomiranim novinama, što je dodatno deprimirajuće’. Također je važno istaći da članci dijele prilično kompromitirajuće karakteristike, koje Anastasijević dokumentira; naime, pune su stereotipa, pogrešnih analogija i faktičkih grešaka, što ih kandidira za ulogu prvoklasno nepouzdanih a opasnih izvora. I oni nama i svijetu pamet prodaju?!  Zato …

Svjetskim ekspertima kratka poruka s Balkana

Uz nešto zaokruživanja o njihovom poznavanju regije, može se reći da eksperti ala M-Š-V+Less pojma nemaju o bitnom, ali mogu raznijeti mir u paramparčad. Zato, lijepo ih molimo… neka zašute. To im je poruka s Balkana.