E, MOJ SAŠA…

Izdvajamo

• Eto, tako meni izgleda ovo obrazloženje o amandmanima oporbe na proračun koji nitko od Andrejevih nije došao pristojno saslušati barem, ali su se usuglasili da Petirki Mariji daju milion i po za ugrožene katolike ili nešto takvo, a Andrej je naglasio da ni u crkvi više zbora nema, da ni u crkvu ne može više od 24 hadezeovca plus svećenik i da im jedinima savjetuje, a da je ovim drugim hrvatićima naredio i odredio to što je odlučio. Ne on sam, nego on i ekipica pokrivača s dekicama za mezimca… On je to obrazložio jer on najbolje obrazlaže od njih svih, on najbolje i važe, najbolje odlaže i nikad ne laže. On samo ponekad izbjegne na finjaka i na kvarnjaka određena neprimjerena i nepotrebna pitanja koja postavljaju sasvim neinformirani ljudi skloni radikalizaciji i drugim nepotrebnim kategorijama. Shvaćate? Ne, to je teško shvatiti…

Povezani članci

• OČI ŠIROM ZATVORENE
• Nedžad Bašić: OD NOVIH IDEJA KA NOVOJ BALKANSKOJ STVARNOSTI
• Zapisi iz Japana – Zemlja između sjećanja i zaborava
• Slavo Kukić: Može li Bosna i Hercegovina dobiti svoga Corbyna?
• PORUKE BOŽIĆA A.D. 2016.
• Basara: Oslobodite palitelje ambasada, odmah!

….Gdje je sada ljubav naša? – opjevao je Rajko Dujmić i rodio se evergreen…

Jednom davno, osamdesetih godina, za vrijeme „opake diktature“ omraženog nam sustava koji je već svima bio dojadio jedan profesor hrvatskog jezika zaposlio se u zagrebačkoj jedanaestoj gimnaziji – na jedvite jade – jer nije bio „član“ partije na vlasti, a bio je sjajan, briljantan student. Za njega je urgirao ugledni profesor Sveučilišta u Zagrebu, a naš ga je omiljeni ravnatelj gimnazije zvani „Dugi“ primio na posao „na vlastitu odgovornost“.

Trebao je predavati hrvatski jezik, ali je partijski ili neki drugi moćnik – za kaznu našem ravnatelju – natjerao našeg Dugog – da sad kad je primio ovog „izvanpartijca“ – mora primiti i kćer jednog uglednog, valjda, partijskog moćnika. Rečeno – učinjeno. Gimnazijalce  trećeg sportskog razreda – jer su svi bili u nekoj reprezentaciji „omražene nam države“ – politika nije zanimala.

I tako su primljena dva profesora hrvatskog jezika.

To tada nije bio ekonomski problem. To je tada bila odluka samouprave.

Bolje je imati višak profesora – tada se pričalo – nego višak u računovodstvu…, ljudi – stručnjaka, naravno. Svugdje je bilo po trojica nečijih viška ionako…i u Zagrebu i drugdje u toj diktaturi od samouprave….

I dogodilo se da je našeg junaka „natjeralo“ da mora za plaću predavati TIPS.

To je bio predmet punog naziva „teorija i praksa samoupravnog socijalizma“.

Sjećam se, a sjećaju se i svi koji su tada išli u jedanaestu gimnaziju, da je taj profesor na prvu loptu bio malo čudan jer je ušao u razred i odmah rekao da se za trojku na kraju godine – mora poslušati to što će nam danas predavati 45 minuta, a da ćemo shvatiti odmah što misli i sami odlučiti što i kako dalje.

Razvojni put punoglavca – to se mora znati za trojku – kako od punoglavca nastaje žaba. Ali to moramo naučiti „kako treba“ – by the book, shvaćate…rekao je značajno i uzeo kredu, nacrtao nekog crvića pa onda još nekoliko sve većih crvića…, i onda je…, pred svima nama razočarano odustao, sjeo i zaključio da ne zna crtati, ali da će nam, ako ćemo ostati u razredu, ukratko objasniti taj razvojni put punoglavac – žaba.

Tko neće neka ide odmah. Neće ga zapisati. Nije bio u partiji, a hadezea nije tada još bilo pa je čovjek morao strašno paziti – iako je bio sjajan lik na faksu…

Malo smo se pogledali i nitko nije ni mrdnuo jer ovo je neki jebeni lik.

Ajde da vidimo. Ovako nam u naših 17 godina života nitko nije uletio, a da predaje bilo što, a ne glupavi i dosadni TIPS – kako smo to čudo zvali.

Slično sam se osjećao kad je nakon Karamarka i onog lika koji ne zna hrvatski – a nije oporbeni današnji Bartulica nego Orešković došao Andrej Plenković.

Šef HDZ-a, a nekako „drukčiji“, a članstvo ga sluša kao mi onomad onog našeg profesora, junaka i duhovitog zajebanta od kojeg smo naučili čak i nešto od tog samoupravnog socijalizma – na primjeru punoglavac – žaba.

Andrej  je bio čak i zanimljiviji na početku. Ipak sad imamo 57 godina. Čudo, a nije u poskokovoj dragi mislio sam i eto….što se desi kad misliš svašta da je moguće…..

Danas je taj naš bivši junak izgovorio, ali jedva, mnoštvo bedastoća, brdo opravdanja, more obrazloženja koja je jedva pročitao, (čini mi se prima vista) i hrpetinu nerazumljivih naredbi za pučanstvo koje se sad treba ponašati odgovorno – točno onako kako je on to zamislio. Do sad je pustio, ali više neće.

Nema više svačega, ali mora biti nečega, jer ne bi bez toga bilo ničega….neću vam sad pisati te nebuloze jer one će sad biti napisane u tristo hiljada verzija…čitajte na portalima, u novinama…

Zašto je ovo potrebno, a ono nije i po kojoj to logici i što tko o tome misli, a tek što li će ovi saborski junački pametni likovi (čast izuzecima) nadrobljavati – to će biti jebena analiza zašto orkestar svira kao da se ništa ne događa i Titanik mirno plovi, a motor, kotlovnica i salon u kojem sviraju sve je to već pod vodom i violinista se lagano popeo na prazan stolić dok je klavirista zamočio i frak i jaja u hladnu vodu. Znaju muzičari kad je sve otišlo u k…., znaju da za njih čamca nema i onda je cijeli orkestar odlučio otići na način da barem odu sa stilom, uz najveću njihovu ljubav – glazbu koja im je život značila. To su bili ljudi…, a ne ove današnje plačipizde kad sve bahato sjebu onda plaču i izmotavaju se….

Eto, tako meni izgleda ovo obrazloženje o amandmanima oporbe na proračun koji nitko od Andrejevih nije došao pristojno saslušati barem, ali su se usuglasili da Petirki Mariji daju milion i po za ugrožene katolike ili nešto takvo, a Andrej je naglasio da ni u crkvi više zbora nema, da ni u crkvu ne može više od 24 hadezeovca plus svećenik i da im jedinima savjetuje, a da je ovim drugim hrvatićima naredio i odredio to što je odlučio. Ne on sam, nego on i ekipica pokrivača s dekicama za mezimca… On je to obrazložio jer on najbolje obrazlaže od njih svih, on najbolje i važe, najbolje odlaže i nikad ne laže. On samo ponekad izbjegne na finjaka i na kvarnjaka određena neprimjerena i nepotrebna pitanja koja postavljaju sasvim neinformirani ljudi skloni radikalizaciji i drugim nepotrebnim kategorijama. Shvaćate? Ne, to je teško shvatiti…

Natezanje oko stava jesmo li mi u ovoj našoj državi jedinstveni, jesmo li katolici, jesmo li razumni – nisu uopće legitimna – zato jer mi to sve jesmo.

Dakle ni klima ga ne razumije, a kako onda da ga svi razumiju u toj nemogućoj formi, sadržaju, načinu prezentacije, tajmingu sad ću, ne, sad ću, ne reći ću vam mjere točno u dva sata na posebnoj presici na kojoj nije htio razumjeti mnoga postavljena pitanja, a jedini malo provokativniji novinar s žaokom bio je Vojo. M. Ne Vojko V. Vojislav. M. Andreju je klima i običaji potpuno jednaka i Konavlima, Čakovcu, Umagu i Iloku. Svugdje su, valjda katolici i to je to…

Svakakvog nereda smo vidjeli i bez aktivacije članka 17. Ustava RH, ali ovo je zbilja u stilu autokracije kao najdražeg oblika demokratske kroacije i svih njezinih lagano opijenih lidera kojih je do danas bilo od premijernih pozicija do šoferskih i kojima je nazivnik uvijek bila iskaznica HDZ-a, a paljevina love zaštitni znak i, naravno, paljevina kad zagusti…

Nakon ovog poteza Premijera kojemu se Vrdoljakov general sviđa, a generalu se ne sviđa početi ću razmišljati da je možda bolje da naša djeca nikad, ali baš nikad ne pročitaju ništa od Krleže. Pogotovo ne trebaju čitati Gospodu Glembajeve. Lakše je djeci pogledati film. Zbog sadržaja. Na užas onog junaka profesora hrvatskog i punoglavaca… U tom filmu koji je odličan ima samo jedna mana. Leone je luđak. To se jasno vidi u filmu. Briljantno je snimljeno i još bolje je to neprežaljeni Mujica odigrao. Jedina je mana filma što činjenice da je Leone luđak u Krležinoj drami eksplicite – izvorno nema. To se prepušta čitateljima da sami zaključe, ali redatelj je to napravio baš kako je htio. Vjerojatno je, po nekima, i Hamlet lud – puno se jače to sugerira kod Shakespearea nego kod Krleže…ali dobro…. redatelj je Bog na filmu…

Andrej je tu prva violina. Može mu biti. Hoće li ovaj potez povijest moći pamtiti vidjet ćemo, ali da je na silu – na silu je unatoč navodno sjajnoj prezentaciji našeg vrsnog diplomate Andreja koji je sad i predsjednik Vlade i predsjednik HDZ-a i predsjednik svega – osim države. Tako se barem postavio. Tako se ponaša. Kladim se da će CRO – demoskop na kraju godine pokazati trendove, jer trendovi su ti koji određuju opravdanost i konzistentnost političkih poteza.

Sanadera je ponijelo pa je osim na svemoguću moć zabrijao na lovu….

Andreja je ponijelo pa je osim na svemoguću moć zabrijao … još se ne vidi jasno…, čini se da je zabrijao na kompromise prema sebi pa udovoljava hoćeš crkvi, hoćeš hadezeovcima s Hvara, ili iz Vukovara, ili pojedincima koje je branio najdulje što je mogao, a kad više nije mogao pustio ih je nizvodno…

Što li će biti s njim kad mu dođe na naplatu ne želim misliti, ali kao što određeni hadezeovci zbrišu u BIH, a zapravo u hercegovački zavičaj tako će Sanader zbrisati na terapiju, neki na tretmane u toplicama tako će i Andrej na kraju balade morati negdje zbrisati – za razliku od karakternih vođa koji se nose sa svojim greškama i priznaju da nisu bezgrešni. Manolić je tu. Mesić. Zoka. I mnogi anonimni junaci ako Budu (Lončara) po njegovoj želji svrstamo u takve da ne nabrajam mnoge koji su nas zadužili i sad s neba gledaju gdje smo došli s tom i takvom politikom. Sretno Petirki, Kuščeviću i drugim neprežaljenim veličinama hadezeovske misli i logike.

Rajko Dujmić biti će u Aleji Velikana pokopan vjerojatno tik do Kovačevića. Dujmić je zaslužio kao i Arsen Dedić i mnogi drugi akademici bez titula, ali u ovo hadezeovsko vrijeme možeš kupiti besmrtnost Aleje i biti velikan iako si za života bio tek malen ispod neba. Arsen Nije mogao.., pisati molbu tamo nekom hadezeovcu, rekao mi… Pretpostavljam da će i o ovim mojim mislima biti napravljena jebena prezentacija u nekom jebenom stožeru kojom će se obrazložiti što to kod ovog lika nije dobro i što da se radi s takvim neupravljivima koji misle nešto kao svoje…, a to je danas apage satanas…

Pitat će se Andrej e moj narode gdje je sada ljubav naša i kako ide taj kao prizemni tekst, a o Arsenovoj glazbi valjda pamti barem onu Glembayevu temu iz filma i onu kad Leone ima Angeliku (sada) opaticu za sugovornika. Glazba.

Ništa se nije promijenilo. Svi žele biti partijski moćnici samo se sad to ne zove tako. Sad se to zove – samo moćnik…, da citiram jednog kolegu – „uvijek sam mislio da si muškarac, jebač, koji je tovio pa zaklao pola tih glumica, a ti čmoljiš i pišeš nebulozne tekstove“….., ali ima i dalje od prizemlja…..sto katova…

„Kad ne shvatiš na vrijeme da ćeš spavati onako kako si prostro i da ćeš žeti samo onako kako si sijao i da sve kad-tad dolazi na naplatu – u problemu si.“ – kaže moj frend iz osnovne koji sad farba za lovu, ali i pjeva kad je sretan…

Pogotovo si u problemu ako vodiš zemlju i onda sa svima barataš kao da su iz ovog prvog citata mojeg kolege iz firme kao parafraze na ponašanje starog Glembaya. Ovce za klanje. To su te moćne rečenice koje te „dižu bolje od koke“

Za kratko vrijeme, Cezare, možete dati i kruha i igara, ali kad ih više nema dragi moji hrvatski moćnici – svjetina, puk, narod, a hadezeovci posebno okrenuti će prst prema dolje, a nisu svi niti ludi niti moćni kao Neron iako su ovi naši popalili gotovo svu lovu koju su mogli. Spalionicu napravili nisu. Samo žičaru. I onaj krš kod Pađena i svašta nešto da ne nabrajam…Obrovac je mala beba… – nastavlja se, uskoro, prezentirati ću Vam i izražavati mišljenje…