DVOJEZIČNOST I DVOPISMENOST U DRUGIM KATOLIČKIM DRŽAVAMA

Povezani članci

• Predsjednik M. Š.?                                    
• NOVA AKCIJA BRANITELJA: Blokiran promet na Trgu
• Analiza slučaja: Sudovi u Srbiji u službi abolicije države
• Čović i HDZ ni ove godine nisu dopustili Mostarcima da biraju
• PROKOCKANA VJERODOSTOJNOST
• Izdajnik

Foto: dvojezicna tabla u Slovackoj

(i kratka analiza o pameti nacionalista)

Ne sastoji se život samo od parola, zastava, križeva, himne, već se sastoji od druženja, prirodnog smjeha, zadovoljstva itd. Pravi i iskreni hrvatski katolik nikada ne bi ubio drugog hrišćana, niti pravi i iskreni srpski pravoslavac drugog krišćana. Pravi hrišćani nikada nisu ubijali i širili mržnju. Pravi krišćani nikada nisu izazivali rat. Ako ne znate poštovati tuđe naslijeđe, ne znate ni svoje ni samih sebe.

Piše: Olga Lalić-Krowicka

Da li izgled slova kod “primitivnih” ljudi, bez obzira na nivo obrazovanja, budi neku vrstu agresivne mržnje? To se danas dešava samo u zaguljenim zemljama, u kojima polupismeni ljudi upijaju svaku formulu izmišljenu od strane takozvanih visokoobrazovanih ljudi. Ovi posljednji maherski iskorištavaju te „mekane“ umove za svoje ciljeve, ali ne na human način, kako bi širili među njima znanje, već sa ciljem da im služe samo kao čisto i jednostavno sredstvo u obliku „širokoga polja“. Učeni ljudi koji na svijet gledaju kroz racionalnu prizmu, trebali bi pokazati više humanizma i poticati obrazovanje za neznalce, a ne obrnuto. Ali u nekim južnoslavenskim zemljama to se radi izgleda sa predumišljajem da što manje ljudi ima veće obrazovanje.

            Svi se guraju u tu jadnu Evropu, što brže to bolje, ali tamo gdje je mržnja nikada neće biti Evrope, htjeli oni ili ne. Svako ima neki svoj cilj, čisti ili nečisti, kao i Evropa koja želi da se širi, ali ipak će uvijek te jadne balkanske ili slavenske države za veliku Zapadnu Evropu biti samo poligon na kojem će se međusobno ti narodi ubijati i mrziti. I samo zove ove jadne države da se u nju “trpaju”, kako bi ih na taj način još više uništila, jer Evropa nikada nije volila Slavene i još neke druge narode. Na samom početku proučila je njihovu psihologiju naivnih i sa njima može lako  manipulirati, osim Rusima. Bijeda i siromaštvo u balkanskim i ostalim slavenskim državama, gura ljude prema tome Zapadu i u još veću bijedu. Iskorištava njihovu nestabilnu situaciju. I društvenu i zdravstvenu. Nema prava čovjeka. Nikada ga za mnoge nije bilo, niti će biti. To je samo prazna reklama Evropi.

Iskreno, ne volim ni evropsku ni rusku politiku. U dominaciji i nametanju stavova su dosta slični, ali eto, u Rusiji je najdublje i najjače sačuvana slavenska tradicija. Pak, sve ima svoje dobre i loše strane. Ova zemaljska kugla i sve što je na njoj je jedna velika shizofrenija i projekcija. I u  prirodi dominira podjela na dobro i loše, a kako tek kod toga iskompleksiranog bića, koji je čovjek. I uvijek je riba ribi grizla rep.

            Nažalost, današnja birokracija, u kojoj visoko pozicionirani takozvani političari, koji nemaju nikakve veze sa politikom, “trpaju” pare u džep, podržavaju u neku ruku nacionalizam u tim zemljama da bi imao ko da ih podrži na izborima, ako im zafali glasić. Nacionalisti, ljudi koji još žive u nekom srednjem dobu i drže se nekih svojih jeftinih parola, krijući se iza križa, krsta itd., najmanje znaju šta je to Evropa, koja ipak ima neke dobre strane, kao što su dvojezične table u evropskim državama,  na primjer u Karpatima. U Slovačkoj i Poljskoj. Katoličkim državama. Zna se da je Poljska veća katolička država od Hrvatske, ipak je odgojila jednog papu, za razliku od  Hrvatske koja je slala ustaše papi, a ne inteligentne napredne ljude, kao što je to bilo u vrijeme Drugog svjetskog rata. Vidite li, dragi nacionalisti sa hrvatske strane, tako velika katolička država, deset puta veća od Hrvatske, postavila je dvojezične tablice, i na latinici i na ćirilici. A vaš Thompson, tj. vaš trenutni intelektualni vođa pjevuši neke pjesmice o papi Jovanu Pavlu II. Nisam još nijednu tablicu vidjela uništenu. Da li znate prepričati neku homiliju Jovana Pavla II? Ja, iako sam pravoslavna, znam više njegovih homilija. A da li znate da je bio pjesnik i dramski pisac? Ako ne znate, mogu da vam posudim neku njegovu knjigu. Vrlo rado.

Dvojezična tabla u Poljskoj

Ne razumijem zašto u Vukovaru smetaju dvojezične table. To je bio nesretan grad za mnoge, a ne samo za braću Hrvate. Umjesto da vi, Hrvati, veliki katolici, širite krišćansku dobrotu, da učite opraštanju, ako se toliko kunete na križ, vi uništavate nečije naslijeđe. Ko vama manipulira? Božji ljudi takve stvari ne rade. Ne priča se o vama više tako dobro, kako je to bilo za vrijeme domovinskog rata. U posljednje vrijeme sve se češće spominju srbosjek i Jasenovac, i vaši zločini za vrijeme građanskog rata. Da li život u prošlosti može da vodi prema budućnosti? Ne može, nikako. Dopustite mladeži da sama bira, a ne da im vi stavljate u glavu ustaštvo i ostalo. Mladeži je potreban novi život, a ne rušenje dvojezičnih tabli.

Dobro je od malena manipulirati najslabijima. Oni najbolje sve upijaju. Pitanje je do čega dovode dobre psihološke pijavice. Da li vi znate šta su to racionalizam i logika? Ne znate. Jer kada biste znali, ne bi vaši umovi podlijegali zlu. Vas previše uzbuđuju vaše krajnje emocije. Radi vas i srpskih nacionalista ginuli su i vaši i drugi ljudi.   Onaj ko glasno viče da je Hrvat katolik ili Srbin pravoslavni, taj nema nikakve veze sa hrišćanstvom. Mnogi nacionalisti na Balkanu koji se kunu na krst ili križ ne znaju ni u pola liturgiju ili misu na pamet, o, joj, predaleko sam otišla, ne znaju ni pola očenaša. Znam da je vama sasvim dovoljno tako malo znanja, da znate nešto više od toga ne biste đavola dobrovoljno pustili u srce. Ne bih da se previše hvalim, premda ovo nije hvaljenje, ali eto, hrvatski nacionalisti, iako ste me mogli više puta maknuti sa zemlje, znam ne samo pravoslavnu liturgiju napamet (i na srpskom i na crkvenoslavenskom), već znam i misu napamet i na poljskom i na hrvatskom. Od djetinjstva sam smatrala da se na takav način gradi pravo kršćanstvo, ne mržnjom, već ljubavi i interesovanjem za druge kršćanske vjere, a ne samo za svoju pravoslavnu. Ponekad zajedno sjedimo na klupi u katoličkoj crkvi, kad boravim u Hrvatskoj. Ne znam zašto Hrvati govore glasno da su žrtve komunizma? Ne mogu to da shvatim. Žrtve komunizma su bili Poljaci, Ukrajinci, Rusi itd., koji su ginuli u sovjetskim logorima negdje na Sibiru. Umirali su u teškim uslovima. Da li ste vi za vrijeme Jugoslavije stajali u redovima ispred dućana da kupite komadić mesa ili mlijeko svojoj djecu? Sigurno niste. Ovi ovdje narodi su često stajali, jer tih namirnica je često nedostajalo. Da li vam je neko branio da idete u crkvu? Da li je neko palio i uništavao katoličke crkve za vrijeme komunizma? Ako vam je neko slučajno branio, sigurno ne tako intenzivno kao komunisti Rusima, Poljacima, Ukrajincim itd. Stariji Poljaci često mi prepričavaju svoje divne događaje vezane za Jugoslaviju i spominju ih sa velikom radošću.

            Ako neki Srbi u Srbiji ne mare previše za ćirilicu, to ne znači da Srbi u Hrvatskoj ne žele da očuvaju ćirilicu. Srbi u Hrvatskoj su hrvatski građani, a ne građani Srbije. Oni žele da na taj način očuvaju svoju tradiciju i identitet. Vi, nacionalisti, biste da se spajate sa Evropom u kojoj zajedno žive raznorazni narodi, ali bez uništavanja nečijeg identiteta, tj. dvojezičnih tabli. Malo čudno i nelogično? Nacionalisti, vaše vrijeme ističe. Niste više u điru. Predlažem ljudima na Balkanu, kao i samoj sebi, da krenemo sa pisanjem viceva o nacionalistima, pa da malo Muju i Hasu pustimo na odmor na Havaje. To će nam dobro doći da se malo nasmijemo i izdignemo makar na tren u ovoj nesreći. Meni su nacionalisti u posljednje vrijeme postali jako interesantni za pisanje satiričnih tekstova. Volim da onako sa distance proučavam njihovu jadnoću punu patetike. Mislim da su oni dobar materijal za raznorazna proučavanja. Možda će ih to makar malo opametiti i nagnati da se pokore. Ne sastoji se život samo od parola, zastava, križeva, himne, već se sastoji od druženja, prirodnog smjeha, zadovoljstva itd. Pravi i iskreni hrvatski katolik nikada ne bi ubio drugog hrišćana, niti pravi i iskreni srpski pravoslavac drugog krišćana. Pravi hrišćani nikada nisu ubijali i širili mržnju. Pravi krišćani nikada nisu izazivali rat. Ako ne znate poštovati tuđe naslijeđe, ne znate ni svoje ni samih sebe. A na kraju krajeva, sve je to naše hrišćansko naslijeđe.