DURAKOVIĆ – JEDINSTVENA SLIKA BOSNE I HERCEGOVINE

Izdvajamo

• Bio je nekonvencionalan u političkim procjenama, duhovit u odnosu na političke partnere s druge strane stola, ali jednako i autoironičan i spreman na pošalicu na vlastiti račun. Sjećam se njegovih mudrih pouka kojima je osvješćivao i bodrio najmlađe bh. političare. Beskompromisan u provođenju bh. autentične logike kad je u pitanju bio magistralni pravac očuvanja bh. duha i na njemu temeljene državničke logike, Duraković je znao moćno poentirati svoja temeljna lucidna politička promišljanja o svijetu i ljudima oko nas.

Povezani članci

• Nedžad Bašić: Fenomenologija stvaranja zla
• KOLINDA KLAUDIJE I ČUDOTVORNI AKVADUKT
• Na vijest o smrti Predraga Matvejevića
• Politički marginalci – tko će koga, nego svoj svoga
• Polemika: Crkva u Hrvata je dobila Hrvate a izgubila narod
• Čovićevo prizivanje naroda!

Foto: sdptuzla

Za sve nas koji smo sa Nijazom Durakovićem, političarem sa pjesničkom dušom, prisno surađivali današnji bh. političari liče na karikaturalne činovnike politike i ništa drugo.

Doba koje je proteklo od dana kada nas je napustio političar-pjesnik Nijaz Duraković ne mjerim uobičajenim vremenskim podeocima i jedinicama trajanja. Mjerim ga sviješću o nevjerojatnoj riječi  i političkom rezonu pravorijeka, ali i o nedostatku političkog nepatvorenog erosa kojim je ovaj stvaralac u politici zračio.

Nijaz Duraković je bio apsolutno atipičan politički djelatnik. Bio je on, prije i iznad svega i titoist i ljevičar i osvješteni protagonist socijalizma sa ljudskim likom. Kao iznimno mlad prometnuo se iz redova političkih aparatčika iznimnim znanjem i političkom pronicljivošću, a jedinstvenom logikom  stvaraoca u politici i političara u stvaralaštvu oplemenjivao je našu bh. pa i regionalnu sredinu političkom pragmom lidera, koji je znao okupiti oko pro-bh. platforme srednjeg puta i svoju, ali i starije generacije političkih intelektualaca i umjetnika ostrašćenih ljevičarskim idejama. Pri tome Duraković je imao gotovo zarazno, magnetično djelovanje rijetko optimistične energije, kojom je permanentno zračio u svakoj prilici. Sjednice kojima je rukovodio – predsjedavao imale su ritam življenja, a ne silovane, suhe političke pragme. Nerijetko je tok sjednice u njenim najdramatičnijim fazama znao oplemeniti Šekspirovim citatom ili njemu osobito dragog pjesnika stolačke duhovne korjenike, kojoj je i sam pripadao, Mehmedalije Maka Dizdara.

U kreiranju svog političkog vjeruju znao je briljantno osluhnuti politički rezon pravorijeka prozaiste i dramatičara Derviša Sušića, nerijetko je citirao Lorku i Nerudu…

Bio je nekonvencionalan u političkim procjenama, duhovit u odnosu na političke partnere s druge strane stola, ali jednako i autoironičan i spreman na pošalicu na vlastiti račun.

Sjećam se njegovih mudrih pouka kojima je osvješćivao i bodrio najmlađe bh. političare. Beskompromisan u provođenju bh. autentične logike kad je u pitanju bio magistralni pravac očuvanja bh. duha i na njemu temeljene državničke logike, Duraković je znao moćno poentirati svoja temeljna lucidna politička promišljanja o svijetu i ljudima oko nas.

Ono što čeka ozbiljan istraživački uklon i seriozne projekte politološke misli je Durakovićevo jedinstveno osjećanje svakog dijela Bosne i Hercegovine, apsolutno autentično tumačenje bh. državnosti u povijesnim koordinatama od najstarijih doba, ali AVNOJ-evski postamentirano.

Za sve nas koji smo sa Nijazom Durakovićem, političarem sa pjesničkom dušom, prisno surađivali današnji bh. političari liče na karikaturalne činovnike politike i ništa drugo.