Đukanović afirmiše nasilje prema onome što ne može da kontroliše

Povezani članci

• Zašto bolje razumijem Petera Handkea od Andersa Olssona
• Dugovi
• Dragan Markovina: Baldasar, Tuđmanov učenik ili kako se briše povijest na splitski način
• Kennedy i mi: Samo da rata ne bude…
• Jovan Nikolaidis: ‘VEZAK VEZLA’ SVIJETU BESJEDILA
• Prvi Maj sa ŽOS i Janisom Varufakisom

Mržnja prema Parlamentu i poslanicima, mržnja prema slobodnim medijima i prema javnom iznošenju istine – tako bi se mogla sažeti suština onoga što je Milo Đukanović juče izgovorio u rodnom, i kako reče „industrijskom Nikšiću“.  Jednom riječju, afirmacija mržnje prema svemu što šef režima ne uspijeva da kontroliše. I afirmacija nasilja kao njemu dragog “tradicionalnog metoda”, u situaciji kada, kako reče, pravni sistem i državne institucije ne funkcionišu. Kao da smo taj sistem i te institucije pravili mi iz PZP-a, a ne on?!

Ničega dakle novoga od ovog višestrukog povratnika, koji još od ratnih 90-ih pa do današnjega dana vlada na identičan način – širi mržnju, guši slobodnu riječ i podstiče “tradicionalno nasilje” prema neistomišljenicima. A sve, tobože, u svrhu zaštite časti, obraza i porodice.

Neprimjereno je da se Milo Đukanović poziva na čast i obraz, jer je on jedini premijer koji je kao kriminalac saslušavan pred istražnim organima druge države. A krajnje je nerazumno da baš on afirmiše upotrebu “tradicionalnih metoda” u zaštiti porodičnih i ljudskih vrijednosti, jer bi mu se to moglo vratiti kao bumerang. Baš njega bi te “tradicionalne metode” mogle skupo koštati.

Imaju li pravo na nasilne osvetničke metode u zaštiti porodice, časti i obraza i svi oni kojima je njegova ratno-huškačka vlast razorila porodicu a obraz ukaljala? Imaju li pravo na te metode potomci i roditelji onih muževa i sinova koje su 90-ih Đukanović, Marović, “Pobjeda” i TVCG poslao u smrt i u sramotu ratovanja za mir? Imaju li pravo na običajnu osvetu  i oni kojima je njegova kriminalna vlast đedovinu popljačkala a egzistenciju dovela do prosjačkog štapa? Ima li pravo na tradicionalne osvetničke metode i porodica pokojnog Duška Jovanovića, i porodica pokojnog inspektora Šćekića? Imaju li pravo, imaju li pravo…?

Ili Đukanović  to pravo na fizičko nasilje, u cilju odbrane časti, obraza i porodice, dozvoljava samo ljudi iz svoga kruga?

Đukanović je juče kukavički likovao zbog nasilja nad svojim najvećim političkim protivnikom – nasilja koje sa neskrivenom slašću odobrava, ali koje nikada nije imao hrabrosti da sam počini. To smo makar svi naučili tokom minulih 25 godina – vazda su njegove političke omraze i javne prijetnje, drugi pretvarali u praktično nasilje, u sačekuše, strijeljanja i bombe. Nikada on lično.

Od svog ulaska u politiku, Milo Đukanović je okružen tjelohraniteljima i kriminalcima. To je svijet u kome i lične kukavice počnu da afirmišu „tradicionalne metode“ i da razvijaju naklonost ka „običajnom pravu“. Ali kada im se jednom uklone kordoni obezbjeđenja, i kada im se pohapse kriminalni zaštitnici, ti novopečeni poklonici običajnog prava se ponovo pokažu u pravom svijetlu – kao obične kukavice sa početka priče. E baš to će Crna Gora uskoro vidjeti, i biće to blagotvorno za našu malu državu.

Napad na Nebojšu Medojevića je žestoko podigao strasti među brojnim aktivistima i našim partijskim članovima, koji sve glasnije traže da se na nasilje odgovori adekvatnom akcijom. Upravo je predsjednik PZP-a taj koji nastoji da uzburkane strasti smiri, i da situaciju iskontroliše. Jučerašnje Đukanovićevo afirmisanje i podsticanje nasilja u Nikšiću, predstavlja dolivanje ulja na vatru podignutih tenzija u ovom vrlo osjetljivom trenutku.

Na kraju moram dodati da mi je od svega što je Đukanović juče u Nikšiću rekao, ipak je najgrotesknija bila njegova kritika „zaogrtanja imunitetom“! Izgleda da je bijela linija od PG do NK bila toliko duga, da je Milo Đukanović usput zaboravio da se on juče u Nikšiću nalazio u svojstvu premijera (a ne iza zatvorskih rešetaka Bariju), samo zato što se pred italijanskim sudom, nakon 6-časovnog saslušanja, pozvao na imunitet!

Danas uvjerljivo zvuči čak i tvrdnja, koju sam nekada smatrao zluradom – da je Milo Đukanović podržao i sami projekat suverene Crne Gore, samo zato da bi sebe spasio od optužbe da je „opasni kriminalac, sklon uništavanju dokaza i uklanjanju svjedoka“ (citat iz pravosnažne presude italijanskog suda). Dakle samo zato da bi svoj kriminalni dosije mogao zakloniti iza državnog imuniteta.

Pa kako se onda ne nasmijati grohotom na njegove jučerašnje kritike onih koji su, kako reče, „zaogrnuti imunitetom države“. Bio je to juče pravi vašar licemjerja i kukavičluka u, kako reče premijer, „industrijskom Nikšiću koji ponovo izrasta u centar kulture“.

Koča PAVLOVIĆ, član Predsjedništva PZP