Države bi se trebale usmjeriti na obeštećenje žrtava a ne na pokrivanje i prikrivanje zločina nacionalnim zastavama

Izdvajamo

• I ovom prilikom želimo naglasiti da bi se države trebale usmjeriti na obeštećenje žrtava i poticanje društvene empatije prema njima, a ne na pokrivanje i prikrivanje zločina nacionalnim zastavama. Nepostojanje političke volje i moralne snage da se suoči sa zločinima koji su u njeno ime počinjeni, nedostojno je odgovorne pravne države, a, dugoročno, uvijek se pokazuje štetnim za društvo

Povezani članci

• O antisemitizmu
• HRVATSKA – VJERSKA DRŽAVA?
• Rosenbergova beba
• Protesti rudara u Sarajevu
• BUDNOST
• MOST – PRED KOJIM SU NEMOĆNI VARVARI

Donosimo izjava Igmanske inicijative povodom pravomoćne presude Ratku Mladiću:

“Žalbeno vijeće Međunarodnog rezidualnog mehanizma u Haagu[1] potvrdilo je prvostupanjsku presudu, kaznu doživotnog zatvora, generalu Ratku Mladiću. To je jedna od zadnjih presuda te institucije i njom, u očima javnosti, završava rad međunarodnog suda koji se u državama čijim građanima se na njemu sudilo, kolokvijalno zvao Haaški sud.

O zločinima za koje je general Mladić kriv, bilo po zapovjednoj odgovornosti bilo kao direktni nalogodavac, argumentirano se piše već desetljećima i uglavnom se sve zna. Dosta toga i iz svojevremenih izjava samog Mladića i njegovih podređenih, jer kad su se zločini dogodili oni su činjeni u ime država i naroda i nije baš bilo izgledno da će počinioci ikad završiti na sudu. Za najteže od tih zločina, poput genocida u Srebrenici ili višegodišnjeg terora nad građanima Sarajeva, Mladić je sada pravomoćno osuđen. A zločini su bili takvih razmjera da čak i najteža kazna koju je sud mogao izreći, doživotni zatvor, izgleda kao simbolična.

Da nije bilo Haaškog suda vjerojatno bi malo kome od direktnih počinioca ratnih zločina bilo suđeno na domaćim sudovima, a gotovo sigurno nikom od najodgovornijih generala i političara. U tom smislu taj sud, ustanovljen rezolucijom UNa, bio je prilika da se društva u Srbiji, Hrvatskoj, Crnoj Gori i BiH lakše suoče s tamnim stranama svoje nedavne prošlosti. Ta prilika nije iskorištena. Većina vodećih političara u našim državama tretira(la) je Haški sud kao „švedski stol“, bira samo ono što im se svidi, pozdravlja osuđujuće presude „drugoj“ strani, a proglašava nepravdom i omalovažava Haaški sud kad su osuđeni počinioci s „njihove“ strane.

I ovom prilikom želimo naglasiti da bi se države trebale usmjeriti na obeštećenje žrtava i poticanje društvene empatije prema njima, a ne na pokrivanje i prikrivanje zločina nacionalnim zastavama. Nepostojanje političke volje i moralne snage da se suoči sa zločinima koji su u njeno ime počinjeni, nedostojno je odgovorne pravne države, a, dugoročno, uvijek se pokazuje štetnim za društvo”, stoji u zajedničkoj izjavi Igmanske inicijative povodom presude Ratku Mladiću, a koju su potpisali: Vehid Šehić – BiH, Branislav Radulović – Crna Gora, Zoran Pusić – Hrvatska i Aleksandar Popov – Srbija.

Igmanska inicijativa predstavlja najširu koaliciju organizacija civilnog društva, mirovnih pokreta, istaknutih pojedinaca, profesora i kulturnih stvaralaca sa područja Srbije, Hrvatske, Bosne i Hercegovine i Crne Gore.

[1] Međunarodni kazneni sud za bivšu Jugoslaviju (MKSJ) imao je mandat, kao sud UNa, od 1993. do 2017. godine. Međunarodni rezidualni mehanizam za kaznene sudove (za Jugoslaviju i Ruandu) osnovan je rezolucijom UNa 2010. godine, sa statutom koji mu propisuje deset funkcija, u osnovi da završi preostale (rezidualne) sudske procese koji su započeti na MKSJ (odnosno MKSR).