Država bez građana

Izdvajamo

• Groteskan je taj literarni uradak skupina na državnoj sisi kojim optužuju splitskog gradonačelnika kao „instrument anacionalnih platformi koje pod krinkom ljudskih prava, virtualne jednakosti ne prežu od uništenja temeljnih ljudskih prava“. I sve to dok je „napadnut naš identitet, naša nacionalna zajednica, naša povijest, kultura…“. Gdje? U Splitu? Ne, nego u njihovoj imaginaciji posvojene Bosne u kojoj su se „borili“ 90-tih, ostvarujući san onoga ludoga diktatora Tuđmana o pripojenju dijela BiH Hrvatskoj.

Povezani članci

• Savjet ministara inostranih poslova EU raspravlja o BiH
• Pisac bez lica
• Viktor Ivančić: 40 STVARI KOJE TREBA ZNATI O PANDEMIJI
• Edin Pobrić: Rimski koloseum se vratio na velika vrata – hljeba, igara i krvi
• Počinje EYOF, u Sarajevo se vraća duh nezaboravnih Olimpijskih igara
• Poziv na javnu raspravu o izgradnji na lokalitetu parka Hastahana

Izbori u BiH završili su očekivano, ipak uz sitne pomake. U Republici Srpskoj, stvorenoj na žilavom srpskom nacionalizmu, na vlasti ostaje isti politički mufljuz Milorad Dodik, drugar hrvatske vladajuće elite, poražena je tvrdolinijašica tamošnjeg HDZ-a, a pomak je neočekivana pobjeda socijaldemokrata Denisa Bećirovića, kandidata ujedinjene opozicije, i pad bošnjačkog turbonacionaliste Bakira Izetbegovića koji bi sada, lišen vlasti i moći, lako mogao završiti pred istražnim organima zbog brojnih koruptivnih afera.

Svakako mali pomak za društveno, politički i ekonomski posve rasturenu državu, čiji su izborni rezultati potresli hrvatsku vlast i ešalone zagriženih desničara pošto se negdje tek jedva čujno protepala sintagma „građanska BiH.“ A to je kao nož zariven u srce političkih nacionalista svih predznaka jer podrazumijeva najveću opasnost za okončanje trajnog etničkog ustrojstva te države u kojoj nikako ne bi smjeli, kao nekada, živjeti građani, nego samo pripadnici nacionalnih plemena, određeni tek primitivnim etnicitetom, naslijeđenim rođenjem, a koji poništava sve civilizacijske, građanske vrijednosti.

Otuda je, iz tog mraka etnosa i nacionalizma, izašao i grubi napad na gradonačelnika Splita koji se eto usudio uoči izbora poslati podršku multietničkoj, socijalno-liberalnoj stranci u Sarajevu, članici iste asocijacije kojoj pripada i njegov Centar. Usudio se zanemariti tekući hrvatski nacionalizam vladajuće elite i čopore desničara koji nikada nisu prežalili gubitak one nakaradne tvorevine Herceg-Bosne, formirane u ratnom osvajanju na tlu zapadne BiH, a čiji su vođe svi redom završili u zatvoru nakon presuda Haškog tribunala zbog nasilja nad Bošnjacima, zbog Dretelja, Heliodroma, logora u kojima su hrvatski junaci mučili i ubijali bosanske civile.

Zato je valjda i bilo sasvim normalno da se uoči BiH izbora, u Mostaru, zamišljenom onomad kao glavnom gradu hrvatske kolonije, Herceg-Bosne, zavijore zastave te zločinačke paradržave zajedno sa zastavom Izraela. Zašto Izraela? Pa valjda kao poruka o teškom stradavanju Izraelaca od strane palestinskih nevjernika, upravo kao što Hrvati u Bosni stradavaju i pate pod muslimanskom čizmom. Na tu otvorenu produkciju najgoreg hrvatskog šovinizma, režiranog od strane HDZ-a BiH, reagirala je jedino Naša stranka iz Sarajeva, ona kojoj je splitski gradonačelnik uputio riječi podrške. I lov na Ivicu Puljka mogao je započeti. Na zadnje su se noge odmah digli splitski hadezeovci, a onda i takozvani veterani, oni kojima je ratovanje u Bosni 90-tih bio razumljiv način vraćanja Hrvatskoj njenog tobože povijesnog teritorija, po cijenu tolikih zločina nad bošnjačkim stanovništvom i koji ni do danas nisu prihvatili gubitak i osudu tvorevine Herceg-Bosne, pa zato jauču nad tobože ugroženim nacionalnim identitetom bosanskohercegovačkih Hrvata.

„To je protuhrvatsko ponašanje… davanje podrške opciji koju čine skupine umjetnika i javnih osoba iz bošnjačkog miljea koja djeluje s internacionalističkih, nadnacionalnih i navodno građanskih pozicija“, histerično Puljku tumače vođe splitskog HDZ-a, te da „nije potrebno objašnjavati što se krije iza te građanske agende“. A krije se, što drugo, nego „duboko antihrvatski projekt“, i još: “Nitko ne može biti građanin, ni čovjek, bez svog temeljnog identiteta“, žeste se hadezeovci, lupetajući kako je „nacionalni identitet temeljno obilježje svakog čovjeka“, bez kojega si – kao što je nekoć kazao jedan zadrti pop – „kao govno na kiši!“ Navalile su na „antihrvata“ desničarske hulje i to u ime svih nas, jer da je „osramotio sve građane Splita javno osporavajući značaj našega povijesnog i kulturološkog identiteta“.

I kako sad kretenima objasniti da mene na primjer Puljak osramotio nije, štoviše? I fino im kazati da odjebu konačno sa svojim plemenskim, mafijaškim i nacionalističkim „vrijednostima“. Skupa s tim veteranskim kohortama koje prijeteći prokazuju gradonačelnika Splita za izdaju hrvatstva, svojatajući još i Split kao svoje vlasništvo, kojemu da se „oduzima njegovu hrvatsku esenciju, bit, prepoznatljivost, dok se Hrvati u BiH bore za golo preživljavanje“.

Groteskan je taj literarni uradak skupina na državnoj sisi kojim optužuju splitskog gradonačelnika kao „instrument anacionalnih platformi koje pod krinkom ljudskih prava, virtualne jednakosti ne prežu od uništenja temeljnih ljudskih prava“. I sve to dok je „napadnut naš identitet, naša nacionalna zajednica, naša povijest, kultura…“. Gdje? U Splitu? Ne, nego u njihovoj imaginaciji posvojene Bosne u kojoj su se „borili“ 90-tih, ostvarujući san onoga ludoga diktatora Tuđmana o pripojenju dijela BiH Hrvatskoj.

Ponovili su nam vječni čuvari ognjišta i lekciju da je u zadnjem ratu u BiH „napadnut naš identitet, naša nacionalna zajednica, naše pravo na život“. I podučili nas tko se krije iza vražje „građanske agende“ – umjetnici, homoseksualci, anacionalna guba. Pa drugovi partijci, može li prijedlog da za takve otvorite još jedan Goli otok? Da na 40 stupnjeva tucaju kamen dok konačno ne nauče da je čovjek ništa, nula, drek, bez nacionalnog identiteta. Hrvatskog pogotovo.

Mladina