Dramatična poruka Svjetske banke liderima u BiH: Ukinite povlastice boračkim organizacijama i smanjite mirovine ili ćete propasti!

Povezani članci

• Leteći cirkus Montyja Pythona
• Traži se opozicija
• Puste kuće u zavičaju
• Gospodine Visoki predstavniče, krajnje je vrijeme za bonske ovlasti
• BHT1 I FTV: IZ BLEIBURGA KAD SE VRATIM JA…
• Kuda ide družina Kosovara?

Mirovine u Federaciji BiH ovaj mjesec su isplaćene, no zbog katastrofalne ekonomske i financijske situacije i nezaposlenosti pitanje je koliko će se nakaradno “nasađen” mirovinski sustav moći održati.

Stručnjaci već godinama upozoravaju na njegovu neodrživost, no na samim reformama ništa nije urađeno. Vlasti u Federaciji, i u ovom i u prošlome mandatu, ignorirale su brojne preporuke, uključujući i onu Svjetske banke koja je jasno rekla kako “vlasti u BiH nemaju mnogo izbora osim da se izravno suprotstave ovim izazovima”.

A mjere koje je nakon duboke i detaljne analize “preporučila” Svjetska banka su više nego radikalne i uključuju ukidanje invalidnina, naknada mladim udovicama, smanjenje privilegiranih mirovina, dizanje dobne granice za odlazak u mirovinu, racionaliziranje i transparentnije upravljanje fondom plaća u javnom sektoru, bolje usmjerenje gotovinskih transfera k siromašnim kategorijama stanovništva…

Situacija u FBiH nije nimalo ružičasta, dok je u nekim primjerima, gledano u svjetskim mjerilima, potpuno apsurdna. Svjetska banka u svojim preporukama reforme mirovinskog sustava u FBiH navodi kako ovaj entitet troši gotovo deset posto BDP-a na isplatu mirovina što je više nego u Švedskoj koja je školski primjer europske socijalne države ili, pak, Japanu koji je trenutačno treće gospodarstvo na svijetu.

Gotovo nevjerojatno zvuči podatak da je čak trećina umirovljenika mlađa od 65 godina, a da je od toga 59 posto primatelja invalidskih mirovina. Tu je i 38 posto udovica mlađih od 65 godina koje već neko vrijeme dobivaju mirovine.

Štoviše, Svjetska banka navodi kako će dobro razmisliti o ikakvoj proračunskoj potpori dok se ovo ne promijeni, a i MMF je posljednji kreditni aranžman uvjetovao upravo reformom mirovinskog sustava u FBiH i Republici Srpskoj, gdje je situacija nijansu bolja nego u FBiH.

Iz Ureda Svjetske banke u BiH godinama upozoravaju da bi Portugal i Grčka trebali biti primjer BiH, te stimulacija za vlade, sindikate, braniteljske organizacije i sve ostale aktere da počnu raditi zajedno, kako bi se što prije poduzele nužne mjere i zemlja suočila s posljedicama krize.

Prema podacima Svjetske banke, nezaposlenost u FBiH iznosi oko 28,6 posto pa tako jedan radnik radi za 0,73 umirovljenika. Više od pola umirovljenika prima invalidske mirovine, starosnu mirovinu je zaradila tek četvrtina žena, ostatak otpada na mirovine koje “beru” kao udovice dok oko 14 posto prima invalidsku mirovinu.

Svjetska banka ističe kako su “privilegirane” mirovine dobile često jako mlade i radno sposobne osobe u FBiH i koje čine oko sedam posto fonda i veće su od 20 do 80 posto od “neprivilegiranih”. Nijedna tranzicijska zemlja nema toliko “mladih” umirovljenika, a istodobno se u većini zemalja članica EU-a 45 godina radnog staža smatra vrhuncem radne karijere.

Nigdje u svijetu, osim naravno kod nas, udovice i udovci ne dobivaju mirovine prije nego dostignu dob za odlazak u mirovine, tek se određena pomoć isplaćuje onima koji imaju djecu sve dok se ponovno ne udaju, odnosno ožene.

Osim toga, zemlje Europske unije, pa i po cijenu nereda koji gledamo na ulicama njihovih gradova, podižu dobnu granicu za odlazak u mirovinu. Vlasti u FBiH to planiraju tek nakon izbora 2014. godine, ako i tad, a do tad će muškarci u mirovinu ići sa 65 godina starosti i 20 godina radnog staža ili 60 godina starosti i 35 godina radnog staža, dok žene idu s 55 godina starosti i 30 godina radnog staža.

Svjetska banka upozorava i na nelogičnosti kod obračuna koeficijenata za mirovinu, posebno na miješanje Vlade FBiH koja diktira iznose minimalnih, a posebno iznose “privilegiranih” mirovina te ukazuje i na nelogičnost da se kod određivanja visine mirovine koristi prosjek plaća u zadnjih deset godina, dok se u Europi većinom koristi cijeli radni vijek.

Ovo su sve važna pitanja i tek početak onog što nas čeka, za provođenje ovakvih reformi je potrebna suglasnost socijalnih partnera i spremnost na promjene društva u cjelini, no pitanje je koliko naše vlasti imaju hrabrosti s ovim se suočiti. Bez toga je samo pitanje vremena kada će doći do urušavanja mirovinskih fondova, posebno ako vidimo da se zaposlenost u posljednjih nekoliko godina povećava samo u javnom sektoru što znači još veća opterećenja na proračune.