ENG
DRAGI HRVATI, HAJDUKOVU ZASTAVU NISAM PONIO TAJ DAN!
Autor/ica 👤Ivo Anić
Povezani članci
Hrvatska zastava iz vremena jugoslavenskog socijalizma, te nekolicina zastava sa srpom, čekićem i zvijezdom, kojima se mahalo na skupu antifašista u Zagrebu, izazvale su pravu lavinu osuda, sablazni, pa i otvorenih prijetnji, vrijeđanja, posebno na društvenim mrežama.
Da smo poprilično retardirano društvo pokazalo se i u toj jedinstvenoj prilici koju inače malo i neznatno imamo prilike vidjeti u našem glavnom gradu. takav kontekst skupa ljudi koji nisu štajaznam, u organizaciji najčistije stranke prava zbilja jest raritet i već sam po sebi dovoljna zanimljivost. Zemlja smo koja se vrti u začaranom krugu, dokaz je to današnje spaljivanje Novosti, tjednika nacionalne srpske manjine koje je tako neodoljivo podsjetilo na spaljivanje Ferala 1994. na splitskoj Pjaci. Tom sam događaju, kao mlađahni kolporter Ferala nažalost prisustvovao i pamtim iz tog vremena ista lica koja se u vremenu promijenila nisu. Ista mržnja isijava iz tih ljudi, iste prizemne strasti, ista razina neobrazovanosti, kulture i upravo te riječi možemo vezati i uz događaje nakon skupa antifašista, koji su se naravno odvijali u medijskoj i društvenoj domeni mile nam i tolerantne domovine.
No krenimo redom s izljevima posvemašnje neukosti, neupućenosti, izostanka temeljne naobrazbe, a u većini slučajeva i osnovne kako kućne, tako i životne kulture. Već dok se sam skup održavao fotografije zastava „koje su neodoljivo podsjećale na zastave nekadašnjeg Sovjetskog Saveza“, kružile su internetom na užas domoljubno – zanesenih Hrvata koji nisu mogli shvatiti da netko u njihovom glavnom gradu maše Staljinističko – totalitarno – zločinačkim simbolima, a vrag da ne spava, i Titoističko – komunističko – kazamatskim, te još hrvatskim, zastavama i to sa zločinačkom crvenom zvijezdom, simbolom valjda JNA, kako se u većini slučajeva inputiralo tom, za naše (ne) prilike poprilično hrabrim skupom.
Da pojasnimo za neupućene,u ponedjeljak navečer skupina od tisuću ljudi na Trgu žrtava fašizma svojim je prosvjedom pokušala poslati poruku građanima Zagreba, kako je njihov grad, ali i glavni grad svih Hrvata odvajkada bio „nepokoreni grad“, što hoće reći, grad koji se suprotstavio okupaciji, fašizmu, i grad koji tom svojom tradicijom, povijesti koju su ispisali ljudi u tom vremenu, jebiga, treba ponositi!
Već u prvim minutama objave fotografija sa skupa na društvenim mrežama oglasili su se svi oni koje su rečena obilježja ozbiljno raspizdila, od zavarivača, branitelja, do trudnica iz kojekakvih katoličkih zajednica, no oglasili su se i akademski obrazovani ljudi, profesori, kao izvjesni Vedran Đulabić, inače profesor na Pravnom fakultetu u Zagrebu koji je na svom Twitter profilu zapjenjeno saopćio Hrvatima kako se u njegovom Zagrebu, godine gospodnje 2017. Maše zastavama SFRJ, te kako normalan čovjek ne zna tko je u Hrvatskoj ozbiljno skrenuo s uma, antifašisti ili mi, fašisti koji im to dopuštamo!
Imuni nisu ostali ni najbolji Hrvatski portali, pa se osuda zastava zločinačkog Sovjetskog Saveza prenijela i u taj medijski prostor vazda gladan dobrih kostiju koje će hrvatski Trol rado glođati, ponavljamo za neupućene, Trol koji baš i nije povijesno potkovan, kao i oni koji su plasirali te bombastične naslove naslađujući se sebi u bradu kako će i danas oboriti server svog lokalnog tabloida, a komentari će dosezati granice pucanja cyber domene istog.
Postavlja se pitanje zbog čega hrvatski antifašisti podržavaju totalitarnu komunističku ideologiju Sovjetskog Saveza koja je kriva za smrt milijuna ljudi tijekom sedam desetljeća koliko je otprilike trajala, zaključili su mudri i obrazovani kolumnisti rečenih portala, no da vrag ne spava, uskoro se začula i zvučna kulisa na rečenom događaju, koja je gle vraga, na razglasu, usred Zagreba, puštala Bilećanku, valjda najpoznatiju i najemotivniju pjesmu s kojom su partizani išli u borbu. Da nismo dugo trebali čekati i na eminentnije likove iz naše svakidašnjice, likove koji obnašaju visoke dužnosti, a da valjda osnovnu školu nemaju, ili je nisu pohađali u pripizdinama iz kojih su došli, te smo mogli čuti uglas papagajske osude koje su išle toliko daleko da su neke bile i na granici linča, ne samo dobrog ukusa povijesne neozbiljnosti u Hrvata.
Da stvar bude luđa pobrinula su se visokoobrazovana pera u Hrvata koja su mahom napravila zanimljivu paralelu, ironično naglašavajući, kako se upravo Josip Broz Tito aktivno borio protiv te i takve simbolike totalitarizma, te Josifu Visarionoviču Staljinu očitao veliku povijesnu lekciju zbog toga. Da stvar bude sada posve luđa pobrinuo se isti autor naglasivši u daljnjem tekstu „kako je riječ o totalitarnoj ideologiji u kojoj su ljudska prava bila nepoznat pojam, a kako je SSSR odigrao jednu od ključnih uloga u, kako su ga sami zvali, “Velikom domovinskom ratu”. Naravno, radi se o ratu koji je u svijetu poznat kao Drugi svjetski rat. No ta činjenica nikako ne može isprati sva zla koja su se učinila u ime srpa i čekića. Kao što ni, evo zgodne paralele, HOS-ov veliki doprinos u Domovinskom ratu nikako ne može sprati svu ljagu s pozdrava “Za dom spremni” koji su izmislile i u najprljavije svrhe koristile ustaše.
Može se postaviti pitanje jesu li antifašisti koji brane ime Trga maršala Tita mahali zastavama zemalja pobjednica u ratu protiv nacističke Njemačke. Odgovor glasi – teško, jer nismo vidjeli britanske i američke zastave na jučerašnjem skupu u Zagrebu.
Zbog toga ostaje pitanje zbog čega prosvjednici tako uporno mašu zastavama SSSR-a, totalitarnog sustava koji je u jednom momentu čak zaprijetio vojnom akcijom Titovoj Jugoslaviji“, zaključio je naš lumen o svim zlima koja su počinjena pod tom nesretnom zastavom, kako je ono nazvavši, „srpa i čekića!“
Zbilja kako klasičnom Hrvatskom glupanu, bio on novinar, profesor, intelektualac, političar, zavarivač ili trudnica uključena u katoličku vjersku zajednicu objasniti simboliku i značenje crvene zastave sa srpom i čekićem? Kako rečenim Hrvatskim glupanima objasniti i onu drugu, Hrvatsku, zastavu sa petokrakom pod kojom su partizani ušli u oslobođeni Split? Imate je jasno na slikama na rivi, ta se zastava vijori baš iznad glave Vladimira Nazora koji, oca mu jerbem, na magarcu ulazi u Split kao Isus nekada u Jeruzalem? Zbilja kako tim ljudima koji ili se prave glupi ili su zbilja glupi u što sve više vjerujem u kratkim crtama opisati što su te zastave značile, koliko je ljudi izgubilo živote pod njima i u kakvom su povijesnom kontekstu u odnosu na fašizam, ne na kasnije ideologije ove ili one ili ljude politiku koja ih je koristila?
Možda bi najbolje bilo da pitamo Mihaila Minjina (koji je sad to u pičku materinu), vojnika Crvene Armije koji je uspentravši se na Reichstage, u noći 30. Aprila 1945. godine, upravo tu spornu zastavu Hrvatima, podigao na radost cijelog slobodarskog svijeta i simbolično označivši kraj fašističkog zla koje je svijet pretvorilo u ocean krvi i užasa.
Mihail bi danas da je živ, u kratkim crtama, kako se kasnije pričalo o njemu da je znao govoriti, objasnio neupućenim Hrvatima o svojoj zastavi koju je zabio u samo srce nacističke Njemačke otprilike ovako: „Jebiga dragi Hrvati, Hajdukovu zastavu nisam ponio taj dan!”
Autor/ica 👤Ivo Anić
