Dragan Markovina: Lustig na barikadama

Povezani članci

• Podzemna država?
• Ustašoidi polako idu prema izlazu iz kina
• Svetislav Basara: Konuzine, ne može biti veći Srbin od Srba
• Podobni naprijed – ostali STOJ!
• Odluke Ustavnoga suda kao faktor budućnosti BiH
• Logor smrti Omarska

Ako je dosad i bilo kakve sumnje u pogledu društvenog karaktera RH i njezinog političkog sustava te iskazivanja poželjnih društvenih normi, ona je nakon današnjeg dana posve otklonjena. Dakle, da prije daljnje elaboracije sumiramo neoborivo. Živimo u društvu skrojenom po mjeri jednog paranoika koji s realnim životom nije imao blage veze, konstantno živeći u nekim vlastitim povijesnim prijeporima koje je tek površno poznavao, a još manje razumio, koji se usput samoprozvao ocem domovine, izmislivši svima nerazumjivi leksik,  nazvavši ga hrvatskim jezikom i čije je pogubno djelovanje na hrvatsko društvo ostavilo neotklonive tragove s kojima ćemo se boriti još desetljećima. Dotični drug i gospodin proizveo je tako društvo na vlastitu sliku i priliku, u čemu mu je sekundirao vječni kalkulant bez jasnog stava (Ivica Račan) te danas imamo ovo što imamo. A to je društvo prestrašenih individualaca, koji suvremeni svijet ne razumiju ni pod razno, osjećaju vječnu ugrozu od kojekakvih zavjera, mahom su polupismeni i neobrazovani, lažno zaljubljeni u domovinu koju potkradaju na svakom koraku, a sve pod fasadom tradicionalnog katolicizma, posve ispražnjenost od ikakvog istinski religijskog sadržaja, zahvaljujući čemu vjeru nose kao amblem, spremni da se dignu na oružje kad god zatreba ne bi li obranili vlastite vrijednosti. Koje naravno ne znaju niti pošteno navesti, jer je sve što tvrde da jesu potpuna laž koju nisu spremni priznati. U pozadini cijelog tog spektra doživljaja svijeta, kao kamen temeljac spomenutog svjetonazora leži idolopoklonstvo prema tzv. NDH. Ustaškoj, koljačkoj državi, rasnih zakona, koncentracionih logora, vođenoj od strane bijednika koji u normalnom mirnodopskom životu nikad nisu i ne bi značili ništa te su iz tog osjećaja vječne inferiornosti kojeg se nisu mogli riješiti ni s dolaskom na vlast, mrzili sve i svakoga, doslovno ubijajući svaki glas otpora i, gle čuda, braneći upravo iste ove vrijednosti koje brane pošteni državotvorni pregaoci iz Zadra i Knina u reakcijama na Lustigovo predavanje i film.

Stoji tako Branko Lustig posve sam, kao predziđe civilizirane Hrvatske. Čovjek koga je ovo društvo, ne tako davno poslalo u Aušvic da u njemu skonča u plinskoj komori i zauvijek nestane, skupa s narodom kojem pripada. Ponosan i nepokolebljiv, stoji taj čovjek nasuprot harangi vodećih dalmatinskih novina i malomišćanskih luzera koji su već potpalili lomaču, kad već nema više plinskih komora, te napali ovog hrabrog čovjeka jer se drznuo izjaviti da ne vjeruje u boga. I to još pred djecom. Krajnje nedopustivo, pomisliše vrli Hrvati iz Zadra i još veće Hrvatine iz kninske škole ljupkog imena. Nećeš majci, nemoj da se netko usudi otići na projekciju filma koja govori samo i jedino istinu. Onu istinu s kojom se dobar dio ovdašnjih Tuđmanovih sljedbenika nikako ne može pomiriti. Istinu o najodvratnijim zamislivim zločinima koje je ta tzv. država organizirano počinila u drugom svjetskom ratu i istinu o njenom konačnom porazu, koji im je, da se ne lažemo, nanijela Komunistička partija Jugoslavije. I kakva god da je ta druga Jugoslavija bila, a svi znamo da je imala tisuću mana, predstavljala je vrhunski doseg humanizma i pripadnosti zapadnocivilizacijskim vrijednostima za kojima ovi toliko sline u svojoj malograđanskoj fasciniranosti žutim zvijezdicama sa bandire, u usporedbi s ovim što imamo danas. Sa društvom, spremnim na totalni bojkot drugog i drukčijeg, posve posvađanog sa idejom građanskog društva i demokracijom kao takvom. Sa društvom bijednih fanatika i vječnih gubitnika, željnih da budu dio stada. Sa tzv. uzgrednicima, kako ih je otac domovine volio zvati!