Došao je taj dan: Vrijeme kada pravi asovi mijenjaju lažne

Izdvajamo

• Zbog toga Ronaldo i Pjanić, i svi ostali svjetski fudbaleri, zaslužuju makar mjesec dana da budu glavne face u svakom dijelu planete. Koliko god bili preplaćeni, oni zaslužuju mnogo više pažnje od raznih svjetskih starleta kojima najteži posao predstavlja širenje nogu pred vlasnicima modnih agencija i njihovim bogatim klijentima.

Povezani članci

• Lijepa njihova
• NOVAK I 11 ZMAJEVA
• Zlatko Jelisavac: Fama o ludom i zbunjenom III: Sistem Harp
• Dan srpskog jedinstva: Neman je opet pred vratima 
• Sve prolazi, samo zločin ostaje
• U procjepu između bezidejnosti i zaborava: VAŽNO JE BITI POSLUŠAN?

Nakon četiri godine čekanja i na stotine odigranih kvalifikacijskih utakmica širom planete, napokon je došao i taj dan koji su ljubitelji fudbala širom svijeta s nestpljenjem čekali.

Piše: Haris Ljevo

Večeras u Sao Paolu počinje 20. Svjetsko prvenstvo u fudbalu koje će otvoriti domaći Brazil i reprezentacija Hrvatske. Za ljubitelje fudbala u našoj zemlji ovo SP ima poseban značaj, jer će po prvi put u svojoj historiji učešće uzeti i naša reprezentacija.

Iako se svake godine održava neki veliki sportski spektakl; Evropsko prvenstvo u fudbalu, Copa America (fudbalsko prvenstvo Južne Amerike), zimske i ljetne Olimpijske igre itd., Mundijal je, ipak, uz dužno poštovanje prema svim ostalim takmičenjima i sportovima, događaj koji izaziva najviše pažnje. To je takmičenje koje tokom tih 30 dana trajanja prate čak i oni koji tokom ostalog perioda između dva prvenstva prate jako malo ili skoro nikako sport.

Mjesec dana, koliko traje najveći sportski spektakl na svijetu, prilika je da pažnju javnosti širom svijeta zaokupe oni koji zaista svojim radom, ponašanjem i odnosom prema poslu kojim se bave to i zaslužuju.

U narednih mjesec dana naslovnice svih svjetskih medija punit će fudbaleri, treneri i ostali sportski radnici koji su svojim predanim radom tokom cijelog života imali za cilj da se jednog dana nađu na najvećoj svjetskoj smotri fudbala.

Sport i fudbal u samim svojim počecima bili su igra, a danas su postali biznis i jedna od naprofitabilnijih grana privrede u svakoj iole razvijenijoj zemlji na svijetu. Fudbal je biznis u kojem se vrti ogroman novac, od kojeg žive milioni ljudi i kroz koji se, zbog visine poreza na plate igrača i trenera, pune i budžeti država.

Iako će mnogi reći, vjerovatno s pravom, da su fudbaleri danas mnogo preplaćeni, ali ako pogledamo ko sve krasi naslovnice svjetskih medija tokom preostalih mjeseci u godini, onda fudbaleri, gladijatori modernog doba, zaista zaslužuju svojih mjesec dana.

Da bi stigli do dresa madridskog Reala i Rome, Cristiano Ronaldo i Miralem Pjanić morali su od ranog djetinjstva liti suze, krv i znoj, dok su mnogi njihovi vršnjaci u njihovim zemljama, ali i u većini drugih svjetskih zemalja, za osiguranje životne egzistencije morali otići samo do kancelarije najbližeg lokalnog odbora neke političke partije i tako zaslužiti dobro plaćeno radno mjesto u nekoj javnoj firmi.

Zbog toga Ronaldo i Pjanić, i svi ostali svjetski fudbaleri, zaslužuju makar mjesec dana da budu glavne face u svakom dijelu planete. Koliko god bili preplaćeni, oni zaslužuju mnogo više pažnje od raznih svjetskih starleta kojima najteži posao predstavlja pokazivanje nogu pred vlasnicima modnih agencija i njihovim bogatim klijentima.

Koliko god današnji sport imao mana u vidu namještanja rezultata i raznih doping afera, on je još uvijek jedan častan biznis u kojem najbolje rezultate ostvaruju oni koji se najviše trude i najviše ulažu u sebe. Sportista je od malih nogu odgajan da bude pošten, pa i onda kada skrene s pravog puta i prevarom dođe do uspjeha, njegova savjest mu nalaže da javno prizna prevaru i pospe se pepelom pred javnošću. Najbolji primjer je Lance Armstrong.

Primjera slavnog američkog bicikliste u svijetu sporta zaista je mnogo, ali je zato skoro nemoguće naći svjetskog političara ili biznismena da je javno priznao počinjenje korupcije. Čak i kada mu se korupcija dokaže, on na sudu vidi urotu protiv sebe od strane političkih protivnika i konkurencije.

U tranzicijskim zemljama, poput ovih naših balkanskih, svakodnevno možete pročitati vijest o kupljenim diplomama, ukradenim doktoratima i ostalim malverzacijama onih koji odlučuju o našim sudbinama i budućnosti naše djece, ali ne možete naći vijest o kupljenim diplomama trenera koji odgajaju i sklanjaju s ulica našu djecu.

E, upravo zbog toga, momci koji svakodnevno, svoj pošteno zarađen novac, izdvajaju za gladne, siromašne i bolesne u svijetu, zaslužuju da u narednih mjesec dana budu zastupljeniji od raznih muljatora, mešetara, kriminalaca, sponzoruša…