DOMOLJUBNA INKVIZICIJA

Autor/ica 👤Ivo Anić 18.1.2016. u 12:54

Povezani članci

Podići ćemo sve stranačke resurse u organizaciji referenduma za rušenje zakona o medicinski potpomognutoj oplodnji i uopće ne sumnjamo kako će to proći, najavio je potpredsjednik HDZ-a Damir Jelić na tiskovnoj konferenciji na kojoj je ta stranka pružila potporu inicijativi Udruge „I ja sam bio embrij“. Da bi jasnije obrazložio stav svoje stranke kao i inicijativu za koju se zalaže, Damir Jelić je u nastavku svog izlaganja ustvrdio da zakon o Medicinski potpomognutoj oplodnji spada među „najveće tragedije hrvatske nacije nakon Jasenovca i Bleiburga“. Tom tiskovnom konferencijom završila je jasna kampanja, po prvi puta u suverenoj i demokratskoj Hrvatskoj, kampanja držanja do svojih riječi u predizbornim tjednima ili dosljednosti u odlukama koje su se jasno i glasno, artikulirano, naciji prezentirale, a ovog puta će se i izvršiti uz Božju providnost i pomoć.

Domoljubna Inkvizicija tako se pokazala kao jedina koalicija parlamentarnih stranaka koja će uistinu i izvršiti sva obećanja svom napaćenom narodu, Domoljubna Inkvizicija tako je postala jedina autentična osovina, ili pokret kako se vole nazivati, koja će se držati svog programa, svog plana osmišljenog prije dvije godine i same volje svojih birača koji su prepoznali autentičnost, hrabrost i poštenje koalicije koja će nas povesti u srednji vijek kojem tako silno žudimo, vijek u kojem je Crkva bila dominantna i vijek u kojem je udaren temelj modernoj civilizaciji koja se hrabro suprotstavila najezdama muslimana kao i sotoni samom uspostavivši Inkviziciju kao izvršno i zakonodavno tijelo koje će sprovoditi jasne i argumentirane zakone. Dvije osnovne stavke najavljene, a kako vidimo pošteno i odrađene nakon izbora su povratak crkvenoj doktrini po pitanjima ljudskih prava, prava na pobačaj ili individualan, medicinski i znanstveni način nastavka vrste, kao i progon svih onih koji ne misle crkvenotvorno tj. državotvorno jer se Domoljubna Inkvizicija prirodno veže uz svoje najizdašnije sponzore i gorljive aktiviste koji budno paze da im se ne dogodi neki novi Tito.

Plan koji je nastao u protekle dvije godine počeo se odvijati kudikamo prije nego je sama Domoljubna Inkvizicija i nastala kao tijelo koje će preuzeti vlast, plan se počeo provoditi duboko u vremenu vladavine Zorana Milanovića, plan koji je računao na pravedni bijes svojih građana koji trpe nepravdu i koji će prepoznati sve one vrijedne intervencije i zahvate koji su nužni da bi se spasila sama nacija koja se opasno odmetnula od svog nastanka, nastanka zasnovanog na temeljima koji su u statutu Domoljubne Inkvizicije tj. Bog, Domovina i Korporacija. Prve korake u tom pravcu uradila je Željka Markić izdašno pomognuta samim ograncima Crkve, referendumi koji su najavljeni bili su jasan znak povratka na „staro“ ili neposrednog resetiranja društva ka njegovim temeljima koji su udareni i simbolično i stvarno.

Umjesto vrtića i škola u svakom gradskom kotaru, društva koje se okreće crkvenim umjesto svjetovnim vrijednostima, društva koje se okreće vjeronauku umjesto nauku i društva koje svoje zasade namjerava braniti ognjem i mačem kako je i red da se sa oltara zbori po Kristovu nauku, grade se betonske vertikale koje jasno ukazuju na stvarne centre moći u državi, armaturne nakaze koje su šaka u oko vizuri grada financirane iz fondova ovjerenih sporazumom s Vatikanom u koje se još ni jedna garnitura vlasti nije usudila posegnuti iako jasno crpe nategnuti proračun.

Prvi viteški red, onaj Templarski uspostavljen je u samim medijima koji prije godinu dana manje – više postaju redom „Glasom Koncila“ na koji se vladajući svjesno ili nesvjesno ne obaziru, puštajući urednike da kadroviraju svoje viteško društvo koje nas iznenada uči da se trebamo zahvaliti Bogu što se konačno pojavila Domoljubna Inkvizicija i da vjeronauk treba uvesti i u srednje škole i fakultete radi hitnog i promptnog „ozdravljenja“ nacije koja je dijagnostički bolesna i boluje od apatije, revolucionarnih ideja po određenim portalima, boluje od autizma i boluje od same identifikacije sa vrijednostima koje su se izgubile, a Domoljubna Inkvizicija ih uz Božju pomoć namjerava vratiti. Šutnja vladajućih kada se nepoćudne novinare doslovno izbacilo na ulicu, a dovelo svoje provjerene kadrove bila je znakovita i jasno nam je ukazivala na dvije stvari, da su vladajući spremni odreći se same vlasti pod pritiscima Domoljubne Inkvizicije koja naravno o njihovom kriminalu sve zna i da su vladajući prešutno odobrili smijer kojim su krenuli mediji uzdajući se u skupe i upitne PR – službe naručene radi pokušaja opstanka na vlasti.

Iste PR – službe koje su sugerirale opipavajući puls nacije u kojem domoljubnom smijeru bi trebali krenuti i vladajući, no za dlaku je bilo kasno jer se narod očekivano priklonio autentičnoj i provjerenoj Domoljubnoj Inkviziciji od koje je s pravom očekivao da će ova, nagrađena povjerenjem ispuniti zadana obećanja, dok je ova nova i neprovjerena koalicija kasno shvatila što ovom narodu treba i za čim on jasno žudi protekle četiri godine u kojima nisu shvatili svu zatucanost svog naroda misleći s pravom da živimo u stoljeću u kojem se ljudi spremaju na Mars koji po Domoljubnoj Inkviziciji ne postoji jer je zemlja ravna ploča koju na krajevima drže dvije aždaje. O samoj slobodi i demokraciji, pravima na slobodu govora, tricama i kučinama nisu razmišljali vladajući već o mehanizmima ostanka na vlasti, ta notorna činjenica na kraju im se i obila o glavu jer se diskurs i sam kurs medija opasno okomio na njih shvativši da više prepreka nema od samih vladajućih trasiravši put Domoljubnoj Inkviziciji koja se kadroviranjem već naveliko spremala na vlast. Da gore navedeno nisu nejasne tvrdnje već notorna istina govore činjenice da se u to vrijeme, a deset je mjeseci prije samih izbora dijele otkazi svim novinarima koji na bilo koji način ugrožavaju nacionalnu sigurnost, novinarima koji provjereno nisu vjernici niti domoljubi, novinarima koji „smetaju“ trasi koja se priprema za dolazak Domoljubne koalicije na vlast.

U samoj utvrdi koalicije maknuti su konkretno svi novinari bivšeg Feral Tribunea s pravom označeni kao „aktivisti sotone“ i kadrovirani oni koji znalački i smišljeno na koncu i okreću javnost ka povjerenju Domoljubnoj Inkviziciji koja je jedini i pravi, artikulirani i pošteni smijer, jedini put i istina te na koncu i jedina težnja naroda kojem nije bilo dvadeset godina dosta demokracije na način na koji je provodi Domoljubna Inkvizicija pod patronatom Crkve, već je u mraku žudjela za njom protekle četiri godine jasno svoju volju označivši na izborima zacrtavši tako jasnu podjelu zemlje na selo i grad, konzervativno i urbano s tim da je ovo potonje ostalo u manjini.

Plan kadroviranjem u medijima nastavio se i u državnim službama, a svoj klimaks doživljava na samim izborima na kojima struktura njihovih ljudi mora snimati mobitelima svoje zaokružene glasačke listiće da bi dokazala vjernost ljudima koji su im omogućili sretan i bezbrižan život i u idućoj dionici koja će grčevitom borbom za vlast opstati na ovaj ili onaj način četiri godine „voljom većine birača“. Volju manjine, onih 55 mandata plus onih 19 danas nitko ne spominje, a sva je prilika da i neće. Mudrom medijskom angažiranošću izborni rezultati se pretvaraju u velebnu pobjedu koalicije, a samim tim i volju birača da ova radi što je volja usput pazeći da ne iznevjeri „volju“ svog naroda koji im je ukazao iznenađujuće povjerenje.

Na prvu trećinu računalo se od samog početka i ona je bila neupitna, ostale postotke odradili su sami pješaci Domoljubne Inkvizicije koji su po ruralnim područjima mjesecima „radili za našu stvar“ budno pazeći što se i kako čita, što se i kako govori agitirajući vrijedno za što su nagrađeni ili će biti nagrađeni beneficijama, novim zaposlenjima po izmišljenim ministarstvima i novim, ovaj put četverogodišnjim mirom i prosperitetom u koji nitko neće dirati.

Domoljubna Inkvizicija nije iznevjerila svoje birače i ona se kako smo ustvrdili po prvi put u parlamentarnoj i demokratskoj Hrvatskoj svojoj polovici Hrvatske zahvalila na jedinstven način nepoznat do sada, da pošteno i očekivano izvrši sva predizborna obećanja koja su bila javno iznošena, argumentirana i visoko medijski popraćena među kojima je bila i najava borbe protiv Medicinski potpomognute oplodnje, borbe protiv nepoćudnih novinara i borbe za povratak visokih crkvenih vrijednosti.

Da bi jasnije obrazložio stav svoje stranke kao i inicijativu za koju se zalaže Damir Jelić je u nastavku svog izlaganja ustvrdio da zakon o Medicinski potpomognutoj oplodnji spada među „najveće tragedije hrvatske nacije nakon Jasenovca i Bleiburga“. Damir Jelić tako je nehotice držeći se istine da će ostvariti svoja obećanja izrekao još jednu istinu, a ta je da je Jasenovac zbilja bio i stratište hrvatskog naroda jer je u tom logoru stradao i veliki broj hrvatskih rodoljuba i komunista, te osoba druge vjeroispovjesti koji su sebe smatrali Hrvatima.

Tom tiskovnom konferencijom završila je jasna kampanja, po prvi puta u suverenoj i demokratskoj Hrvatskoj, kampanja držanja do svojih riječi u predizbornim tjednima i otpočinje vladavina Domoljubne Inkvizicije koja će ognjem i mačem kako se ovih dana poručuje sa katedri i oltara matere Crkve, pomesti sve ostatke dvadeset i prvog stoljeća i mirno nas i sigurno uvesti u razdoblje u kojem se mi, da se ne lažemo, najbolje osjećamo i u kojem smo najsretniji, pod budnim okom Domoljubne Inkvizicije koja nam je naša nadanja i naše težnje napokon i ostvarila.

Nadanja da se konačno vratimo tamo gdje povijesno i pripadamo, tamo gdje su naši kraljevi i knezovi, tamo gdje su crvene aždaje i mačevi, tamo gdje su kule i oblaci, tamo gdje je plemstvo i sirotinja, tamo gdje se čita jedino za oltarom i tamo gdje se psihičke bolesti liječe egzorcizmom, dakle u razdoblje kojem težimo od samih početaka naše nacije od kada budno pazimo da nam se nebo ne sruči na glavu, a kakva suluda ideja da se zemlja vrti oko sunca ne useli u školske učionice, tamo gdje povijesno i granično pripadamo, tamo u okrilje vitezova Templara i Crkve, u mračni i izgubljeni srednji vijek.