Dolje drug osigurač – živio mrak!

Povezani članci

• Teofil Pančić: 1:0 za normalnost
• Beogradska duga ruka
• Konačno obračun s kriminalom: SIPA uhapsila Jerka Ivankovića Lijanovića i još nekoliko članova te porodice
• Stravični napad: Tokom noći vojska Izraela ubila najmanje 20 Palestinaca
• Istraga o nacističkim zločinima: “Mi ne progonimo naciste, mi progonimo ubice”
• Haris Ljevo: Salvadorska sramota ne znači i kraj Crvene furije

“… na bijelo-plavoj pozadini i uz stranački logo,
 donosi sljedeći tekst: ‘Jebali smo vas 20 godina,
 pokrali smo vas, zadužili, prodali državu, a vi nam
i dalje dajete svoj glas. Hvala vam od srca
što ste retardirani’. “

Svete knjige velikih monoteizama, redom ‘religija knjige’ i plakatni slogani najvećeg dijela predizbornih kampanji imaju barem dvije sličnosti koje odmah upadaju u oči: izvrstan su materijal (pa i nužno zahtijevaju) egzegezu i close reading te, redom, obećavaju nešto što ne mogu, a u većini slučajeva čak i ne žele ispuniti. Njihova je temeljna figura i misaoni postupak najperfidniji cinizam, čiji je mehanizam adekvatno (možda najupečatljivije upravo kroz interpretaciju Dostojevskijeve parabole o velikom inkvizitoru) u svojoj Kritici opisao stari reakcionar Sloterdijk, a moguće ga je svesti na formulu koja nadilazi stupanj lažne svijesti i glasi: oni znaju što čine, no i dalje to čine. Najnevjerojatniji u toj nevjerojatnoj igri neispunjenih očekivanja sam je njezin ishod: mi im, barem u nekoj mjeri, i dalje vjerujemo.

U to se ime isplati upustiti u vrlo kratak pregled jednog od pogona predizborne kampanje hrvatskih parlamentarnih izbora koji su na programu sljedeće nedjelje – gore spomenutih slogana čije magijske invokacije, bajalice i laži zvjeraju u nas s jumbo-plakata i bilborda, tamnih mrlja na ionako rudarskim plućima grada. Mnogo je u tekstu i kontekstu općih mjesta, ali za primijetiti je i nekoliko specifičnosti. Akteri, isti kao i posljednjih dvadeset godina, igraju po starom receptu: gotovo u kontinuitetu vladajući HDZ prljavo i ciljajući na aktivaciju najbanalnijih mjesta nacional-populističke mitologije, a oporba bezidejno i bljutavo, potvrđujući potpuno odsustvo političke agende iz svojih programa te po tko zna koji put dokazujući da je njihov oporbeni status tek nominalan, strukturna funkcija lišena svakog političkog sadržaja. Kampanja je nešto zanimljivija time što, za razliku od dosadašnjih, ne nosi previše težine: rezultati izbora sasvim su evidentni i bilo kakva kampanja teško bi ih iole značajno izmijenila. Dodatna zanimljivost tiče se ponešto nekonvencionalnog ‘marketinškog’ poteza oporbenjačkog spin-offa, HSLS-a.

Hrvatska Demokratska Zajednica, dakle, s iznimkom jednog mandata (2000. – 2003.), čvrsto u sedlu od osamostaljenja, toliko je kompromitirana da se to teško može usporediti s bilo kojom europskom ‘demokratskom’ političkom strukturom, s iznimkom možda Talijanske. Praktički jedino u čemu njezini najviši dužnosnici te stranka kao pravni subjekt još nisu uhvaćeni, premda bi im se i to (u nešto dalekosežnijem pravnom sustavu), zbog upornog ‘čuvanja leđa’ crkvi i izbjegavanja procesuiranja njezinih pedofilskih krimena, možda zapravo i moglo spočitnuti, orgije su u dječjem vrtiću. Taj i takav HDZ, koji spomenutu kampanju vodi napokon, no ne i konačno desetkovan sudskim procesima i utamničenjima, čije slogane potpisuju oni koji će se na tim istim, sve tvrđim i tvrđim klupama nadam se uskoro naći, pokazuje se, kao i obično, najčvršćim bastionom, upravo poligonom za propitivanje granica političkoga cinizma.

Po prvi put vođenje njihove kampanje prepušteno je domaćoj marketinškoj agenciji. Do sada uglavnom nepropitivana personalizirana matrica, u kojoj nas na svakom koraku, mahom iz gornjeg rakursa, zaskaču predimenzionirani, retuširani portreti kriminalaca i narodnih neprijatelja zamijenjena je, iz očitih razloga, tipografskim grafičkim rješenjem koje se oslanja na simboliku boja te tekstualno posredovanu poruku. Prvi u nizu očitih razloga nepostojanje je iole nekompromitiranog stranačkog lidera; izbjegavanje pavlovljeva refleksa koji se kod (sada već evidentno) većine građana javlja pri pojavi ovih njušaka. S dijagonalno na bijelo i plavo polje podijeljenih bilborda (crvena, kao treća boja nacionalne trobojnice, ali i stranačkoga amblema, upadljivo izostaje), u mozak, pleksus i jetru udaraju nas dva tipa poruka. Prve su koncipirane kao afirmativni statementi koji popisuju dosadašnja stranačka postignuća (poput ‘Zaštitili smo dostojanstvo hrvatskih branitelja’), a drugi dolaze u afirmativno/negativnoj kombinaciji koja vlastiti program sučeljava onom oporbenom (na primjer: ‘Jamčimo sigurnost u javnoj upravi. Nećemo politička otpuštanja’, ‘Jamčimo dostojanstvo branitelja. Nećemo smanjivanje prava’, ‘Jamčimo sigurne mirovine. Nećemo nove poreze’, ‘Jamčimo nove investicije. Nećemo rasprodaju nacionalnog bogatstva’). Sve je to uokvireno lažno budućnosno oblikovanim pasatističkim motom koje promišljeno udara na nacionalističke temelje partije koja se od samih tih temelja, izuzevši kriminalne ekstenzije, i nije mnogo odmakla: ‘HDZ – čuvajmo Hrvatsku!’

Komentar gotovo da i nije nužan – za prosječnog građanina koji iole prati zbivanja u zemlji pobrojani bi slogani trebali predstavljati tek urnebesno smiješne crnohumorne formulacije – partijsku samokritiku, šale na vlastiti račun. Iako nismo daleko od opisanog, ipak plaši postotak koje predizborne ankete desnonacionalističkim desperadosima dodjeljuju. Njega valja zahvaliti tvrdolinijaškoj biračkoj jezgri; onoj koju ni spomenute orgije ne bi pokolebale u vlastitom pseudopolitičkom izboru, ali i, još važnije, čitavoj generaciji kroz dvadeset godina (de)generiranih ispranih. Njihov se politički horizont lijepo opredmećuje upravo u citiranom okvirnom motu o čuvanju Hrvatske – u slijepom poklonstvu jednom mitemu u kojem država postaje sama sebi svrhom, potpunom zanemarivanju svakog sadržaja.

Opisani je vizualno/izričajni identitet HDZ-ove kampanje dvaput hakiran. Jednom direktnom aktivističkom subverzijom, čemu ću se kasnije vratiti, te jednom od strane HSLS-a, stranke koja je bila dio oporbene koalicije, a prema najnovijim anketama suočava se, kao i HSS, s apsolutno poraznim predviđanjima, koja im prognoziraju tek po jedno mjesto u parlamentu. HSLS je, doduše sasvim promašeno i neuspješno, u polje pokušao prošvercati jednu do sada neviđenu figuru: ironiju. U nepotpisanoj antikampanji (koja se, zbog vizualnog identiteta, u početku pripisivala HDZ-u), HSLS-ovci su bijelu boju u dijagonalnoj podjeli zamijenili simbolički prezasićenom crvenom, te na tu podlogu (koja, nimalo slučajno, istovremeno asocira na anarhističke crveno-crne zastave) nalijepili slogane koji, po njihovu mišljenju, prokazuju i desnicu i ljevicu (bez obzira što od ljevice u parlamentarnoj politici nema ni lj), pokušavajući se uspostaviti kao neka vrsta centra ili alternativnog trećeg puta. Slogan koji najviše plijeni pažnju te u rečenom kontekstu predstavlja vrhunac političkog idiotizma glasi: ‘Radnim akcijama do hidroelektrana!’. Ismijavanje agendi napretka u čijim su okvirima, za razliku od onog beskrvnog liberalnog (a i to nedosljedno, osim, naravno, kad je u pitanju svetost tržišta) za koji se zalaže HSLS, izvedeni najznačajniji infrastrukturni i socijalni pomaci u našim zemljama, pogotovo u situaciji u kojoj je u hrvatskoj i službeno više od 300 000 nezaposlenih, a skoro 100 000 ih radi bez plače, i više je od pukog idiotizma: koliko promašena takva ‘ironija’ uopće može biti?

Za bavljenje idiotizmima i, općenito, nedostatkom ikakvog sadržaja oporbene kampanje i onog što iza nje stoji imat ćemo, nažalost, i više nego dovoljno vremena. I sam privid alternative izgubljen je: jedva da se još može govoriti i o izboru ‘manje loših’. Dok narod posve, osim ideje o iscrpljenju zadanog partitokratskog oblika vladanja, ne spozna da postojeću situaciju može mijenjati samo vlastitom aktivnom participacijom, to jest u najmanju ruku intenzivnom hibridizacijom postojećeg sustava direktnodemokratskim modelima – drugim riječima – maksimalnim širenjem baze onih koji odlučuju, biti će prepušten HDZ-ovskom razumijevanju ‘demokracije’: vjerojatno najinstrumentaliziranijem i najzloupotrebljavanijem ideologemu današnjice. Narod koji to odbija uvidjeti osuđen je na to da bude objekt radnje u ranije spomenutoj aktivističkoj kooptaciji HDZ-ove kampanje. Ona, na bijelo-plavoj pozadini i uz stranački logo, donosi sljedeći tekst: ‘Jebali smo vas 20 godina, pokrali smo vas, zadužili, prodali državu, a vi nam i dalje dajete svoj glas. Hvala vam od srca što ste retardirani’.