Dokument demantira Kljajčinovu reakciju i dokazuje da on i Dodik lažu

Jer ono što je Kljajčin očito potpuno slučajno priznao i napisao u tom priopćenju, ne bi napisao niti najveći politički kreten. No, krenimo redom.

Već na samom početku ovog priopćenja, Kljajčin, eto, kuka i nariče ovako javno u medijima kako sam ja pokrenuo nekakvu hajku na Milorada Dodika, Fond zdravstvenog osiguranja i njega osobno, a pritom je zaboravio kako se ja ne bavim hajkama nego istraživačkim novinarstvom, i kako ne mogu biti kriv zbog toga što ponekad kriminalce poput njegovog šefa Dodika i njega uhvatim “s prstima u pekmezu”. Dakle, niti sam pokrenuo, niti vodim, niti ću voditi, niti sam se bavio ili se bavim bilo kakvim hajkama na bilo koga.

Kao istraživački novinar u Slučaju Dodik – Hypo bavim se istraživanjem organiziranog kriminala i korupcije povezanima s jedne strane s kriminalni mposlovanjem Hypo banke u Banja Luc ii s druge strane sa najvišim političkim dužnosnicima entiteta Republike Srpske u BiH, među kojima dakako svojim kriminalom i korupcijom prednjače Milorad Dodik, šef mafije Kalderoze i njegov, kako to sam sebi budalasto tepa “bliski suradnik” Goran Kljajčin.

Ne sumnjam da će se njih dvojica naći uvrijeđeni kada im ovako javno kažem da su lopovi i kriminalci, ali ja samo citiram riječi koje o njima čujem od običnih ljudi na ulicama Banja Luke, Laktaša, Srpca. Nije nikakva tajna da njih dvojicu ljudi u RS-u smatraju običnim kriminalcima koji su se dokopali vlasti i koji su svoj politički položaj iskoristili kako bi pljačkom korupcijom i organiziranim kriminalom stekli multimilijunsku imovinu u novcu i nekretninama, te poduzećima, čije porijeklo ničim i nikako ne mogu dokazati.

Dakle, za razliku od gospode Milorada Dodika i Gorana Kljajčina, koji ne mogu dokazati porijeklo svoje i imovine članova njihovih užih obitelji, kao novinar mogu dokazati svaki navod iz tekstova koje sam pisao o Slučaju Dodik – Hypo. Pogotovo mogu dokazati navode iz spornog teksta kojeg svojim priopćenjem za javnost vrlo nespretno i bez argumenata, koristeći doduše političku moć koja proizlazi iz njegove bliskosti Dodiku, pokušava demantirati Goran Kljajčin. Drago mi je, ipak, da je Kljajčin odgovarajući na moju kolumnu o njegovoj umiješanosti u Aferu Hypo, javno iznio i brojne druge podatke koji idu u prilog mojim tvrdnjama ne samo iz teksta kojeg u svojem priopćenju pokušava osporiti Kljajčin, nego i u drugim tekstovima koje sam u zadnjih nekoliko mjeseci napisao o ovom slučaju.

Nikako ne bih volio biti bezobrazan, ali sam prisiljen u komunikaciji s Kljajčinom, Dodikom i njima sličnima, koristiti jezik kojeg suprotna strana najbolje razumije, stoga i o ovom priopćenju koje je potpisao direktor Fonda zdravstvenog osiguranja RS-a, moram kratko reći: Goran Kljajčin laže. A kako ono kažu naši ljudi; “tko laže taj i krade”. Iako u svojem “demantiju”, “pod moralnom i kaznenom odgovornosti odgovornosti” tvrdi kako fond kojem se nalazi na čelu do 2011. godine nije podignuo nikakav kredit kod Hypo banke, dokument kojeg posjedujem, a koji predstavlja jedan od glavnih dokaznih materijala u austrijskoj i njemačkoj istrazi Afere Hypo, dokazuje samo jedno – kako je Goran Kljajčin pod moralnom i kaznenom odgovornosti drsko lagao! Naime, u dokumentu kojeg je po narudžbi austrijske države, nakon što je Austrija preuzela Hypo Grupu, za Hypo Grupu izradila revizorska kuća PricewaterhoseCoopers, pod naslovom “Projekt Fokus: Analiza kreditnog portfelja Hypo Grupe”, u kojem su nabrojani svi sumnjivi i rizični krediti Hypo Grupe, za koje se većinom smatralo kako se radi o operacijama pranja novca, a koji je izrađen 13. studenog 2009. godine, na 219 stranica, od 135. do 139 stranice dokumenta nabrojani su sumnjivi krediti koje je Hypo Grupa dodjeljivala u Republici Srpskoj.

Tako je na stranici 138. ovog dokumenta, među kreditima svrstanim u prvi rizičnu grupu ovih sumnjivih kredita, naveden i podatak o Fondu zdravstvenog osiguranja RS-a kao dužniku Hypo Grupe, odnosno naveden je sumnjivi kredit u iznosu od 7,7 milijuna eura, po kojem se kao dužnik vodi fond kojem je na čelu Goran Kljajčin, i koji se kredit u tom trenutku, dakle krajem 2009. godine vodio kao nevraćeno i rizično potraživanje Hypo Grupe. Citirani dokument je u cjelokupnoj dokumentaciji austrijske istrage o Aferi Hypo zaveden pod brojem 00064 – SON 04.

Podsjećam pritom, da je Kljajčin u svojem lažnom demantiju izričito naveo kako Fond zdravstvenog osiguranja RS-a nije imao nikakve kredite kod Hypo banke, niti je bio kreditni dužnik Hypo banke, sve do 13. svibnja 2011. godine. Dakle, ili laže dokument austrijske istrage, ili u svojoj izjavi laže Goran Kljajčin. Dopustite pritom da o ovome mogu i smijem imati vlastiti vrijednosni sud kome ću više vjerovati na riječ, a kada se radi o izboru između Dodikovog rizničara crnih fondova SNSD-a i pripadniku zločinačke organizacije Mafije Kalderoze s jedne strane, i austrijskim istražiteljima s druge strane, uvjeren sam kako u ovom slučaju laže upravo Kljajčin.

Vjerodostojnosti, istinitost i točnost podataka iz ovog dokumenta, odnosno podataka o kreditima među koje spade i kredit Fondu zdravstvenog osiguranja, za koji Kljajčin tvrdi kako nikada nije ugovoren, potvrdila je i sama Hypo Grupa, čime i document Hypo Grupe kojeg posjedujem u cijelosti otkriva kako Goran Kljajčin – laže. Nakon što sam ovaj dokument, koji sadrži i podatke o navedenom kreditu Fondu zdravstvenog osiguranja RS-a u iznosu od 7,7 milijuna eura, prvi put objavio u jednom od svojih istraživanja, Hypo Alpe Adria Banka je u svojem dokumentu od 23. srpnja 2010. godine potvrdila istinitost objavljenih podataka. “Hypo Alpe Adria Banka potvrđuje da su podaci o odobrenim kreditima objavljeni pod naslovom “Ekskluzivno otkrivamo popis pravnih osoba kojima su odobravani sumnjivi krediti” istiniti i točni, odnosno da su pravnim i fizičkim osobama navedenim u predmetnom tekstu odobreni krediti u navedenim iznosima”, stoji u dokumentu Hypo banke od 23. srpnja 2010. godine. U tekstu kojeg Kljajčin svojim priopćenjem pokušava demantirati, koristio sam upravo podatke o kreditu Hypo banke Kljajčinovom fondu, koje samo bjavio i u istraživanju na koje se odnosi citirano očitovanje Hypo banke o istinitosti i točnosti objavljenih podataka.

Činjenica da Fond zdravstvenog osiguranja i Goran Kljajčin skrivaju sumnjivi kredit kod Hypo Grupe u iznosu od 7,7 milijuna eura, a koji je dokumentiran dokumentom iz studenog 2009. godine, samo dodatno služi kao argument u prilog mojim tvrdnjama, al ii sumnjama austrijske istrage, kako se u slučaju ovog kredita radilo o tzv. fiktivnom kreditu, koji je bio pokriće za operaciju izvlačenja novca sa tajnih računa kod Hypo banke preko Kljajčinovog fonda, pa su se zbog toga i u Fondu i u banci kasnije potrudili da podaci o tom kreditu jednostavno nestanu iz evidencije, kao što su se uostalom svojevremeno, 2010. godine potrudili da iz dokumentacije nestane it rag o tajnom računu Dodikovog sina Igora, kod Hypo banke, na kojem je ovaj predsjednički sin imao pohranjenih oko 5,4 milijuna eura, za koje se nikada nije utvrdilo porijeklo, niti neki legalan trag toga novca, što će uostalom vrlo brzo biti predmet istraga i u Austriji, al ii u Saveznoj Republici Njemačkoj, gdje je za Aferu Hypo nadležno posebno tužiteljstvo u Munchenu.

Dakle, iako je Kljajčin u svojem demantiju pokušao sakriti svaki trag spornog kredita od 7,7 milijuna eura kod Hypo banke, za kojeg se sumnja da se radilo o operaciji pranja novca, upravo to Kljajčinovo skrivanje i laganje oko ovog spornog kredita potvrđuje kako se radilo o crnim financijskim operacijama, koje su povezane s izvlačenjem državnog novca na tajne račune koje mnogi danas smatraju crnim fondovima Dodikovog SNSD-a, dok istovremeno mnogi insajderi i dobro upućeni pojedinci drže kako je upravo Goran Kljajčin blagajnik tih crnih fondova, što bi odgovaralo i navodima iz Kljajčinovog najnovijeg priopćenja, u kojem se hvali da je blizak suradnika Milorada Dodika.

S druge strane, upravo “demantij” Gorana Kljajčina, potvrđuje moje navode, koje ponavljam uporno mjesecima o posebnim poslovnim i financijskim odnosima Hypo Alpe Adria Banke Banja Luka sa ranije Vladom Milorada Dodika, a danas Vladom koju Dodik kontrolira preko svojeg aparatčika Aleksandra Ace Džombića. Kljajčin je, naime, u svojem priopćenju javno priznao činjenicu kako je Fond zdravstvenog osiguranja najzaduženiji upravo kod Hypo banke, čime se direktno potvrđuju moje tvrnje o postojanju ovih specijalnih odnosa na relaciji SNSD-ova vlast u RS-u i Hypo banka u Banja Luci. Zadnjih tjedana u Republici Srpskoj jedna od najozbiljnijih afera je upravo financijska prezaduženost Fonda kojeg vodi Goran Kljajčin, o čemu se rasprava vodi ne samo u medijima, nego i u Narodnoj skupštini RS-a, kao i u stručnim krugovima.

Prema podacima koje je u svojem priopćenju od 29. listopada 2012. godine iznio osobno Goran Kljajčin, upravo je Hypo banka u Banja Luci najveći vjerovnik njegovog Fonda, a time i značajan vjerovnik same Republike Srpske. Ukratko, Hypo banka je pomagala vlasti SNSD-a i Milorada Dodika, kao i samom Goranu Kljajčinu, da se odobravanjem višemilijunskih kredita Fondu zdravstvenog osiguranja RS-a spriječi bankrot zdravstvenog sustava u Republici Srpskoj, za što bi izravnu odgovornost u tom slučaju snosila političak opcija koja je dovela do takvog stanja, odnosno kadrovi SNSD-a koji su svojim upravljanjem ovu instituciju doveli do ruba bankrota i prezaduženosti. Jasno je, dakle, da je svojim kreditima Hypo banka često spašavala ne samo Dodikovu vlast, kao u ovom slučaju Fond zdravstvenog osiguranja, nego je primjerice i javna tajna kako je upravo Hypo banka i jedan od najvećih sponzora košarkaškog kluba Igokea, kojeg kontrolira Milorad Dodik.

Kako nam to otkriva sam Kljajčin, Fond je s Hypo bankom ugovorio jedan kredit 13. svibnja 2011. godine u visini od 20 milijuna konvertibilnih maraka, dok je 23. studenog iste godine ugovoren drugi kredit u visini od 34 milijuna konvertibilnih maraka. Kada se tome pribroji, kredit iz austrijske istrage, dolazimo do ukupne kreditne izloženosti fonda prema Hypo banci, u visini od 61,7 milijuna konvertibilnih maraka, što bi posredno značilo da Hypo banka svojim kreditima održava na životu Fond zdravstvenog osiguranja Republike Srpske.

Namjerno ili slučajno, Goran Kljajčin je svojim demantijem rekao očito više nego što je trebalo, svakako više nego što to odgovara njegovom šefu Dodiku i više nego što bi javnost po njima trebala znati. Zato sam u uvodnom dijela ovog teksta i ponovio moju izrijeku o kretenima i idiotima. Kljajčin je, doduše Dodika ovim demantijem pokušao obraniti najbolje što je znao, problem je u tome što je njihov kriminal naprosto postao neobranjiv, i više nije moguće sakriti sve brojnije dokaze o organiziranom kriminalu i korupciji SNSD-a i Mafije Kalderoze.

Svojim demantijem, Dodikov bliski suradnik, koji ovaj tekst sasvim sigurno nije pisao bez dogovora sa laktaškim bossom osobno, zapravo je otkrio kako je mafija ipak u panici zbog svih podataka koji o njima izlaze u javnost zadnjih mjeseci. Štakora ne možete uloviti u njegovoj rupi, u njegovom skloništu, u kanalizaciji u kojoj se osjeća najprirodnije, da biste ga ulovili, morate ga natjerati da napusti kanalizaciju i izađe na površinu barem na trenutak. Tako je i sa mafiozima kalderozima. Dok se drže svojih dobro čuvanih i skrivenih bunkera, oni su na sigurnom i nedodirljivi.

Zato rijetko napuštaju svoja mafijaška uporišta jer se izvan njih nesnalaze najbolje, a kada ih i napuste, najčešće je to znak panike u njihovim redovima, odnosno znak da se mafijaši niti u svojim sigurnim skrovištima ne osjećaju najsigurnije. Zato je sada Kljajčin i istrčao panično na otvoren teren kako bi branio ne sebe ili fond kojeg vodi, čak niti Milorada Dodika ili SNSD, Kljajčin po zadatku brani mafiju, brani ono što je građanima RS-a njegova mafija otela, opljačkala, pokrala i otuđila, jer svjestan je Kljajčin bolje nego itko da jednom kada padne Dodik, udarac o tvrdo biti će najbolniji upravo za njega i njemu slične.

Najviše me, ipak, zabrinuo zadnji dio Kljajčinovog priopćenja, u kojem otvoreno prijeti nekom istragom, koju će istražni organi pod kontrolom Milorada Dodika pokrenuti kako bi prema Kljajčinovim riječima utvrdili tko ili što se krije iza “prljave kampanje” koju ja tobože vodim protiv Dodika i ostalih. “Ko stoji iza kampanje napada na institucije i istaknute ličnosti Republike Srpske i koji su ciljevi ove prljave kampanje, vjerujem da će odgovore dati istražni organi”, završna je rečenica Kljajčinovog priopćenja. Kad uzmem u obzir dosadašnje prijetnje koje su mi zbog istraživanja Slučaja Dodik – Hypo uputili Miloš Čubrilović Čubri, potom Dževad Galijašević, pa Emil Vlajki, a svi su se oni u svojim prijetnjama zapravo pozivali, baš kao i sada Kljajčin na jednu osobu: Milorada Dodika.

Završna rečenica priopćenja Gorana Kljajčina nije ništa drugo do li prijetnja, koja ukazuje na to da bi Dodik mogao iskoristiti svoj korumpirani pravosudni i istražni aparat kako bi ga političkom zloupotrebom iskoristio da bi me ušutkali i spriječili u daljnjem istraživanju Afere Hypo u Banja Luci. Ovo je jasna Kljajčinova prijetnja, izrečena u ime njegovog šefa Milorada Dodika, i u ime mafijaške, korumpirane, kriminalne, zločinačke kalderozke infrastructure, kojoj je SNSD samo političko krilo. Stoga sam odlučio protiv Milorada Dodika, Emila Vlajkija, Gorana Kljajčina, Miloša Čubrilovića Čubrija i Dževada Galijaševića podnijeti kaznenu prijavu zbog prijetnji, te zatražiti istragu protiv imenovanih radi udruživanja kako bi kriminalnim metodama i zloupotrebom sustava zaustavili moje pisanje i istraživanje o Slučaju Dodik – Hypo.

Zanimljivo, Goran Kljajčin nije zaprijetio tužbom za klevetu protiv mene, jer je itekako svjestan da bi bilo kakvu tužbu za klevetu jednostavno izgubio. On tvrdi da spornog kredita Hypo banke nije bilo, ali dokument austrijske istrage i revizije sumnjivih kredita jasno dokazuje kako je Hypo banka taj kredit odobrila i isplatila Kljajčinovom fondu. Svjestan da su dokazi na mojoj strain, Goran Kljajčin ne prijeti tužbom za klevetu, nego prijeti zloupotrebom sustava kako bi se obračunavao s onima koji otkrivaju kriminal i korupciju aktualne SNSD-ove vlasti.

Zbog ovih ću prijetnji u najkraćem mogućem roku podnijeti kaznenu prijavu protiv Milorada Dodika, Emila Vlajkija, Gorana Kljajčina, Miloša Čubrilovića Čubrija, te Dževada Galijaševića, te ću od MUP-a i policije Republike Srpske tražiti hitno postupanje kako bi se spriječile daljnje prijetnje Mafije Kalderoze kako meni osobno, tako i mojim izvorima u Slučaju Dodik – Hypo, te mojim suradnicima u Banja Luci i Srpcu.

Međutim, u jednome se slažem sa Kljajčinom. Točnije, u dijelu u kojem on poziva istražne organe na istragu, ja ih pak pozivam da nastave policijsku istragu Slučaja Hypo, koji je zaustavljen Dodikovim političkim nalogom Tužiteljstvu u RS, a nakon što je policija utvrdila osnovanu sumnju da je Hypo banka u Banja Luci i njezine odgovorne osobe, počinila niz kaznenih djela. Drugo, pozivam istražne organe da provedu opsežnu istragu o porijeklu višemilijunski vrijedne imovine i Milorada Dodika, odnosno da nadležna istražna tijela provedu istragu o tragu novca kojim je Milorad Dodik stekao nekretnine i imovinu koje danas posjeduje, obzirom da je vrijednost njegove imovine u znatnom nesrazmjeru s njegovim prihodima, pa je jasno da Dodik svoju imovinu nije stekao na zakoniti način, odnosno da njegova imovina nije plaćena novcem iz legalnih izvora prihoda.

Osim toga, kao što sam prije nekoliko dana upozorio i Zorana Kovačevića, šefa Uprave za istrage Porezne uprave RS-a u Banja Luci, pozivam nadležna istražna tijela Republike Srpske da istraže porijeklo višemilijunske imovine Dodikovog sina Igora, posebno porijeklo novca na Igorovom tajnom računu u Hypo banci kod koje Dodikov sin ima pohranjenih oko 5,4 milijuna eura. Također, kada je riječ o Goranu Kljajčinu, vrijeme je da se istražna tijela Republike Srpske i Bosne i Hercegovine pozabave porijeklom mutlimilijunski vrijedne imovine šefa Fonda zdravstvenog osiguranja. Također, pozivam istražne organe na koje se poziva Kljajčin da istraže i cjelokupno poslovanje kao i razloge financijskog bankrota Fonda zdravstvenog osiguranja. Očekujem da će ti isti istražni organi koje na akciju poziva Goran Kljajčin, ozbiljno shvatiti i nedavnu kaznenu prijavu gospodina Novice Mirkovića, te da će detaljno ispitati i istražiti kako je, kada i kome Goran Kljajčin iz crnih i nezakonitih fondova SNSD-a, u ime Milorada Dodika općinskim vijećnicima u Općini Srbac nudio mito u iznosima od 30 do 200 tisuća konvertibilnih maraka kako bi prešli na stranu SNSD-a. Konačno, očekujem da nadležni istražni organi detaljno istraže indicije i dokaze o postojanju SNSD-ovog crnog fonda, u koji se slijevaju nezakonite financije te političke partije, a kojeg je prema svim indicijama blagajnik po Dodikovom nalogu upravo Goran Kljajčin.

Zaključno, pozivam Milorada Dodika i Gorana Kljajčina na javno sučeljavanje u studiju bilo koje televizije u Republici Srpskoj, na navedene teme, da im pred javnosti u RS-u javno predočim dokaze o njihovom organiziranom kriminalu i korupciji. Nadam se da Dodik i Kljajčin u strahu od argumenata, dokaza i dokumenata kojima raspolažem o njihovom kriminalu i korupciji, neće odbiti ovaj moj poziv na javno sučeljavanje. Očekujem termin što je prije moguće.

SEEbiz