Doktor Sedlar i KBC Jasenovac

Povezani članci

• Genocid, zločini protiv čovječnosti i ratni zločini nikad ne zastarijevaju!
• MOST ne može biti ni uzor, ni ključ rješenja
• Dobro jutro u zemlji sretnih vampira
• AARON SWARTZ ILI O BORBI ZA SLOBODU (INFORMACIJA)
• Moon upozorava: Pravosudne institucije BiH su ponovo meta političara iz RS
• Uspon i pad hrvatske kune

Tek onako, kao informaciju čitateljima koji ne znaju što propuštaju kada uporno izbjegavaju uzeti u ruke Hrvatski tjednik, evo navodim da je na novinarsko pitanje »Potkraj srpnja za beogradski NIN Miljenko Jergović ustvrdio je da je na djelu javna rehabilitacija NDH, koja je počela drugog dana ulaska Hrvatske u EU… Kako gledate na takav promidžbeni angažman jednog književnika?«, Jakov Sedlar odgovorio ovako:

  »Ništa me ne čudi kada su u pitanju Jergović i ostatak medijskog društva, poput Dežulovića, Lucića, Pavičića, Tomića, Butkovića, Ivančića, Kuljiša… Radi se o nesretnim ljudima jer uistinu je nesreća živjeti u zemlji koju ne voliš, imati putovnicu i sve dokumente na kojima je za njih omražena ”šahovnica”, gledati nacionalne vrste čiji igrači drže ruku na srcu tijekom sviranja omražene im Lijepe naše… Jedina satisfakcija tih, zapravo, liberalnih fašista jest količina novca kojeg dobivaju za svoje dnevne ili tjedne bljuvotine. Taj Jergović je 1986. u Sarajevu crtao kukaste križeve, zbog toga je bio priveden u policiju, ali ga je od tamo oslobodio bivši šef KOS-a. On u jednom romanu napisanom prije par godina, Židove piše malim slovom, a da o tome nitko od te bratije nije reagirao. Vjerojatno isto misle, što li? I on se nađe govoriti o rehabilitaciji NDH?!«

  Slijedi novinarov šlagvort »U osnovi je ipak nemirenje sa samostalnom i suverenom Hrvatskom, stvorenom pod Tuđmanovim vodstvom?«, na koji Jakov Sedlar spremno nastavlja krasnosloviti:

  »Svi normalni ljudi vole i poštuju Tuđmanovu neovisnu Hrvatsku i nikome tko ima zrno soli u glavi ne pada na pamet rehabilitirati bilo što iz povijesti uključujući i NDH. Za današnju Hrvatsku u Domovinskom ratu stradalo je mnogo ljudi, na današnju Hrvatsku (bez obzira što je moramo promijeniti na bolje) siguran sam da bi bili ponosni i svi oni koji su stradali u mnogim ratovima boreći se na različitim stranama, uključujući i mnoge koji su na raznim stranama stradali u NDH. Brojčano smo mali narod i to što govori Jergović i slični njemu, to se ne treba ticati niti jednog normalnoga hrvatskog čovjeka. Frustrirane i bolesne ljude nužno je liječiti, a Hrvatska će biti onakva kakvu je mi sami uredimo.«

  Beskrajno me raduje što je Jakov Sedlar sve navedeno izgovorio baš u listu gdje se u istom broju, svega petnaest stranica prije njegova intervjua, može pročitati i još ponešto što promišljanjima uglednog hrvatskog redatelja daje dodatnu težinu. Naprimjer to da se »dio Židova i dalje događajima iz Drugog svjetskog rata koristi kao bičem nad hrvatskim narodom udarajući njime kad god im se prohtije«, a pritom se pod tim »događajima iz Drugog svjetskog rata« spominju i – »eventualni zločini«. Ili naprimjer to kako »nije istina da je Tuđman više cijenio partizansku nego ustašku Hrvatsku«. Pa naprimjer i to kako je lijepa »makar i slijepa ljubav spram ustaške države i Nezavisne Države Hrvatske za koju se, kako reče kardinal Stepinac, hrvatski narod plebiscitarno izjasnio«, za razliku od »partizanske pseudodržave SRH« koja je »neslavno skupa i u sastavu tzv. SFRJ otišla u ropotarnicu povijesti«. A pročitati se može evo i ovo: »Trend je, ne na rehabilitaciji ratne NDH, ona je hrvatska povijest, nego na istini koju zorno ovih dana propagira naš hrvatski i uzoriti Glas Koncila. Polako, ali sigurno laž koju bestidno godinama šire samozvani tzv. drugovi antifašisti gubi, a istina pobjeđuje.«

  O trijumfalnoj istini koju »zorno propagira naš hrvatski i uzoriti Glas Koncila«, čitatelji već ponešto znaju, pa ih – za razliku od Jakova Sedlara – ne treba posebno podsjećati da je kaptolsko glasilo za svoga saveznika u borbi protiv »bestidnih antifašističkih laži« nedavno proglasilo čak i kamarada Uda Walendyja, planetarno poznatog poricatelja Holokausta. Znaju čitatelji da »naš hrvatski i uzoriti Glas Koncila« nije jedina adresa s koje se sustavno poriču ustaški zločini u Jasenovcu, kao i sam karakter te tvornice smrti. Poznato im je – makar i ne čitali Hrvatski tjednik – da je upravo na stranicama tog lista pročelnik Nadbiskupskog arhiva dr. Stjepan Razum iznio svoju »hrvatsku istinu« po kojoj Jasenovac »nije bio polje sustavnog uništenja, već radni i privremeni (tranzitni) logor« u kojemu »nije bilo masovnog broja žrtava«. A sjetit će se poneki čitatelj i da je omiljeni povjesničar Glasa Koncila, jednako »hrvatski i uzoriti« Mladen Ivezić upravo u Hrvatskom tjedniku, još dok se nazivao Hrvatskim listom, dobio prostor za lansiranje teze kako je »NDH najstrašnije razdoblje povijesti hrvatskoga naroda, a prije svega zbog antifašističkih zločinaca«.

  Sjetit će se možda netko i da je prije nepune tri godine Jakov Sedlar u Hrvatskom listu promovirao svoj dokumentarac »Židovi i Hrvatska«, i to baš u broju gdje je Tvrtko Dolić – spominjući se Ciligine teze o jasenovačkom logoru kao o »posljednjem židovskom carstvu u Hrvatskoj« – ustvrdio kako »netko treba objasniti ocu i sinu Goldsteinu, publicistu i povjesničaru, da su Nijemci u Gradišci vršili selekciju: zdravi su išli na rad u Njemačku, a nemoćni i bolesni u Jasenovac«, dometnuvši kako se »tih godina umiralo od starosti, gladi i bolesti i izvan Jasenovca«.

  Stoga će čitateljima, nadam se, biti jasno zašto na sve što je Jakov Sedlar izgovorio u Hrvatskom tjedniku ne želim odgovoriti ničim osim logičnim pitanjem: navješćuje li nam taj dobri čovjek da će se za »bolesne liberalne fašiste«, o kojima se toliko raspričao, u Republici Hrvatskoj uskoro otvoriti prikladno lječilište, po uzoru na ono jasenovačko u kojemu su za vrijeme NDH – kao što smo mogli pročitati – završavali uglavnom bolesnici? Hoće li stacionar biti podignut na istoj lokaciji ili ćemo od svojih bolesti umirati i izvan Jasenovca?

Novi list