Diplomatija kao hobi: Nema nas ni na mapi

Izdvajamo

• Ovakav nezamislivi idilični scenarij zapravo i ne bi bio toliko nezamisliv kada bismo imali unificiranu vanjsku politiku i udruženim snagama se pozicionirali na svjetskoj sceni za dobrobit svih građana. To naravno ne bi riješilo sve probleme koje ova zemlja ima, ali bi uzročno-posljedičnim slijedom događaja pokrenuli progres sa mrtve tačke na kojoj se već dugo nalazi.

Povezani članci

• Steve Shipside: KAPITAL Karla Marxa – Moderna interpretacija ekonomskog klasika
• Mary Ann Hennessey: “Ne držite ih za obećanja, natjerajte ih da budu bolji od toga”
• Prodajmo oružje drugima da ne bismo ratovali mi
• KIMOV POUČAK?
• Svjedok
• Pretres Klix.ba: Ovo je diktatura kriminogenih političkih oligarhija

foto: Armin Durgut/PIXSELL

Iako bi trebalo biti krovna institucija međunarodne prezentacije, Ministarstvo vanjskih poslova BiH nema apsolutno nikakvu kontrolu nad diplomatama koji nas predstavljaju u svijetu. Ambasadori su svjesni da zahvalnost za diplomatsku fotelju duguju članu predsjedništva koji ih je predložio, kao i šefu stranke iz koje taj član predsjedništva dolazi pa se tako i ponašaju kada odu na misije.

Piše: Mirsad Fišo

BiH u ovim ljudima nema svoje predstavnike, oni ne pokušavaju donijeti najbolje rezultate za državu, umjesto toga na djelu vidimo diplomatsko predstavljanje konstitutivnih naroda, stranaka i pojedinaca koji na taj način pokušavaju osnažiti svoje pozicije.

Bosna i Hercegovina je mala zemlja, još manjeg budžeta i mizernih vojnih sposobnosti. Ukoliko nastupamo sami u džungli svjetske politike i gospodarstva nemamo apsolutno nikakve šanse da preživimo.

Jedini način za pronalazak našeg mjesta pod suncem jeste umrežavanje kako sa moćnima, tako i sa sebi sličnima. Osim članstva u EU i NATO savezu, prioritet mora biti zadržavanje bliskih odnosa sa svim našim već dokazanim prijateljima. Prijateljima koji su se takvim pokazali u teškim vremenima za našu zemlju. Onima koje na sreću još uvijek imamo i na istoku i na zapadu.

Ipak, kultura sjećanja ne smije ostati jedino što nas povezuje i ratne traume ne smiju biti jedino što imamo ponuditi kada razgovaramo sa prijateljskim zemljama. Diplomatski odnosi moraju evoluirati kroz asertivan pristup i nuđenje raznih vidova saradnje kako bismo se pokazali kao dovoljno značajan partner, jer ako ćemo biti realni, ovi prijatelji su puno potrebniji nama nego li smo mi njima.

Laka zarada, manjak ozbiljnijih obaveza, visoki benefiti i društveni status uz apsolutni nedostatak lične odgovornosti za bilo kakav rezultat ili nedostatak istog čine zanimanje diplomate izuzetno atraktivnim najopskurnijim licima.

Zanimljivost je da tročlano predsjedništvo BiH, koje se ne može dogovoriti gotovo oko bilo koje stavke, bez ikakvih problema iznađe rješenje oko raspodjele ambasadorskih pozicija

Svako za se’

Ukoliko pogledamo angažmane koje su u prošlosti dobijale diplomate postaje jasno zašto je bh diplomatija na niskim granama.

Njegova ekselencija, Bojan Vujić je u prethodnom mandatu imao čast da preuzme čelo vođenja jedne od najznačajnijih ispostava bosanskohercegovačke diplomatije kao ambasador BiH pri Sjedinjenim Američkim Državama.

Čast koju je ovaj Dodikov vjerni poslušnik iskoristio tako da nije bilo posve jasno da li je on predstavnik BiH ili Srbije. Sam vanjski izgled ambasade bio je jasna naznaka kako se posao (ne)obavlja. Bosnu je u najjačoj zemlji svijeta predstavljala ambasada sa poderanom zastovom koju je Vujić mjesecima odbijao da zamijeni. Kada se analizira rad ambasade u tom periodu, postaje jasnije zašto je baš ta poderana zastava tačno reprezentatirala i rad naše misije u SAD-u.

Bojan Vujić/foto: Oslobodjenje.ba

Vujić nije propuštao prilike da bruka državu. Samo neka od njegovih sabranih djela su da je odbio slaviti Dan Nezavisnosti, skinuo značajna imena američkog političkog života sa liste zvanica na manifestaciju obilježavanja Dana Oružanih snaga Bosne i Hercegovine, odbio obilježiti Dan žalosti 11. jula…

Istini za volju, znao se potruditi oko reprezentacije tema koje su njegovom srcu bile bliske. Naime, naš ambasador je ujedno bio možda i glavni ambasador filma Malagurskog o negiranju genocida u Srebrenici i iskoristio je svoju poziciju i kontakte kako bi proširio svijest te pozvao zvaničnike SAD-a da uveličaju premijeru ovog revizionističkog djela u SAD-u. To je samo jedna od niza afera bivšeg teniskog trenera koji je prije stupanja na ovu funkciju bio Dodikov čovjek od povjerenja za širenje odnosa sa lobističkim kompanijama u SAD-u.

Da se sa novom vlašću nije desila neka tektonska promjena koja će okrenuti situaciju diplomatskog predstavljanja u pravom pravcu govori i informacija da će Vujić diplomatsku karijeru nastaviti na jednako značajnoj poziciji. Za (ne)predstavljanje BiH u Vašingtonu njegova ekselencija Vujić je nagrađen mogućnošću da nas u narednom periodu (ne)predstavlja u Ženevi gdje će služiti kao predvodnik Misije BiH pri UN-u.

Ambasador Bosne i Hercegovine u Kini je njegova ekselencija, Siniša Berjan. Ne moramo čekati da prođe određeni vremenski period da bi nam bilo jasno da Bosna u narednom periodu neće biti adekvatno predstavljana u ovoj izuzetno značajnoj zemlji Dalekog Istoka. Dovoljno je pročitati izjavu koju je dao za glassrpske i prije nego li je započeo sa mandatom. On u intervjuu, između ostalog, govori kako mu je glavni cilj angažmana u Kini očuvanje ustavne pozicije Republike Srpske.

Milorad Dodik i Željka Cvijanović/Foto: FENA

Za razliku od državotvornih političara, oni koji ne žele dobro ovoj zemlji su se i više nego aktivirali na polju lobiranja. Milorad Dodik godinama troši ogromna sredstva kako bi ostvario svoje ciljeve. Pretpostavlja se da je od 2006. godine Republika Srpska uložila impozantnih 40 miliona američkih dolara u lobističke kompanije kako bi prodrijeli do glava i srca američkih donosioca odluka. Za sada djeluje kao da je ovaj novac bačen niz vjetar jer se i pored multimilionskih iznosa utrošenih u popravljanje imidža, Dodik i njegovi najbliži suradnici trenutno nalaze na američkim i evropskim crnim listama.

U ministarstvu caruje drugarstvo

Bošnjački korpus samo niže diplomatske neuspjehe i gubi uporišta. Nekada bliski prijatelji sa Bliskog Istoka su postali samo stari poznanici, jer njihov interes za našu zemlju iz godine u godinu slabi. U isto vrijeme, zainteresiranost SAD je također godinama opadala.

Za trenutno blago povećanje interesovanja se možemo zahvaliti agresivnoj politici Vladimira Putina i izuzetno radikalnim nastupima Milorada Dodika. Ipak, ovo blago povećanje involviranosti za sada nije donijelo značajne pozitivne pomake i ne daje nadu da će se bez neke značajne promjene diskursa bilo šta promijeniti po tom pitanju.

Rezultat ovog stromoglavog pada interesa za našu domovinu se mora pripisati neadekvatnom diplomatskom predstavljanju. Državotvorni predstavnici BiH još uvijek ne vide koliki značaj lobiranje nosi u zapadnom svijetu, pogotovo u SAD-u pa se ovaj vid diplomatije zanemaruje.

Mahom se vjeruje da će oni koji su se nekada pokazali kao prijatelji, to vječno i ostati bez ogromne potrebe da se intenziviraju napori za njihovom aktivnijim uključenjem, odlučnijom reakcijom za pozitivnim djelovanjem na ekonomsko-političku realnost. Lobiranje za BiH većinom volonterski vrše patriotski nastrojeni građani koji žive u inostranstvu, ali bez koordiniranih akcija sa institucijama sve što mogu isporučiti su limitirani rezultati.

Da nije čudo kako to ostajemo bez prisnih prijatelja i kako je moguće da na primjer Srbija ima razvijenije odnose sa arapskim svijetom od jedine većinski muslimanske zemlje u Evropi, govori izbor diplomatskog osoblja u arapskom svijetu.

Tako je bivši šef obezbjeđenja Alije Izetbegovića, Haris Lukovac, napravio zavidnu diplomatsku karijeru u kojoj je pokazao svestranost promijenivši razne funkcije od pomoćnika ministra vanjskih poslova za opšte poslove, šefa Odsjeka za ljudska prava, savjetnika ambasade u Kraljevini Nizozemskoj, zamjenika misije pri EU i niza drugih pozicija. Sve do krune kada je za kraj karijere imenovan za ambasadora BiH u Jordanu gdje je ostao do penzije.

Zanimljivo je da je u Jordanu ambasador Lukovac odbio živjeti u rezidenciji od 220 kvadrata koja je u vlasništvu bh. ambasade jer mu je ona bila premala. Zahtjev za većom rezidencijom je uvažen pa je umjesto ove vile dobio na korištenje stan od 270 kvadrata koji je Ministarstvo vanjskih poslova koštao dodatnih 150.000 KM. Mala cijena za platiti da bi naš prekaljeni diplomata mogao obavljati svoje zadatke i dočekati penziju u komforu.

Nakon što je Bisera Turković napustila mjesto ambasadorice u Kataru, bio je red da se ova pozicija popuni sa jednako odanim kadrom pa je Lukovac vraćen iz penzije. Ipak, na ovoj funkciji se zadržao svega dvije godine jer je bilo vrijeme za „udomiti“ drugog člana stranke.

Abdulah Skaka je naslijedio ambasadora Kulovca. Da bi se moglo desiti imenovanje potrebno je da se slože svi članovi predsjedništva. Usluga koju je Dodik naplatio protuuslugom. Kako bi bivši gradonačelnik Sarajeva započeo svoju misiju, Dodik je tražio da isto učini i Bojana Kondić Panić, kojoj je pripala ispostava u Parizu.

Abdulah Skaka/foto: N1

Zanimljivo je da je njena ekselencija Panić dobila čast predstavljanja BiH u jednoj od najbitnijih zemalja EU nakon što je radila kao savjetnica načelnika opštine Laktaši. Očigledno da je bilo važnije da diplomatski amater Skaka dobije ambasadorsku poziciju u Kataru, nego da BiH bude adekvatno predstavljana u srcu Evropske unije.

Da se nova vlast nije odmakla od imenovanja starih kadrova koji su nas predstavljali sa više ili manje uspjeha kroz cijelo postojanje moderne BiH govori informacija da su većina imenovanih ambasadora iskusne, vremešne diplomate.

Tako će svoje penzijske dane na čelu diplomatskih misija provesti čak četiri ambasadora koja je predložio član predsjedništva Denis Bećirović. Zlatko Lagumdžija (68), Osman Topčagić (72), Erol Avdović (65) te Sabit Subašić (68) koji su zanat pekli za vrijeme ranijih vlasti.

Postoje dvije opcije za ovakav izbor. Nova vlast je mišljenje da smo adekvatno predstavljani u prethodnom periodu i nije nam treba potrebna nova energija u diplomatskom krugovima, ili je pak po sredi samo nastavak ortačke diplomatije koja je doprinijela nevidljivom statusu Bosne i Hercegovine u svjetskim krugovima.

Nosioci evropskog lobiranja

HDZ BiH je možda i najbolje koristio svoje diplomatske konekcije u proteklom periodu. Intenziviranje odnosa sa Izraelom, jačanje pozicije unutar EU i SAD-a su okarakterisali prethodnih nekoliko godina.

Ipak, kao što je ranije rečeno, diplomatija i lobiranje koje provodi HDZ BiH koristi samo i isključivo toj stranci. Narod koji predstavlja Dragan Čović neće osjetiti poboljšanje životnog standarda zbog podrške za izborni zakon koju iskazuju neki predstavnici Izraela i nekolicine zemalja EU. Neće posebno osjetiti korist ni od Šmitovih odluka koje je Dragan Čović uz snažan lobi Zagreba uspio isposlovati.

Čoviću je u ovom poduhvatu svakako pomogla i Željana Zovko.

Trenutna zastupnica u Evropskom parlamentu prije mandata u Evropskom parlamentu bila je dugogodišnja diplomatkinja BiH gdje je obnašala funkcije savjetnice ministra vanjskih poslova, Vjekoslava Bevande, te kao ambasadorica predvodeći misije naše zemlje u Španiji, Francuskoj i Italiji.

Nikome u predsjedništvu BiH nije smetalo što se Željana Zovko za vrijeme angmažmana u MVP BiH, 2013. godine kandidirala na izborima u Hrvatskoj za Evropski parlament, pa je nakon neuspješnog pokušaja da dobije dovoljan broj glasova da zastupa Hrvatsku, dobila novi angažman u bh. diplomatiji.

Željana Zovko/foto: Slobodna Bosna

Gospođa Zovko je 2015. godine imenovana na ambasadorsku poziciju u Italiji gdje je napokon dobila priliku da pokaže svoj antipatriotizam. U pola mandata je napustila ambasadorsko mjesto, kada je odabrana da predstavlja naše susjede u Evropskom parlamentu. Može se postaviti pitanje da li je diplomatska služba naše zemlje ipak više dobila njezinim odlaskom jer je upitno da li je ova dugogodišnja bh. ambasadorka i u jednom momentu zastupala bh. interese.

Prema pisanju hrvatskog portala Index.hr Zovko je bila „politički izbor dugogodišnjeg predsjednika HDZ BiH Dragana Čovića i do danas nije iznevjerila njegovo povjerenje”.

Kada pogledamo njezine izjave nakon napuštanja diplomatske službe BiH postaje lakše odgovoriti na pitanje čije interese je Željana Zovko zastupla, bosanske ili pak samo interese HDZ-a.

Nije trebalo dugo da Zovko Bosnu i Hercegovinu nazove frankeštajnom i krene u otvoreno lobiranje protiv države koja ju je othranila i omogućila njen politički uspon. Po startu svog mandata je izjavila kako će ona biti glas bosanskohercegovačkih Hrvata i da itekako može doprinijeti usljed svakodnevnog kontakta sa Evropskom Komisijom. Svako obraćanje koje je Zovko imala u Evropskom parlamentu je tematiziralo izmjene i dopune Izbornog zakona BiH, u istom tonalitetu kakav ima njezin dosadašnji šef.

Tako dolazimo do spoznaje da je kroz nju, BiH više od deset godina isplaćivala pomazašnu platu i ulagala u lobistu HDZ-a BiH.

Ministarstvo bez diplome

Kao da se već 1997. godine znala sudbina bh. diplomatije za naredna tri desetljeća. Bh. diplomatiju gotovo nikada nije predvodila osoba koja je za to obrazovana. Bosna i Hercegovina je jedna od zemalja koje i dalje nemaju diplomatsku državnu akademiju, stoga se kadrovi, umjesto iz ove akademije, popunjavaju po ključu podobnosti.

Na čelo Ministarstva vanjskih poslova je postavljen nekadašnji prvi čovjek paradržave Herceg Bosne, Jadranko Prlić. Nakon što mu je završio mandat Prlić lagano klizi u politički zaborav, no ostaje u žiži javnosti jer nedugo zatim biva osuđen za svoja ratna nedjela.

Foto: RSE

Praksa imenovanja neadekvatnih kadrova na vodeću, kao i niže pozicije, je opstala do danas. Čovjek koji je danas na čelu bh. diplomatije je diplomirani profesor fizičkog vaspitanja, no i njegovi prethodnici su rijetko dolazili sa pedigreom potrebnim za ovako značajnu poziciju.

Prije nego što je za MVP izabran predsjednik Naroda i Pravde, na ovoj funkciji su se smjenjivali utjecajni kadrovi partija na vlasti, bez posebnog senzibiliteta za stručnu spremu potrebnu za obavljanje ove funkcije.

Sve smo mogli mi

Bosna i Hercegovina je centar svijeta. Voli nas Istok, voli nas Zapad, vole nas svi. Zahvaljujući dugogodišnjim vezama srpskog naroda s Rusijom, uživamo u najjeftinijem plinu u Evropi, a istom se narodu možemo zahvaliti i za kineske infrastrukturalne projekte.

U posljednjem desetljeću smo se pokazali kao sigurna zemlja spremna da sarađuje. Prezentirali smo to na brojnim ekonomskim forumima i investitori su prepoznali potencijal. Zbog pogodne poslovne klime, diplomatskih napora i jakih kulturoloških veza koje Bošnjaci imaju sa islamskim svijetom, postajemo krajnje odredište stotina miliona eura arapskih investicija koje naši bliskoistočni prijatelji žele parkirati u jednu sigurnu zemlju, ozbiljnu kandidatkinju za punopravno članstvo u Europskoj uniji.

Pitanje je trenutka kada će se ozvaničiti članstvo, a svesrdna podrška Evropske pučke stranke, najjače stranke u Uniji, naš je veliki adut. Hrvatski HDZ je član ovog moćnog evropskog kolektiva, a njegova sestrinska stranka HDZ BiH je iskoristila utjecaj HDZ Hrvatske, pa je uz snažan lobi hrvatskog dijela vlasti, BiH ubrzala svoj put ka članstvu.

Foto: FB

Kao rezultat političke stabilnosti i snažne borbe protiv korupcije usljed snažnijeg angažmana EU i SAD-a, tržište je postalo znatno pouzdanije što je dovelo i do rasta standarda na čiji vrtoglavi uspon je utjecalo i pravilno korištenje IPA fondova kao i reforme provedene zbog pristupanje Uniji, stoga budućnost ove male balkanske zemlje nikad nije izgledala lješe i sigurnije.

Ovakav nezamislivi idilični scenarij zapravo i ne bi bio toliko nezamisliv kada bismo imali unificiranu vanjsku politiku i udruženim snagama se pozicionirali na svjetskoj sceni za dobrobit svih građana. To naravno ne bi riješilo sve probleme koje ova zemlja ima, ali bi uzročno-posljedičnim slijedom događaja pokrenuli progres sa mrtve tačke na kojoj se već dugo nalazi.

Realnost je nažalost dijametralno suprotna. Svi vuku na svoju stranu, bore se za sitne privatne interese pod izlikom da se bore za interese naroda iz koga dolaze, a na kraju njihov narod zajedno sa ostalima plaća cijenu nesigurnosti, siromaštva i beznađa.