DIJASPORA NIJE ODGOVORNA ZA TEŠKO STANJE U ZEMLJI
Povezani članci
„BH dijaspora je pokretač BH ekonomije. Prema zvaničnim podacima doznake iz dijaspore svake godine iznose oko 2 milijarde dolara! Pored zvaničnih tokova, procjenjuje se da neoficijelnim kanalima dijaspora u BIH unosi dodatnih 1,5 milijarde dolara. Doznake dijaspore čine 20% BDP-a Bosne i Hercegovine, a u nelikvidnoj ekonomiji gdje se većina transakcija između kompanija rješava kompenzacijama – razmjenom roba, novac koji dijaspora šalje, te novac koji dijaspora troši tokom posjeta BIH utom su još bitnije. I pored svega toga, dijaspora nema nikakvih posebnih pogodnosti, kako od strane države i institucija, tako niti od kompanija kojima donosi prijeko potreban novac.“ (IOM)
Piše: Hamdo Čamo
Pretpostavljam da mnogi u domovini drže kako oni iz dijaspore pišu i lupetaju jer nemaju drugog posla. Najnoviji primjeri iz čiste dokonosti da se krene sa ismijavanjem, da se dijaspora prepoznaje po pretjeranoj brizi za domovinom, tamo u dalekim zemljama svijeta, dok isti i nakon mastera još stanuju kod roditelja, ‘nemajući za kafu i dogovarajući iz dana u dan velike poslove’. Ako uspjeh leži u kraćenju dana domaćim pivom, kokuzlukom i ismijavanjem dijaspore, treba napomenuti da mnogi od rada te iste ‘šega-dijaspore’ u domovini preživljavaju godinu za godinom, k tome – uredno plaćajući sve račune i poreze – kako u domovini, tako i u inostranstvu. Čak i više!
I dok kokuzi uz tonalitete kafe ugovaraju velike poslove i nikako da krenu sa nule, intelektualci iz dalekih zemalja nađu još vremena da se brinu o domovini. Koja sramota!? Većina dijaspore zna da ima dosta ljubomore, koja je zacijelo neosnovana i nepotrebna. Niko normalan ne napušta domovinu drage volje, osim ako nije riječ o čudnim sudbinama, izuzetnim slučajevima, turistima i avanturistima. Ljudi ne napuštaju domovinu da inate drugima.
Pojedinci u domovini nikako da shvate, kako možda ipak ima neko, ko nakon uspješnog i iskustveno bogatog života mlađim generacijama želi ponuditi fer perspektivu, ulaganja, put, posao i znanje koje se tako olako odbija, odbacujući poruke o onome što ih očekuje i šta treba da promijene u svom ponašanju. Nije, dakle riječ samo o mizernom čitanju, već o poruci i promjeni načina života, ukoliko se žele postići bolji rezultati od tvrdoglavog davanja glasova onima koji ih vode u propast, zaduživanje, apatiju, siromaštvo, ekonomsku ovisnost i ropstvo. Ako je to ipak njihov izbor, da znaju da su oni odgovorni, a ne političari kojima skoro četvrt stoljeća tvrdoglavo dodjeljuju glasove. Za zdravog i odraslog muškarca sramota je i pomisliti da živi od donacija, milostinje i udjeljivanja, ipak, domaći mediji ne prestaju vrtjeti sume milijardi uplaćenog novca dijaspore od kojeg svi imaju neke koristi, dok za uzvrat, od njih ta ista dijaspora dobije javno ismijavanje i na vrh toga šarenu lizalicu.
„BH dijaspora je pokretač BH ekonomije. Prema zvaničnim podacima doznake iz dijaspore svake godine iznose oko 2 milijarde dolara! Pored zvaničnih tokova, procjenjuje se da neoficijelnim kanalima dijaspora u BIH unosi dodatnih 1,5 milijarde dolara. Doznake dijaspore čine 20% BDP-a Bosne i Hercegovine, a u nelikvidnoj ekonomiji gdje se većina transakcija između kompanija rješava kompenzacijama – razmjenom roba, novac koji dijaspora šalje, te novac koji dijaspora troši tokom posjeta BIH utom su još bitnije. I pored svega toga, dijaspora nema nikakvih posebnih pogodnosti, kako od strane države i institucija, tako niti od kompanija kojima donosi prijeko potreban novac.“ (IOM)
Dijaspora kao nerazdvojivi dio Bosne i Hercegovine, nije odgovorna za teško stanje u zemlji i od svih, pored ozbiljnih količina novca koje privređuje, najmanje zaslužuje da je se kažnjava, javno ponižava i ismijava. U domovini mnogi ne znaju da se njihova rodbina u inostranstvu trga od posla kada su u pitanju prikupljanja i organizacije pomoći. Mnogi ne znaju da je dijaspora prepuštena sama sebi ‘tamo u daljini’, bez pomoći rodbine, državnih institucija, medija i medijske potpore. Sve što rade, vrijedno stvaraju sami, dobrovoljnim radom i prilozima odvajajući od usta svoje djece. Mnogi, koji žive u udaljenim dijelovima svijeta nisu u stanju posjetiti domovinu nakon više godina. Oni koji mogu, često izdvajaju godišnje plaće onih u domovini, samo da bi s porodicom došli u BiH. Zašto se njihovi sugrađani u dijaspori odaju drogi, alkoholu, bacajući se sa zgrada, pod vlakove, sa problemima da prehrane i školuju djecu? Pišu li o tome mediji kod kuće i upitaju li se ikada zašto. Jasno je, svijet je okrenut uspjehu, ali to je samo mali dio, dok je stvarni život onaj od kojeg se svjesno okreće glava. Ipak, dijaspora ima razumijevanja za sve probleme, pa i životne spoznaje koje želi da podijeli sa onima u domovini u kojoj često nailazi na podsmijeh, tvrdo srce i zatvorena vrata.
Javnim ismijavanjem dijaspore, izbornim izigravanjem, nehajnim odnosom prema krađama i otuđivanjem njihove nasljedne i teško stečene imovine, zemljišta, šumskih dobara, kao i sve učestalijih slučajeva pljačke povratnika, domovina šalje pogrešne signale za njihovu problematiku koja prelazi okvire lijepog ponašanja – u opasnost dovodeći emocionalno i fizičko otuđivanje – stavljajući na kocku čak i mogućnost gubitka supstance i identiteta dijela sebe, dijela jednog te istog.
(* Zbog lakšeg razumijevanja koristim termin dijaspora, koji je iz više razloga pogrešan. Ispravan naziv za dijasporu BiH je – Matica iseljenika Bosne i Hercegovine.)