Dežulović: Što će Jordancima kulen kad ne jedu svinjetinu?

Povezani članci

• Političari nekad i sad
• Božica Jelušić: Zaurlavanje pedagoške poeme
• MOJE IME JE TEPEŠ, JAMES TEPEŠ
• Prvi mart: Istrage napada na povratnike moraju nadzirati državne sigurnosne agencije
• Izgubljen u zavičaju (2): Svadba
• Heni Erceg: Crkvena buržoazija

Kad čovjek bolje razmisli, Ivo J. zapravo već jest predsjednik Republike Hrvatske.

Ja sam pet novčanica po dvjesto eura stavio u indeks, indeks ubacio u kesu s kulenom i sve to dao gospodinu X. Što je X uradio s tih tisuću eura, mojim indeksom i kulenom, nemam pojma. Otkud sam mogao znati da će ih on dati profesoru Y? Novac i kulen dakle nisam profesoru Y., već gospodinu X, a ja nisam mogao kontrolirati gdje će taj novac dalje završiti.”

Tako se po prilici pred istražnim sucem Županijskog suda u Osijeku ove subote branio student Ivo J., priveden u najnovijem nastavku USKOK-ove operacije Indeks.

Mladi Ivo jedan je od dvadesetak studenata i ukupno četrdesetak privedenih, među kojima su i profesor Iks i stanoviti gospodin Ipsilon, osumnjičeni za kupoprodaju ispita na Ekonomskom fakultetu osiječkog sveučilišta.

“Novac i kulen nisam dao profesoru Y, već gospodinu X, i nisam mogao kontrolirati gdje će taj novac dalje završiti”, muca tako student Ivo J. i gleda u istražnog suca tužnim telećim pogledom. A časni sudac vrti glavom.

Nije to, istina, najgluplje što je čuo u svojoj karijeri, ispitivao je on i značajno veće budale, ali idiot što se s optuženičke klupe branio da novac za likvidaciju punice nije dao okorjelom ubojici Iksu, već njegovom bratu Ipsilonu – ili onaj drugi, što je novac dao prostitutki, a ne makrou – bio je barem besprizorni luzer što ga je na istražni sud naplavio sam blatnjavi socijalni talog, a ne student ekonomskog fakulteta, budući stup društva i ugledni akademski građanin, pa čak i – zašto ne? – sam predsjednik Republike.

U zemlji Hrvata na brdovitom Balkanu moguće je, naime, da Ivo J., tupavi student kojega je tatin advokat za obranu pripremao kao za ispit iz makroekonomije – i koji je te dvije-tri rečenice uz pomoć starije sestre učio cijelu noć s petka na subotu – sutra bude i sam predsjednik Republike.

Štoviše, kad čovjek bolje razmisli, Ivo J. zapravo već jest predsjednik Republike Hrvatske.

“Hrvatska oružje nije izvozila u Siriju, već u Jordan, i nije mogla kontrolirati gdje je to oružje dalje završilo.”

Tako se, naime, iste te subote branio predsjednik Ivo J., odgovarajući na novinarsko pitanje je li kao vrhovni zapovjednik Oružanih snaga znao za neuobičajeno živ zračni promet ove zime između Zagreba i Amana, i je li znao da je više od sedamdeset aviona punih oružja s aerodroma Pleso na kraju završilo u rukama sirijskih pobunjenika.

Da je, eto, Ivo J. student ekonomije na osiječkom sveučilištu, da je onaj jadnik što je novac dao prostitutki, a ne makrou – ili, još bolje, da je sitni neki diler što je ukradeni pištolj dao Ipsilonu, i “nije mogao kontrolirati gdje će to oružje dalje završiti”, hoće li dakle Ipsilon njime pucati u konzerve ili ga dati bratu Iksu da Ivi ubije punicu – istražni sudac bi samo prijekorno pogledao u njegova advokata, a ovaj bi nemoćno slegnuo ramenima, kao da kaže – “jebiga, hajde ti brani budalu”.

Vi mislite da sam kreten?

Ivo J. je, međutim, predsjednik Republike Hrvatske, oružje o kojemu je riječ nije bio tek jedan pištolj, nego ravno tri stotine tona pješačkog oružja, bacača granata i bestrzajnih topova – a ni meta nije bila gospođa punica, već sam sirijski kolega Bashar al-Assad – pa na pitanja nije odgovarao pred istražnim sucem, već pred novinarima u predsjedničkim dvorima.

I to je, kad se sve zbroji, jedina razlika.

Da je naš Ivo, recimo, sitni diler, da je neki jadnik uhvaćen u jeftinom motelu s prostitutkom – ili, još bolje, osječki student ekonomije pred Županijskim sudom – i da je istražnom sucu rekao kako on “nije mogao kontrolirati gdje su novac i kulen dalje završili”, sljedeće pitanje bi bilo: “Jel vi, mladi gospodine, mislite da sam ja kreten?”.

Ovako, sljedeće je pitanje bilo: “Gospodine Predsjedniče, kako komentirate smanjenje broja birača na izborima za hrvatske zastupnike u Europskom parlamentu? Hvala”.

I u visokoj politici, naime, baš kao u visokom školstvu, poželjno se ponašati pokvareno, kurvinski i šupački, samo što je u visokom školstvu to ponekad protuzakonito.

Amerikanci su tako nabavili kulen, Saudijska Arabija je novac stavila u indeks, Hrvatska pak sve to spakirala u avion i poslala u Jordan, a Jordan o svemu tome nema pojma. Kulen? Mi, gospodine sudac, ne jedemo svinjetinu.

I nikome ništa. Saudijska Arabija “nije mogla kontrolirati gdje je njezin novac dalje završio”, sirijski pobunjenici na kraju su dobili oružje iz Jordana, Hrvatska odjednom riješila sve sporove sa Slovenijom, a Amerikanci se na sve to samo zagonetno smijulje.

Na kraju najebali samo gospodin Iks, profesor Ipsilon i tupavi student Ivo.

Učite, samo učite

Pouka priče? Vrijedno učite, draga djeco, čak i kad vam se čini da makroekonomija nikad nikome kruha nije dala. Kako vidite, makroekonomija – ono kad novac ne dajete makrou, nego prostitutki, i kad oružje ne šalju Sjedinjene Države, nego Hrvatska – ne samo da je unosna, već i posve zakonita.

Stoga učite, kako ne biste završili kao sitni diler ili jadnik u jeftinom motelu, već kao budući stup društva i ugledni akademski građanin, pa čak i – zašto ne? – sam predsjednik Republike.

Ako vam je pak takva ekonomija preteška, uvijek možete staviti hiljadu eura u indeks i predati ga gospodinu Iks, pa se posvetiti sljedećem ispitu. Dakle, politička ekonomija i izbori za Europski parlament.

Slobodna Dalmacija