Dežulović: Glas za Keruma je glas za vas!

Povezani članci

• Renato Baretić poručio Hdz-u: Taktika vam je za neku stvar
• Srđa Pavlović: Kako prepoznati fašizam
• Enver Kazaz: IZETBEGOVIĆ I ČOVIĆ – GROBARI SVOJIH ETNOPOLITIKA
• VELIKO ISTRAŽIVANJE ACCOUNT-a: Pet priča o korupciji u obrazovanju
• Odgovornost i sloboda medija u BiH – Zašto je neophodno skinuti “ružičaste” naočale?
• Radi li sudijska organizacija Nogometnog saveza svjesno protiv Veleža? Video!

Foto: Ante Čizmić/CROPIX

Kad ima Kerum, imate i vi.

Glasajte za Keruma, zbog toga što je on jedan od vas. To je dobar razlog. Dosta vam je političke aristokracije, i lijevih i desnih i srednjih, dosta vam je prepotentnih profesora sa skraćenicama umjesto nadimka, dosta vam je nadmenih sociologa, arhitekata i birokrata koji govore rječnikom stranih riječi, koji ne volu ni Thompsona ni Rozgu, a janjetinu jedu nožem i pinjurom, dosta vam je gospodskih fićfirića s kojima se živ čovjek ne može identificirati.

Kafić zeru manje

Glasajte za Keruma jer se s njim može identificirati svaki radnik iz škvera, svaka kupravenda s Pazara, svaki luzer iz kladionice, svaki jadnik iz prigradske autobusne linije. Glasajte za Keruma, jer glas za njega je glas za vas. On izgleda poput vas, govori poput vas i pjeva poput vas, kad gledate Keruma, kao da sebe gledate. Ispružite se nedjeljom na onu tikovinu na Zapadnoj obali i žvačete topli sendvič od šunke-sira-krastavaca-majoneze, kad dopluta Kerumova jahta sa Hvara, ista kao vaša.

Dobro, njegova je možda stopu-dvije duža, ali neka, zaslužio je. Izađe onda Kerum da počasti društvo u svom kafiću na Zapadnoj obali, ali vi inzistirate da sjednu kod vas. Vaš je kafić zeru manji, ali stat će svi, nije problem, mala, daj gajbu Dom Perignona! Onda se malo popije, malo zapiva, malo priča o biznisu. Lako je s Kerumom, on se identificira s vama, vi s njim. Isti vas problemi tište, iste su vam muke.

Već godinama se zajebavate s hotelom na Zapadnoj obali, proklinjete dan kad ste dobili otkaz u škveru i lakomisleno kupili onu golemu, staru zgradu, jama je to bez dna, ali odmah vam je lakše kad znate da ni Kerum još nije dovršio svoj. Izmijenite onda malo iskustva, dogovorite zajedničke podizvođače da bude jeftinije, Kerum obeća pogurati na Gradskom vijeću da vam Grad financira vodu za hotelski olimpijski bazen, pa se opet malo popije, malo zapiva. Sve je lako s Kerumom.

Glasajte zato za Keruma, on je naš čovik. Što, recimo, čovjek ima kad se identificira sa sveučilišnim profesorom? Ima ispeglano odijelo, kravatu boje čarapa i sto knjiga u regalu. Društvo ganga oko bazena, a on čita one knjige. Dočim, kad se identificira sa Željkom Kerumom, čovjek odmah ima Ferrari, jahtu, vilu, mladu ženu, zlatnu karticu i Duška Mucala za zajebanciju i viceve. Ima, istina, i problema, ali to su problemi običnog, malog čovjeka, Kerum zna sve o tome.

Tko bolje od njega zna kako je takvom čovjeku kad mora rasprodati cijeli trgovački lanac, kad nema za vratiti kredit od deset milijuna eura, kad stignu računi od nabavljača, a nema se ni tri soma eura za napuniti jebeni rezervoar jahte? Znaju li odnarođena, arogantna gospoda iz Sabora kako se obični, mali čovjek osjeća kad cijelu jednu poslovnu zgradu stavi na triesdva, crveno, a rulet se vrti cijelu vječnost, ona kuglica sve skakuće i poskakiva po živcima, oćel dvaesšest crno ili triesdva crveno, pa na kraju mater joj jebem ni crveno ni crno nego zeleno, legne u onu nulu, zeleno, u grob tako legla dabogda! Znaju li profesori i sociolozi kako u dva iza ponoći izgleda nula na ruletu? Glasajte zato za Keruma, ko ih jebe sve.

Tomić udbaš

Glasajte za Keruma, za dišpet svima što su protiv njega. Glasajte za Keruma zato što su protiv njega udbaška piskarala iz Slobodne Dalmacije. To je isto odličan razlog. Ovo ionako nisu izbori za Gradsko vijeće i gradonačelnika, već za onu neprocijenjivu parcelu slobode kraj kioska na vrh Pazara, vaš hotel Marjan i vaš bazen, gdje ćete svoji na svome kusurom iz kladionice plaćati pelinkovce i sljedeće četiri godine zadovoljno vikati: “Šta je, Tomiću, govno udbaško!” Ništa ne može zamijeniti taj osjećaj.

U polirani srednjevjekovni centar grada sa skupim i visoko dizajniranim fine-wine-barovima vaša noga odavno nije kročila, niti će, kuhate se stoga na hermetički zatvorenom katu ćaćine kuće na Visokoj jer za oči štipa toksični smrad s Karepovca – a Tomić pizdi. Ko to more platit?

Bayer Leverkusen je u posljednjoj minuti izjednačio protiv Borussije iz Dortmunda i izbio vam posljednjih deset kuna iz džepa, žena je dobila otkaz jer u kvartovskom fast-foodu sada otkupljuju lomljeno zlato, ne samo da ste ostali bez njena dva soma kuna, nego je sad i stalno doma, ali vi zato svakoga jutra silazite u Konzumov dućan, među policama mukte listate Slobodnu Dalmaciju da pročitate kako banda srbočetničkih piskarala pizdi od muke, i život je opet lijep, Split je najugodnije mjesto za otaljavanje ostatka života, lipo li je, lipo mi je, veselo ploveći na modroj buri klikću nad Karepovcem žuti galebovi s logotipom Keruma.

Glasajte za Keruma, jebe vam se.

Imaju srbočetnici jednu poslovicu za ovakve prilike, kaže otprilike – “rešio seljak da se osveti selu, pa odseko sebi kurac”. Dobra im je ta. Osvetite se zato svima, pokažite bandi, izađite u nedjelju na izbore s onim velikim škarama za rezanje maslina, izvadite ga pred zgranutim članovima komisije i – cak! Šta je, gdje ste sada, gospodo gospodini?! Glasajte za Keruma i odsjecite ga, što će vam? Ima Kerum jednoga. A kad ima Kerum, imate i vi.

Slobodna Dalmacija